Neke ljude baš krene. Mora se, doduše, imati i potrebna doza afiniteta. Eto, recimo, Predrag Drecun. Prije neki dan mnoge je iznenadila vijest da će ga Odbor direktora First fajnenšl banke imenovati za glavnog izvršnog direktora. Nakon što je u januaru podnio ostavku na mjesto glavnog izvršnog direktora u Prvoj banci, Drecun nije dangubio.
O nekadašnjem političaru (u Parlamentu je zaradio penziju), ekonomskom analitičaru, i direktoru niza, mahom propalih preduzeća svojevremeno je svjedočio Novak Kilibarda, jedan od njegovih pretpostavljenih. „Nije imao ništa protiv da se nađe tamo gdje su pare", opisivao je Kilibarda karakter svog eksperta iz Narodne stranke (NS).
Drecuna pamtimo kao funkcionera dvije do danas marginalizovane partije – Narodne i Demokratske. Neki se sjećaju kako je sa crnogorskih trgova u ljeto 1996. godine, tokom izborne kampanje Narodne sloge (politički savez Kilibardine NS i Liberalnog saveza), punim plućima kliktao čelnicima DPS-a: „Vratite pare". Pamtimo ga, potom, i kao ministra – prvo privatizacije, a potom rada i socijalnog staranja - u koalicionoj vladi formiranoj nakon raspada vladajuće partije na krila Momira Bulatovića i Mila Đukanovića.
Nakon što se manuo visoke politike, Drecun je puku opisao svoju vještinu balansiranja na javnoj sceni: ,,Imao sam jakih verbalnih napada na Mila Đukanovića, ali kad god bismo se sastali poslije toga, pružili bismo ruku jedan drugome. Za Novu godinu ili Božić, u skladu sa tradicijom, izljubili bismo se". Tu je valjda i začeta, pokazaće se, ozbiljna (poslovna) veza između Drecuna i Đukanovića.
Počelo je Drecunovim imenovanjem za direktora dnevnog lista Republika (prethodno Publika). Bio je to jedan od posljednjih pokušaja spašavanja od ekonomske propasti lista iza koga su stajali Đukanovićevi prijatelji, njihov novac i državna logistika.
Nakon odlaska iz Republike Drecun se povezao (ili su ga povezali) sa Grčkim brodovlasnikom Vikotrom Restisom. Rad za račun prve familije zvanično nastavlja nakon izbijanja krize u Prvoj banci. Prvo kao član Upravnog odbora a potom i izvršni direktor posrnule banke. U javnosti će ostati zapamćen kao valjda jedini direktor neke banke koji se u tokou svog mandata bavio isključivo naplatom dugova („vratite pare") i profesionalno neprihvatljivom javnom svađom sa guvernerom CBCG Ljubišom Krgovićem.
A novi angažman u Restisovoj FF banci?
Jedno se može tvrditi sa velikim stepenom sigurnosti: Drecunova i Restisova saradnja u FFB mora biti uspješnija od one u Beranama. Da podsjetimo, Restisova kompanija Balkan enerdži angažovala je Drecuna kao direktora Rudnika mrkog uglja Berane. Iako su u postupku kupovine Grci obećali investicije od minimum 120 miliona, u oživljavanje Rudnika nijesu uložili ništa, pa je rezultat saradnje Balkan Enerdži – Predrag Drecun to što 30-ak zapošljenih prima platu. Odakle stiže novac za plate – to Vladu i nadležne institucije ne interesuje. Ne interesuje ih ni to što Restisova firma Adriatik propertiz koja je zakupac Miločera, Svetog Stefana i Kraljičine plaže ne izvršava ugovorom preuzete obaveze – od obećanih investicija do plaćanja ugovorenog zakupa.
Iza Drecuna ostaju marginalizovane partije, ugašena ministarstva, bankrotirale firme... On ne mari. A ne mare ni oni. I skupa idu dalje.
Nastavak priče o ,,crnogorskoj poslovnoj eliti" mogao bi nas odvesti u Budvu, preciznije u HTP Budvansku rivijeru, kompaniju koja bi kao vlasnik morala biti zainteresovana za sudbinu hotela koje je zakupio Restisov Adrijatik. Zanimljiva je stvar da državni kapital u Odboru direktora Rivijere zastupaju i Svetozar Marović, Dušanka Jeknić. Jasno je šta će tu potpredsjednik DPS-a. Dovedite vi Madonu i Mik Džegera u svoj zavičaj o trošku poreskih obveznika, sina i ćerku oženite, odnosno udajte, u Splendidu, izmigoljite se iz afera zbog kojih se vašim saradnicima i rođacima sudi u Beogradu i Podgorici - i prosto vam bilo mjesto predsjednika OU Budvanske rivijere.
Opet, neko je na stranicama Monitora već objasnio kako je biografija Dušanke Jeknić, ,,nalik liku heroine iz akcionih filmova kriminalističkog žanra". I zašto to ne bi bila dovoljna preporuka za važnu ulogu u turističkoj kompaniji države koja se reklamira svojom divljom ljepotom. Uostalom, ako je Ana Kolarević mogla biti članica borda Željezare u Nikšiću (imenovali su je vlasnici koji su tu kompaniju kasnije doveli do bankrota) a Radmila Vojvodić dio tima koji je osmišljavao poslovnu strategiju Prve banke (zahvaljujući Vladi i državnom budžetu Prva još nije bankrotirala) zašto i Duška Jeknić ne bi mogla upravljati najznačajnijom budvanskom kompanijom u državnom vlasništvu. Uostalom, neposredno pred angažman u Budvi, Vlada Igora Lukšića imenovala je Jeknićku za šeficu predstavništva Nacionalne turističke organizacije u Ljubljani. Činjenica da je već desetak godina pod istragom italijanskog pravosuđa, kao dio elitnog tima Đukanovićevih političkih i poslovnih saradnika osumnjičenih za šverc cigara i pranje novca, Dušanki Jeknić nije mogla biti uzeta kao otežavajuća okolnost u DPSSDP Vladi.
Zato je zaista teško objasniti anagažman penzionisanog predsjednika Vrhovnog suda Crne Gore Ratka Vukotića (70). On u bordu HTP Budvanska rivijera zastupa interese Fonda PIO i Zavoda za zapošljavanje. Šta je to što Vukotić može ponuditi jednom hotelskom preduzeću? Iskustvo trgovine kradenom robom? Istina je da je Vrhovni sud, svojevremeno, od policije dobio a potom Rokšpedu prodao automobil ukraden u Beogradu. Ali, oni su u tom poslu bili samo posrednici. Možda, čak, i nesvjesni da u rukama imaju vruću robu.
Među poslovnim partnerima Vlade Crne Gore možete pronaći ljude koji su oteli, prošvercovali, oprali, stotine i stotine miliona. Mogli su da biraju. Vukotića čini jedinstvenim to što je sudskom odlukom osobođen odgovornosti za nestanak novca za koji je bio odgovoran samo on. I uzalud su optuženi tvrdili da je njihov finansijski nalogodavac svo vrijeme bio upućen u nezakonit odliv novca iz kase Vrhovnog suda (konačan iznos nikada nije utvrđen). Vukotić je, svjedočeći na sudu, izjavio da je bio šokiran informacijom da su mu iz sudske blagajne, za koju je jedini imao ovlašćenja, mjesecima nestajale na stotine hiljada eura. Umjesto kazne stigla je nagrada, a slučaj pljačke Vrhovnog suda ni poslije šest godina nije pravosnažno okončan.
Zašto se o ovome ne govori u državnim medijima, na primjer na Javnom servisu? Pa zato što ,,vrana vrani oči ne vadi". Generalni direktor Rade Vojvodić imenovan je na tu funkciju sa zadatkom da finansijski stabilizuje Javni servis. Ljudima iz Savjeta RTCG koji su ga izabrali nije smetalo ni to što Vojvodić dolazi sa mjesta direktora Televizije IN koju je ostavio u potpunom finansijskom haosu. Nedugo po njegovom odlasku iz IN-a, zapošljeni (one koje Rade nije poveo u paketu sa sobom) su štrajkovali zbog višemjesečnog kašnjenja plata. Taj problem je u međuvremenu prevaziđen, ali prema nezvaničnim informacijama iz te televizije vlasnici IN-a još nijesu uspjeli da pohvataju sve konce o dužnicima i povjeriocima koje im je nakon svog odlaska ostavio Vojvodić.
Zanimljiv je detalj: Rade Vojvodić je u In televiziju došao iz RTCG. U prvom mandatu na državnoj televiziji Vojvodić je bio urednik Trećeg kanala. Mentor mu je bio Aleksandar Tijanić, aktuelni direktor Javnog servisa Republike Srbije. U tajne medijskih finansija Vojvodića je uputio tadašnji direktor RTCG Goran Sito Rakočević, čovjek o čijim se poslovnim podvizima i ogromnim dugovima i gubicima i danas rado govori u kuloarima Javnog servisa. A on se odmetnuo u diplomatiju da bi se, nalik Predragu Drecunu, vratio na velika vrata ovdašnjeg biznisa. Sada je u timu Duška Kneževića. Oprez u Atlas Grupi! Neka vide šta se desilo sa Vektrom Dragana Brkovića nakom što je u njen menadžment angažovan Milić Popović, najdugovječniji predsjednik omladine u ovom dijelu Evrope, koga sa ostalim junacima ovog teksta povezuje makar Milo Đukanović.
,,Dobro znate da je Rade Vojvodić 2002. godine opustošio našu kuću, kadrovski, tehnički i finansijski", upozorio je prethodni direktor RTCG Branko Vojičić članove Savjeta o potencijalnom nasljedniku. Potrebna većina je ostala gluva. Za tri mjeseca, gubitak RTCG iznosi više od 700 hiljada eura. Valjda se isplatilo.
Zoran RADULOVIĆ
