Tursku od petka 31. maja, potresaju antivladine demonstracije, jedne od najvećih od kada je na vlast došla islamistička konzervativna Partija pravde i slobode premijera Redžepa Tajipa Erdogana.
Sve je počelo okupljanjem šačice ljudi u Gezi parku, na Trgu Taksim u Istanbulu. Oni su protestovali protiv vladinog plana sječe 600 stabala kako bi se napravilo mjesta za novi tržni centar, džamiju i stambeni kompleks.
Protest eko-aktivista, na koji je surovo reagovala policija, prerastao je u masovne demonstracije i krvave sukobe. Svijet su obišli snimci sukoba demonstranata i policije, s posebnim akcentom na policijsku brutalnost.
,,Arogantan kao i uvijek, premijer Erdogan odbio je i da sasluša zahtjeve protestanata i tako podstakao talas novih protesta. Prvi put u Turskoj protestantni su, koristeći se socijalnim medijima, organizovali i krenuli u proteste u 48 od 81 turskog grada. Protest je bio toliko masivan da je policija gotovo ostala bez zaliha suzavca'', piše turski novinar i analitičar Jusuf Kanli.
Prema zvaničnim podacima, u demonstracijama je poginulo troje ljudi, dok je oko 300 povrijeđeno. Grupe za ljudska prava tvrde da povrijeđenih ima više od 2.000, dok se na društvenim mrežama spekuliše da je stvaran broj stradalih mnogo veći jer vlasti prikrivaju istinu. Turski ministar unutrašnjih poslova Muamer Guler saopštio je da je više od 1.700 ljudi uhapšeno.
Dok državni i provladini mediji izvještavaju o ,,smirenju situacije", Tursku i svijet preplavile su objave na društvenim mrežama o novim sukobima i policijskom nasilju.
,,Tamo se mogu naći najbolji primjeri laži. Za mene su društveni mediji najgore zlo po društvo", kazao je Erdogan.
Nakon eskalacije sukoba demonstranti su tražili ostavku cijele vlade i premijera: ,,Sada se ne radi više o drveću, nego o vladi koja nas sve više tlači i surovo se obračunava s narodom. Hoćemo da srušimo tu vladu".
Predsjednik najveće turske opozicione Republikanske narodne partije Kemal Kilicdaroglu naveo je da je policija tokom gušenja protesta koristila nesrazmjernu silu, ali i poručio da ne podržava nasilne demonstracije. ,,Svako ima pravo da iznese svoja neslaganja i stavove ali na civilizovan način, nikako divljanjem i uništavanjem javne imovine", poručio je čelnik turske opozicije.
Erdogan je demonstrante nazvao ekstremistima i vandalima. Strasti je pokušao da smiri njegov zamjenik Bulent Arinč koji je demonstrantima poručio da je vlada spremna saslušati njihove demokratske zahtjeve. Arinč se izvinio demonstrantima povrijeđenim u sukobima s policijom. I predsjednik Turske Abdulah Gul je prema demonstrantima iskazao pomirljiv stav, navodeći da su mirne demonstracije pravo građana demokratskih zemalja.
Posljednje vijesti govore da predstavnici Istanbulske platforme, inicijatora prvih protesta u parku Gezi u istanbulskoj četvrti Taksim, traže otkazivanje svih projekata gradnje u blizini parka Gezi, puštanje na slobodu svih privedenih demonstranata uz pisanu garanciju da protiv tih lica neće biti pokrenute krivične procedure, te smjenu policijskih funkcionera u Istanbulu, Ankari, Izmiru i Hataju.
Analitičari ističu da je predviđena sječa drveća samo varnica koja je pokrenula proteste. Harizmatični lider Erdogan je na vlasti od 2003. godine, od kada je tri puta udjedljivo pobijedio na izborima.
Zapadne agencije izvještavaju da Erdoganovu vladu sekularni Turci optužuju da već duže vrijeme sprovodi tihu islamizaciju zemlje. Velikom dijelu javnosti smeta nedavno donijeta zabrana noćnog točenja alkohola, kao i po danu - u blizini džamija i škola. Kritičari navode da je sve očitiji uticaj islamističkih krugova na Erdoganovu vladu u Turskoj, koja je ponosna na svoju sekularnu tradiciju, koju baštini od vremena Kemala Ataturka. Kao jedan od gorućih problema navodi se i sloboda govora, pošto je u Turskoj veoma izražen problem hapšenja i zatvorskih kazni za desetine novinara.
U posljednje vrijeme podrška turskom premijeru je smanjena i zbog njegovog protivljenja sirijskom režimu, što neki vide kao ozbiljan bezbjednosni rizik za Tursku.
,,Događaji tokom 'arapskog proleća', a naročito u Siriji, i pozicija koju je Turska zauzela u vezi sa građanskim ratom u Siriji, svrstavajući se potpuno uz SAD i njihove saveznike, umnogome je poljuljala poverenje u Erdogana kao u muslimanskog lidera koji je pretendovao da postane i muslimanski lider čitavog Bliskog istoka, ili barem sunitskog dela Bliskog istoka'', ocijenio je islamolog Darko Tanasković.
Reporter Javuz Bajdar koji je izvještavao sa ulica Istanbula, primijetio je da su ulice Istanbula napunili „pretežno mladi ljudi, mješavina sekularaca, socijalista, marksista, kemalista, anarhista, nacionalista i Kurda". Te da su bili bijesni na autoritarni način vođenja državnih poslova.
Iako se Erdogan optužuje za sultanski način vladanja, malo ko spori da kada je životni standard u pitanju, u Turskoj nikada nije bilo bolje.
Stopa rasta privrede Turske u 2011. godini od 8,5 posto je bila druga po veličini u svijetu (poslije Kine). Prihod po glavi stanovnika je sa 3.500 narastao na skoro 11.000 dolara.
Mustafa Akjol turski pisac i novinar komentariše na Tviteru: „Turska nije na ivici revolucije. Tursko proljeće nije na pragu. Erdogan nije diktator. On je demokratski izabrani lider koji se ponaša na nedemokratski način".
Naredne godine u Turskoj će se održati predsjednički izbori, na kojima premijer Erdogan važi za glavnog kandidata. Nakon protesta sve su jasniji nagovještaji da pojedini krugovi u Turskoj, a i izvan nje, smatraju da je Erdogan počeo da vodi isuviše ličnu autokratsku politiku, da je počeo da ukida demokratiju. Turski kolumnista i ekspert za politička pitanja Čengiz Čander smatra da nakon više od deset godina Erdoganove vladavine postoji određeni zamor njegove vlade: ,,On taj zamor pokušava da zataška sujetom i gordošću, i u slučaju nužde okrutnošću suzavaca i vodenih topova. Ipak više se ne vjeruje u to da je ovaj narod spreman da Erdogana naredne godine izabere za predsjednika i povjeri mu drugi mandat."
Brojni komentari protesta u Turskoj na društvenim mrežama uglavnom daju podršku protestantima i ogorčeni su na brutalnost turske policije. Međutim, ima i onih koji se pitaju da li je poslije Sirije, Libije, Iraka, Tunisa, Egipta... na red došla i Turska?
Posljednje vijesti govore da je u crnomorskoj luci Rize grupu od 25 mladića uključenih u antivladine proteste napalo nekoliko stotina pristalice vladajuće Partije pravde i slobode. To je prvi slučaj sukoba vladinih pristalica i demonstranata.
Mir u kući, mir u svijetu
,,U Izmiru đe studiram, osim manjih incidenata u centru grada, situacija je mirna", kaže za Monitor Demir Hodžić.
On objašnjava da se broj učesnika protesta u Istanbulu, po pisanju medija, kreće do 10 hiljada. ,,Da bi našoj javnosti bilo lakše razumjeti, samo treba uporediti sa prvim građanskim protestima u Podgorici, na kojima je bilo 10 hiljada, Istanbul ima blizu 20 miliona stanovnika, a 10 hiljada je na trgu Taksim, a Podgorica ima oko 230 hiljada, a bilo je 10 hiljada ispred Vlade. Po dvije hiljade ljudi protestuje u Ankari i Izmiru, dva najveća grada nakon Istanbula. U ostalim gradovima je broj znatno manji. U Turskoj su 2007. održani protesti na kojima je bilo milion ljudi, protiv iste vlasti, i nakon tih protesta sadašnja vlast je ubedljivo pobijedila''.
Monitoru su iz crnogorske ambasade u Ankari kazali da su u kontaktu sa crnogorskim studentima i drugim crnogorskim državljanima u Turskoj, te da njihova bezbjednost nije ugrožena. ,,Juče (srijeda) su okupljanja bila mirnija, a sveukupna situacija znatno stabilnija nakon pozitivnih poruka upućenih od strane predsjednika države Abdualaha Gula i zamjenika predsjednika Vlade Bulenta Arinča, izrečena u ime Vlade Republike Turske, kojim je pokazano da Vlada ima sluha i snage da sasluša glas naroda'', kaže za Monitor ambasador Crne Gore u Ankari Ramo Bralić.
Crnogorska studentkinja u Izmiru za Monitor kaže da su im profesori napomenuli da javno ne pričaju o protestima. ,,Koliko sam čula to je u stvari rat između policije i naroda. Policajci tuku koga stignu a masa demolira šta stigne. Uglavnom se sve rješava suzavcima, pendrecima i zatvorom''.
Ona ističe da je preko dana normalno i uobičajeno funkcioniše život u gradu. ,,Protesti počinju uveče, uglavnom poslije 23 sati. Nije bezbjedno ići u pojedine djelove. Samo jedna televizija, Halk TV javlja, a na ostalim je sve kao normalno. Uglavnom se vijesti šire preko društvenih mreža. Mi prva dva dana nijesmo ni znali šta se dešava u Istanbulu''.
Hodžić napominje: ,,Velike medijske kuće, koje podržavaju opozicione snage, u svojim printanim medijima objavljuju pet i više stranica o protestima. Slično je stanje i sa online portalima. Televezija i nema veliki značaj za učesnike u protestima, posebno danas kad je uloga društvenih medija kao što je Facebook, Twitter veoma velika. Ovdje je Twiter značajan jer većina aktivista učesnika protesta su mladi''.
Gezi park je samo povod, smatra Hodžić. ,,Što se tiče pozadine protesta, sada imamo uključenu opoziciju, ali izgleda ne samo i unutrašnju opoziciju. Možda je neko sa strane pogledao tursku nacionalnu krilaticu koji glasi Mir u kući, mir u svijetu. Turska je jaka ekonomska sila, država koja će sada da pozajmljuje novac Evropskoj uniji, država kojoj je ostala jedna rata da vrati dug MMF-u. Smeta li nekome takva Turska? Neki su svjetski analitičari prognozirali da će se nešto unutar Turske uskoro desiti, naročito nakon što je uspostavljen mir sa Kurdima. I mnogi u Turskoj se pitaju može li biti slučajno što su poslije konačno uspostavljenog mira u kući krenuli protesti."
Predrag NIKOLIĆ
Dragan LUČIĆ
