„Ronim u našem podmorju već 45 godina i sjećam se kada smo sedamdesetih, pa i osamdesetih zaranjali na olupine brodova, da je na njima život bujao. Kada bi se tih godina spuštili do jednog od četiri veća broda koji su tu potonuli, na njima je bilo na desetine jastoga i ugori po 20 kilograma. Danas vidite samo olupinu, mulj i beživotnu pustoš. Ribe je tek za lijek. Razlika je, dakle, ogromna i zastrašujuća", kaže za Monitor jedan od najpoznatijih crnogorskih ronilaca iz Ulcinja.
On tvrdi i da je, dok je ronio u Bojani, osjetio težak miris, tačnije smrad. Još je teža situacija u kanalu Port Milena, koji se uliva u more, a koji je do prije 30 godina bio najveće prirodno mrestilište ribe na Mediteranu! Danas je ona, kako navode u nevladinoj organizaciji Zeleni korak, najveća septička jama Sredozemlja, potencijalna ekološka bomba i mogući izvor zaraze i epidemije. Na njezinom dnu i koritu deponovano je preko 30 hiljada tona šuta i opasnog otpada, uz prisustvo teških metala, otrovnih hemikalija i otpadnih motornih ulja.
Stoga ne čudi što je na početku Velike plaže kvalitet morske vode znatno lošiji nego na ostalom dijelu ulcinjskog primorja, što se čak može vidjeti na fotografijama koje su urađene iz malih letjelica. Slično je i na kraju najpoznatije pjeskovite plaže u Crnoj Gori, odnosno na ušću Bojane u more. Nekada je voda u toj rijeci bila toliko čista da se mogla piti, a danas je to voda druge ili treće kategorije. Ključni razlozi za to su tone smeća, kao i opasnog otpada koji stižu iz bolnice u Skadru, pa čak i iz Nikšića. „Dok je voda za kupanje u junu 2002. godine još uvijek bila prve klase, prozirnost i boja rijeke i mora blizu ušća su se u proteklih sedam godina dramatično pogoršale", upozorili su još 2009. godine njemački eksperti koji su izradili regionalni plan o zaštiti delte Bojane. Dramatično je ugrožen i riblji fond. Dok je veličina populacije nekih vrsta ribe drastično opala, neke vrste su, zbog pretjeranog lova i korišćenja dinamita, te zagađenja ove rijeke, na ivici biološkog istrijebljenja, dok se za neke smatra da su već istrijebljene.
Upravo je taj prostor, uz Boku Kotorsku, formalno pod posebnom pažnjom nadležnih državnih organa. Izvršna direktorka kotorske NVO Eko Centar Delfin Ljiljana Radunović kaže da je stanje krajnje loše. „Budući da mi već 12 godina svake godine organizujemo neku akciju čišćenja tog priobalnog i drugog dijela akvatorija zaliva mogu da kažem da je situacija poražavajuća s obzirom na to šta se sve tu nađe i šta se sve izvadi. Ne može se reći da se samo radi o nekom organskom otpadu, tu ima i otpada koji je poguban za biodiverzitet u moru, a samim tim i po čovjeka", ističe ona.
Svo to zagađenje, odnos prema moru i obali, uz globalno zagrijavanje i otvaranje vještačkih migratornih puteva, uslovilo je da na našem dijelu Jadrana imamo sada nove, mutirane vrste riba kao što je četvorozupka, riba-truba ili sardele zvane renga. Ima tu već i algi caulrepe racemose, koje su izuzetno štetne i agresivne, pa se nazivaju „tumor Mediterana". Nedavno je kod Dubrovnika ulovljena do sada nezabilježena vrsta ribe Lagocephalus sceleratus, koja predstavlja potencijalni rizik za ljudsko zdravlje, jer njezina koža i unutrašnji organi sadrže tetrodoksin koji može paralizovati nervni i respiratorni sistem. Naučnici smatraju da je jedan kit u našem moru vjerovatno uginuo zbog toga što je konzumirao plastiku! Neki ekolozi su saopštili da Jadranom pluta naftna mrlja veličine tri ostrva Krka, što je čak 1200 km kvadratnih!
„Bojim se da se ubrzano približavamo tački poslije koje više neće biti mogućnosti oporavka životinjskog i biljnog svijeta", upozorava i naš sagovornik-ronilac. „Jadran je najljepše more na svijetu, ali ja nijesam čuo ni vidio da se neđe drugo vodi manje brige o moru i njegovim stanovnicima".
Jedan mali, ali pozitivan korak u tom smjeru je napravljen krajem februara, kada su Crna Gora i Hrvatska potpisale Sporazum o eliminaciji zagađenosti i o zaštiti Jadranskog mora. Taj projekat finansira sa oko 600 hiljada eura EU i trajaće naredne dvije godine. Vlada u Zagrebu je takođe predložila da jadranske države upute Međunarodnoj pomorskoj organizaciji prijedlog da se Jadransko more proglasi ,,posebno osjetljivim morskim područjem".
Ovaj prijedlog su podržale vlade Albanije i Crne Gore, iako je bilo logično da jedna takva inicijativa potekne iz Podgorice. Crna Gora je ,,prva ekološka država na svijetu", koja, kako tvrde njezini zvaničnici, ,,ima najčistije priobalje na Mediteranu i želi da razvija elitni turizam". Crna Gora će ovim problemima, ipak, morati da se mnogo više posveti tokom pristupnih pregovora sa EU. Poglavlje o životnoj sredini je izuzetno složeno, a prve procjene pokazuju da će naša zemlja za sanaciju ekoloških problema morati da uloži jedan godišnji budžet, odnosno oko 1,2 milijardi eura.
Nafta i turizam u Jadranu
Posebno je tek pitanje kako će se na ova pitanja odraziti najava crnogorske Vlade o skorašnjem davanju saglasnosti za istraživanje nafte i gasa na Primorju. Iste se aktivnosti sprovode u susjednoj Hrvatskoj, a njihovi zvaničnici su već izračunali da bi se od koncesija i poreza u takođe praznu državnu kasu te zemlje godišnje trebalo sliti pola milijarde dolara. Pregovori se vode i sa moćnim američkim kompanijama, kao što je Exxon. No, ekološki eksperti upozoravaju da su problemi i u samim Sjedinjenim Državama, na primjer, u Kaliforniji ogromni, bez obzira na veoma visoke ekološke standarde kojih se naftne kompanije moraju pridržavati. „To im utiče i na turizam, jer ih gosti u sve većem broju izbjegavaju. Zato i mi moramo razmisliti hoćemo li profitirati mi ili isključivo stranci", kaže direktor Eko udruge Kvarner Vjeran Piršić. I prema mišljenju profesora turističke ekonomije Rada Ratkovića, nafta i njezini derivati jesu ,,crno zlato", ali su, kako navodi, čista prirodna sredina, čisto more i čiste plaže takođe ,,crno zlato 21. vijeka".
Mustafa CANKA
