Monitor

Džigi se samo šalio. Tužilaštvo još vaga da li je smiješno kada Sava Grbović zvani Džigi, najbliži saradnik Branislava Brana Mićunovića, moćnog Nikšićanina kog tužilaštva i policije u regionu povezuju sa vrhom organizovanog kriminala u Crnoj Gori i šire, novinarima Vijesti Zdravku Vučiniću i Rajku Miliću pošalje pjesmu u kojoj se govori o smrti, da li slučajno, jednog Rajka. Radi se o izmijenjenom tekstu pjesme Rajko Kokorajko beogradske grupe Zana, u koju su zlokobno ubačena i nadimci vlasnika Vijesti Željka Ivanovića i Slavoljuba Šćekića. Grbović je pjesmu poslao kao reagovanje na tekst novinara Vijesti o Lutriji Crne Gore čiji je formalno Grbović većinski vlasnik. U tekstu se govori o monopolskom položaju Lutrije.

Pjesma nije duhovita ni kada je pjeva Zana, a kamoli kada je pošalje Sava Grbović Džigi, i to sa imejl adrese Udruženja priređivača igara na sreću (UPIS), koje je osnovao skupa sa Mićunovićem. Nema toga ko se nasmije kada izgovara ime Brana Mićunovića. Ako ga uopšte smije izgovoriti.

Urednik Pobjede Srđan Kusovac, senzibilisan za tu vrstu rukopisa, Džigiju je odmah oslobodio dvije strane, da o trošku građana, nastavi da se šali i Vijesti naziva ,,klozetarskim", a urednike tog lista ,,puzigaćama", i poručuje - ,,dabogda krepali". Onako, sve kroz šalu. Kusovac, bivši savjetnik Mila Đukanovića, Grbovića je u svom intervjuu predstavio kao uglednog biznismena, koji je spasio Lutriju.

Ko je Sava Grbović? Crnogorska javnost je za Džigija čula nakon što je njegova firma Korner sredinom prošle decenije preuzela Lutriju Crne Gore.

Lutrija je privatizovana pod čudnim okolnostima, o čemu su i pisali novinari Vijesti Rajko Milić i Zdravko Vučinić. Kako se navodi u njihovom istraživanju, Lutrija je privatizovana 2005, kada je na berzi državni većinski paket Lutrije kupila firma Korner, čiji su vlasnici Grbović i Žarko Burić. Većinski paket prodat je za simboličnih 770 hiljada eura. Vlasnici Kornera platili su tu sumu obveznicama stare devizne štednje! U normalnim zemljama lutrije obično ostaju u vlasništvu države i pune budžet.

Grbović je 2009. godine od Burića otkupio preko 40 odsto akcija i postao većinski vlasnik. U Upravnom odboru Lutrije je i ćerka Brana Mićunovića Andrea. Više izvora tvrdi da je stvarni vlasnik Lutrije Mićunović, koji se skupa sa Milom Đukanovićem nalazio na italijanskoj optužnici zbog šverca cigareta. Vlada Igora Lukšića cementirala je novim zakonskim rješenjima monopol Lutriji, o čemu su i pisali novinari Vijesti.

Mićunović i Grbović zvanično po pola posjeduju i firmu Džek pot, u čijem su vlasništvu tri od ukupno sedam kazina u Crnoj Gori. Suvlasnici su i zemljišta na Žabljaku.

Grbović je u intervjuu Pobjedi objasnio da je početni kapital za biznis sa igrama na sreću zaradio u inostranstvu, odakle se u Crnu Goru vratio 1995. godine. Čime se bavio u inostranstvu, nije pojasnio. Ne zna se ni da je po povratku u rodni Nikšić negdje bio zapošljen ili se bavio nekim biznisom, dok nije ušao u posao sa igrama na sreću i ortakluk sa Mićunovićem. Doduše, bio je poznat kao čest gost kockarnica.

Prema Privrednom registru, Grbović posjeduje i dio vlasništva u firmi Only games, a stopostotni je vlasnik i kompanije Fleš and As, koja se takođe bavi klađenjem, i čiji je ukupan kapital prema Privrednom registru 4.161.560 eura. Prema Upravi za nekretnine Grbović posjeduje preko 4.600 kvadratnih metara zemljišta u i 779 kvadrata stambenog i poslovnog prostora u Nikšiću i dva stana u Podgorici na prestižnim lokacijama, u zgradama koje je gradila kompanija Normal, njegovog bivšeg partnera Žarka Burića.

O privilegovanom položaju i monopolu Lutrije Crne Gore mediji su i ranije pisali, pa i Monitor. Grbović prije nije reagovao.

Dio pjesme koju je Grbović poslao novinarima Vijesti (,,Rajko Kokorajko ubiše ga majko/ ubiše ki zeca nema koj da jeca") objavljen je dva dana kasnije, 13. aprila, i na Fejsbuk stranici pod nazivom Brano Mićunović, ponos Crne Gore. Na toj se internet strani može naći obilje grubih riječi upućenih Vanji Ćalović, Nebojši Medojeviću i drugim kritičarima vlasti. Istovremeno, lijepe riječi sem Mićunovića i Đorđija Božović Giške, zaslužio je bivši premijer Milo Đukanović. ,,Neka te Bog čuva, kao što ti čuvaš nas i našu Crnu Goru", obratili su se fanovi Mićunovića preko Fejsbuka bivšem premijeru.

Đukanović čuvar njihove Crne Gore, očigledno, osokolio je Grbovića. Bivši je premijer nešto ranije vatreno kritikovao predstavnike medija koje ne kontroliše. Direktno je pozvao i na hapšenja Miodraga Perovića, jednog od vlasnika Vijesti i Monitora. Odmah potom uslijedio je novi talas nasilja.

Sedmicu prije nego što je Grbović uputio pjesmu novinarima Vijesti, Đukanovićev prijatelj tajkun Veselin Barović nasrnuo na novinara Marka Milačića. Barovićevi tjelohranitelji su Milačiću nanijeli povrede, napuknuće kosti šake. A ove sedmice potvrđena je zatvorska kazna novinaru Petru Komneniću.

Poslije verbalnog napada bivšeg premijera prošlog ljeta zapaljeni su automobili Vijesti. Đukanović se nikada nije ogradio od tog nasilja. Još se ne zna motiv i nalogodavac napada na novinarku Vijesti Oliveru Lakić koja je nedavno napadnuta ispred svoga stana. Nerasvijetljeni su i napadi na Tufika Softića, Mladena Stojovića, direktora Vijesti Željka Ivanovića, ubistvo Duška Jovanovića i mnogi drugi slučajevi nasilja.

Vanja Ćalović i Nebojša Medojević okarakterisali su reakciju Grbovića kao poruku organizovanog kriminala slobodnim medijima. Oni su upozorili na spregu države i organizovanog kriminala i njihovu sve veću nervozu.

Direktorica MANS-a ocijenila je da su Đukanović i Igor Lukšić, direktno odgovorni za sve češće napade na novinare i slobodne pojedince. ,,Javnost vrlo dobro zna ko je Branislav Mićunović, a zahvaljujući tekstovima hrabrih novinara sve se više saznaje o njegovim poslovima. Ti se poslovi samo u Crnoj Gori tretiraju kao legalni, dok ga tužilaštva zemalja EU povezuju sa mafijom i pranjem novca", ocijenila je Ćalovićeva.

Većina crnogorskih medija saučesnički ćuti. Portal Analitika Draška Đuranovića je čitavu stvar nazvao ,,medijskim ratom UPIS-a i Vijesti". UPIS, koliko je poznato, nije medij. Ili to u Analitici misle na činjenicu da Grbović i Mićunović koriste državnu novinu kao svoju, da preko nje ratuju. Za sebe, Đukanovića ili državu - svejedno. Paramediji poput Analitike odavno su na prvoj liniji fronta u obračunu Đukanovića sa medijima koje ne kontroliše.

Preko državne Pobjede i autora Marka Vešovića i Šemsudina Radončića, već duže se blate novinari i urednici Monitora i Vijesti, kao i drugi koji ne prestaju da svjedoče o Đukanovićevoj odgovornosti za ratni zločin deportacije bosanskih izbjeglica i ulozi u sumnjivim poslovima. Jezik kojim Sava Grbović u Pobjedi opisuje Vijesti, čak je nježniji od onog koji koriste Vešović i Radončić. ,,Jebarnik", ,,ološ", ,,ker u raši", ,,dobra pička", ,,moračka kurva", ,,profuknjača" - samo je dio repertoara u Pobjedinom serijalu na račun predstavnika Vijesti i Monitora. Radončić i Vešović su pod okriljem Pobjede svoje učinke sabrali u knjigu. Treba je čuvati - da se ne zaboravi. I devedesetih se Pobjeda ponosila svojim tomovima Rata za mir.

Na pismo novinarki da reaguje na jezik mržnje, diskriminacije i poziva na nasilje, Lukšić je odgovorio da se - ne želi miješati u uređivačku politiku, iako on po funkciji imenuje Upravni odbor lista u državnom vlasništvu. Lukšić je očito postavljen da se ne bi miješao u svoj posao, pa i kad su ugroženi Ustav i zakoni ove zemlje koji zabranjuju diskriminaciju, pozive na nasilje i širenje mržnje zbog pripadanja polu, ili drugačijeg mišljenja. ,,Stavom da ne želi da se miješa u uređivačku politiku Pobjede, premijer Igor Lukšić dao je zeleno svjetlo za dalje napade na novinare", rekla je Sonja Radošević, jedna od potpisnica pisma premijeru, među kojima su i autorke ovog teksta.

Lukšić je svojim ciničnim reagovanjem pokazao da je ne samo saučesnik, već aktivni učesnik, u obračunu vlasti i mafije protiv neistomišljenika. Đukanović i Mićunović mogu da budu zadovoljni: Lukšić je njihov - dijete kontinuiteta.

Direktor Vijesti Željko Ivanović i urednik Mihailo Jovović ocijenili su da su Pobjedina blaćenja i intervju Save Grbovića najbolja potvrda da su u Crnoj Gori izbrisane linije između institucionalne vlasti i podzemlja. ,,Baš u Vladinom dnevniku se na najslikovitiji način vidi to srastanje politike i podzemlja - građani svojim novcem finansiraju list koji direktno uređuje mafija. To akteulni premijer, formalni vlasnik dnevnika, podvodi pod evropski standard i zove nemiješanjem u uređivačku politiku medija".

Prijeteće poruka koju je partner Branislava Mićunovića, uputio novinarima Vijesti samo je potvrda da je diktator sve nervozniji. Vidi - vrijeme je.

OPTUŽBE

U intervjuu Pobjedi Sava Grbović je optužio novinare i vlasnike Vijesti da ,,ga prozivaju otkako ih ne plaća" i da je bio u prijateljskim odnosima sa Milićem i Vučinićem, koji je od Lutrije tražio novac za operaciju oca.

Vučinić je potvrdio da je novac tražio od Lutrije, ali i više drugih firmi. Saopštio je i da novac nije dobio, te da nema nikakvih dugova prema Lutriji. ,,Svojim nepromišljenim potezom u teškoj situaciji, doveo sam sebe u poziciju da principijelnu i profesionalnu novinsku priču o spornim poslovima jedne kompanije, neko može minimizirati ili dovesti u pitanje zbog moje ranije lične pogreške. Greška je i što o svemu što se dešavalo nijesam ranije obavijestio uredništvo i upravu Vijesti", izjavio je Vučinić koji se zbog svega povukao sa mjesta urednika u tom listu.

Rajko Milić je objasnio da nije prijatelj sa Savom Grbovićem. Željko Ivanović i Mihailo Jovović prethodno su saopštili da su srećni što nikada sa Džigijem nijesu popili piće, ni što jedan euro njegovog novca stečenog u inostranstvu nije ušao u Vijesti.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ