Čast da, u ime ministara socijaldemokrata i SDP-a kao takvog, lupi šakom o astal prošle sedmice zapala je ministra unutrašnjih poslova Ivana Brajovića. Ministri Vujica Lazović, Ivan Brajović i Andrija Lompar napustili su sjednicu Vlade, prije izjašnjavanja o odluci o obnovi crkve Aleksandra Nevskog na Svetom Stefanu. Oni su smatrali da je Vlada morala da realizuje sopstvene zaključke sa prethodne sjednice o rušenju crkve, ali su njihove kolege iz DPS-a riješile da formiraju komisiju koja će se baviti gorućim državnim pitanjem na Svetom Stefanu.
,,Smatrali smo da na takvom primjeru ne smijemo odstupiti i dozvoliti da se nešto što je nelegalno i mimo svih zakona Crne Gore urađeno ne sankcioniše", objasnio je Brajović.
Sad se vascijela Crna Gora o jadu zabavila – dal će doći il ne doći ministri iz SDP-a na sjednicu Vlade. Kraja nema inovacijama koje u temelje crnogorske demokratije ugrađuje Socijaldemokratska partija. Na nekim drugim mjestima, kad se ministri ne slažu sa vladom u kojoj sjede – podnesu ostavke. Kod nas, odluče ne rade posao za koji su plaćeni.
U slučaju ministra Brajovića nikome, doduše i nije sasvim jasno za koje je poslove plaćen. Saga o tome je li ili nije i ako jeste koliko je policija dio Ministarstva unutrašnjih poslova u Crnoj Gori, ne pokazuje nikakve znake da će se, dok je ove vlasti, završiti. Tako nekako ispada da ministra policije plaćamo da se bori da policiji bude šef. S druge strane, ne zna se zašto je javna uprava, od kad je izabrana Lukšićeva Vlada nestala iz naziva ministarstva – ako nije riječ samo o promjeni imena, onda Brajoviću malo šta ostaje da radi. Osim da lomi vrat po konferencijama.
Nakon što je u junu 2009. izabran za ministra unutrašnjih poslova i javne uprave Ivanu Brajoviću je trebalo pola godine da se smisli hoće li Veselina Veljovića predložiti za direktora Uprave policije. Kad je prelomio, Brajević nije štedio riječi hvale: ,,To je izuzetno odgovorna dužnost, to mora pokrivati čovjek koji ima vrhunske sposobnosti u tom poslu".
SDP je i tada isticala principijelan stav da Uprava policije mora biti dio MUP-a, to jest da Brajević mora Veljoviću biti šef, ali kad se već nije moglo, isposlovala je mjesto pomoćnika direktora. Princip je princip, a pomoćnik – pomoćnik.
Pošto je Brajović ostao ministar i u Vladi Igora Lukšića opet ga čeka isti posao– da predloži šefa policije. Priča o odnosima MUP-a i policije osvježena je žalbom Unutrašnje kontrole da im Uprava policije ne dostavlja podatke iz elektronskih evidencija, te da zato Kontrola, koju kontroliše ministarstvo, ne može da radi svoj posao. Ranije je policija kontrolisala samu sebe, pa bi da tako i ostane. Sad se opet čeka da Brajović predloži Veljovića, a možda se nasmiješi i kakvo zgodno mjesto koje će SDP tom prilikom zaraditi.
U međuvremenu ministar Brajović obavlja redovne poslove i zadatke.
,,Ogroman posao je pred nama kako u oblasti borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije tako i u oblasti državne uprave, civilnog društva, rješavanja statusa izbjeglica...", objasnio je. Priča mu odlično ide.
Stejt department je u posljednjem izvještaju napisao da se, kada je o putevima droge riječ, istrage u Crnoj Gori uglavnom fokusiraju na manje bitne organizatore kriminalnih grupa, korisnike narkotika, ulične dilere i zaplijenu droge u pograničnom području, dok se glavni narkodileri rijetko hapse. Ministar unutrašnjih poslova sa tom ocjenom nije bio saglasan: ,,Potpuno smo posvećeni i tu nema nikakve razlike između manjih dilera i velikih igrača, nego su prema svima iste sankcije i svi su pod budnom pažnjom". Uhvaćeni crnogorski kriminalci su često na naslovnim stranama raznih novina, samo ih hvata neko drugi. Mi ih budno pazimo.
Jačanje lokalne samouprave i dalje je pretežno bajka. Crna Gora je naglašeno centralizovana država.
Dok je u srećnijim zemljama državljanstvo stvar jasne procedure, kod nas je izvor manipulacija i predmet trgovine. Brajovićevo ministarstvo se u vrijeme popisa posebno istaklo oduzimanjem državljanstva predsjedniku Narodne stranke Predragu Popoviću. Malo je ko sporio da je takva odluka u skladu sa zakonom, pitanje je samo koje su vile odlučile da Popović baš tada ostane bez državljanstva i ličnih dokumenata. Nekako u isto vrijeme, Crna Gora je stekla još jednog viđenog državljanina – Samiha Savirisa iz Egipta, vlasnika kompanije Oraskom koja izgrađuje Lušticu.
Vladine igre sa državljanstvom Brajović predano igra i oko statusa izbjeglica. Obećava da će sa kolegama iz regiona inicirati da osobe koje žele da dobiju crnogorsko državljanstvo dobiju pruženu ruku i od država odakle su došli... Takve priče pretežno služe za zamazivanje očiju predstavnicima međunarodnih organizacija, prvenstveno Evropskoj komisiji koja je trajno rješavanje statusa izbjeglica Crnoj Gori postavila kao jedan od uslova za početak pregovora o pristupanju EU. Dok od drugih traži da izbjeglicama ,,pruže ruku", kod kuće, MUP od njih traži gomile dokumenata koja nemaju i, kao maksimum, nudi im status stranca sa stalnim nastanjenjem. O državljanstvu će moći da sanjaju narednih deset godina.
Lani je Brajović je obećao da će građani Podgorice nakon praznika moći da lična dokumenta dobijaju za 24 sata a u ostalim gradovima Crne Gore najkasnije za četiri dana. Kako trenutno stvari stoje – to vrijeme treba da provedu u redovima ispred MUP-a.
Zanimljivu logiku ministar je pokazao i kad ga je Dan pitao je li tačno da je proveo vaskršnje praznike na italijanskom ostrvu Kapri, gdje noćenje u hotelu košta 1000 eura po osobi.
,,Tačno je da sam tamo bio, ali nije tačno da sam potrošio toliki novac. Neću vam reći gdje sam tačno bio jer kad budem odlučio da reklamiram hotele i ostrva po Italiji sam ću se javiti". Baš su ga zbog reklame pitali, ne zato što je ministar u jednoj siromašnoj zemlji.
Regionalna saradnja napreduje – Brajović je na poklon dobio dva pištolja, jedan od srpskog kolege Ivice Dačića, a drugi od hrvatskog – Tomislava Karamarka. Ima tu neke simbolike.
U svakom slučaju, na ministra Brajovića se može računati – kad se pojave problemi sa DPS-om, on će se ponovo – namrgoditi. To mu ide.
Kosara BEGOVIĆ
