Payday loans

Monitor.co.me

MIRKO KOVAČ: NAJDAROVITIJI PISAC MEĐU VELIKANIMA (III): Kolektivne euforije uvijek pometu pojedinca

E-mail Ispis PDF

U drugom intervjuu Monitoru, objavljenim 2005. godine pod naslovom Pisac nema uticaja ako govori istinu, Mirko Kovač je komentarisao činjenicu da je sve više političara, pisaca, novinara i ostalih javnih ličnosti koje nastoje da relativizuju svoje i tuđe zločine iz prošlog rata i retuširaju nedavnu prošlost, a sve manje onih koji javno dižu glas protiv toga.

KOVAČ: Iskreno rečeno, ja nijesam u stanju neke stvari objasniti, ma koliko se upinjao. Ponekad pomislim da je naš svijet zaostao, neobrazovan, primitivan, a onda vidite u odborima za zaštitu ratnih zločinaca nekakve doktore, profesore univerziteta, pisce. Naravno, sve te titule ne znače da nijesu zaostali i primitivni, ali bi čovjek očekivao da ih je škola kroz koju su prošli emancipovala, da su ih neka znanja prosvijetlila. Tragično je što je duhovna razina obrazovanog i šlosera potpuno ista, ako ih povezuje ,,nacionalna mistika". Kako pojmiti to da je Slobo doveo svoj narod do bijede, a oni ga i dalje vole i njih gotovo četrdeset odsto tvrde da u Hagu govori istinu. Ne, zbilja, to se ne može objasniti.

Jedno od pitanja u ovom intervjuu odnosilo se na tužbu Emira Kusturice protiv Monitora, kojom je Kusturica tražio odštetu od sto hiljada eura tvrdeći da ga je naš list oklevetao komentarišući njegove stavove iznesene u intervjuu za Figaro.
KOVAČ: Kusturica svaku kritiku doživljava kao klevetu. To je bolesno i u stilu njegova umjetničkog pravca neoprimitivizma, kojemu, kako je to sam davno obzanio, pripada. Ali kod takvih tipova i karaktera uvijek postoji i jedna žica lukavosti, pa i spretnosti, jer on tačno zna kakvi su sudovi u ovim korumpiranim društvima ,,burazerske tranzicije", kako to voli reći jedan beogradski publicista. Kusturica je za sudije autoritet, u prvom redu autoritet zbog materijalnog statusa, jer sudije I tako ne znaju ništa o filmu, niti bilo kojoj umjetnosti, niti to prate. Oni na TV gledaju taj filmski glamur u Kanu, vide među tim bogatim malograđanima i domaćeg uspješnog čovjeka s velikim tompusom u ustima, hoda crvenim tepihom, dobro se snalazi, ne spotiče se, ne ujeda starlete, itd. Sudije misle da je sve to strašno važno, njih ne zanima praznina iza svega toga, to oni ne mogu dokučiti. I sad dođe neki naš čovjek, znamo ga, znamo mu oca, i on se usudi da napada toga svjetskog frajera. Sudije misle da je to čast kad te tuži Kusturica. Dakle, on na to računa i vrlo dobro zna da je Nikolaidis sve tačno naveo iz Figaroa, kao što zna za sebe da je bio uz Miloševića i da je već s početka devedesetih pjevao: sve će njih Slobo srediti! On to sve zna, ali drugi o tome nemaju pravo pričati. On je bio uz Miloševića, ali sada je uz Koštunicu - dakle, on smatra normalnim da je uz one koji su na vlasti, kao što će biti uz svaku sljedeću garnitiru. Kao što je bio uz komunističku vlast, roditelji su bili visoki partijski funkcioneri, a sin mezimče toga poretka, čak i dobitnik nagrade AVNOJ-a. Nemojte se iznenaditi ako izgubite proces.

MONITOR: Vi ste se među prvima suprotstavili Miloševićevoj ratnoj politici i srpskom nacionalizmu. Je li taj sukob bio odlučujući da napustite Beograd?
KOVAČ: Ne, nije. Bilo je vrijeme da nađem neki kutak gdje bih se posvetio pisanju i gdje bih imao mir. Nikakva buka velikog grada više mi nije bila potrebna. Beograd je i tako već bio počeo truliti i tonuti u samoizolaciju. Nekadašnji kosmopolitski grad postajao je sve više palanka u duhovnom smislu. Ja sam samo jednog jutra shvatio da to više nije onaj grad, zazirao sam od dojučerašnjih poznanika I prijatelja, bježao na drugu stranu ulice da ih izbjegnem. Nijesam mogao uticati na tok stvari, jer kolektivne euforije uvijek pometu pojedinca, čak ga dovedu u tragične situacije. Nijesam htio priuštiti nacističkoj rulji da ,,gušta" u mom propadanju. Nijesam htio dopustiti da me ponižavaju, maltretiraju, vrijeđaju. Jednom su mi upali u stan neki tipovi sa ,,škorpionima" i isljeđivali mene I suprugu najmanje osam sati, kao u ime neke organizacije ,,Crna ruka". Kada sam to pričao mom najboljem prijatelju Bori Pekiću, on se smijao i samo se raspitivao kod moje supruge kako sam se držao. Brzo sam donio odluku, naglo raskinuo sa svim, stavio crtu ispod jednog cijelog razdoblja i odselio se. Ispratio me samo jedan čovjek, moj dugogodišnji prijatelj Filip David.

MONITOR: Neki su vam zamjerali što ste izabrali Hrvatsku koja se u to vrijeme nije mogla podičiti demokratijom.
KOVAČ: Ja nijesam otišao u Zagreb iako sam volio taj grad, ondje proveo neke godine i bio scenarista sedam filmova. U Zagrebu sam davnih godina objavljivao knjige, imao mnoga prijateljstva, pa ipak sam otišao u primorski gradić, u Istru, u kojoj nema nacionalističkih stranaka i u kojoj se njeguje tolerancija. Bilo je više razloga za moj izbor Hrvatske. Ja sam vrlo dobro znao šta je Tuđmanov uskogrudi nacionalizam, ali ja sam u Hrvatskoj našao ogroman broj istomišljenika. U Srbiji su gotovo svi bili za Miloševića, u Hrvatskoj je bio jak otpor Tuđmanu, posebno oko lista Feral Tribune za koji sam pisao mnogo oštrije tekstove protiv hrvatskog nacionalizma i Tuđmana, nego što sam to činio u Beogradu. Nadalje, izabrao sam Hrvatsku kad je ona bila napadnuta, kad su njeni gradovi bombardovani. To je bio moj moralni gest solidarnosti. Bio sam u kolima, na cesti iznad Limskog kanala kad su iznad mene fijuknule rakete JNA, gađali su mali sportski aerodrom u Vrsaru. Ima još razloga. Ja sam učio književni zanat čitajući hrvatske pisce, u prvom redu mediteranske pisce poput Ranka Marinkovića, Šimunovića, Kaleba, Desnice. Učio sam od Krleže, Matoša, Tina Ujevića. Osjećam se dijelom te kulture. Sam sam nešto doprinio toj kulturi svojim filmovima. Scenarista sam filma Lisice koji je uvršten u deset najboljih hrvatskih filmova svih vremena. Dakle, ja nisam otišao, nego sam se vratio. Pisac pripada onoj kulturi koju zastupa.

MONITOR: Nedavno ste napisali da je Vaša pozicija autsajderska, da pisci nemaju političkog i društvenog uticaja... Zašto tako mislite?
KOVAČ: Kad to kažem onda mislim na onog pisca koji se suprotstavlja kolektivnim zanosima, koji je kontra gomile, kritičan, neposlušan, nepotkupljiv. Takav je pisac u ovim našim kulturama nužno autsajder. Ne udvara se narodu, ne udvara se naciji, ne veliča vođe, a to sve znači da je nekoristan i da ga ne treba slušati. Uzmimo primjer Danila Kiša koji za života nije bio nikakav autoritet u nekom društvenom I političkom smislu, bio je naravno literarni autoritet, posebno za njegove prijatelje I pisce koji su ga cijenili i voljeli, ali za većinu je bio malo poznat, a od onih koji ga danas hvale osporavan, pljuvan, čak i na sud izveden. Isti taj čovjek da je živ i da jednom svojom izjavom udari u kontru, da izjavi, recimo, da je Karadžić zločinac, odmah bi ga počeli kuditi. Ali mrtav je, ne može ništa reći i zato ga vole! Pisac nema uticaja ako govori tačne stvari. U velikim kulturama to je drukčije. Sartr je bio autoritet i držalo se do njegovog mišljenja baš zato što je bio kontra režimu i kritikovao slabosti društva. Gledao sam nedavno na TV neke srpske pisce koji se takmiče ko će više izreći lijepih riječi u slavu zločinaca Šešelja, Karadžića, Mladića i drugih ubojica. Nije važno što su to trećerazredni pisci, ali oni imaju uticaja na javno mnjenje.


Elita gora od rulje

... Kovač je iz Beograda proteran od strane horde graditelja velike Srbije, a rušitelja gradova, potpaljivača knjiga i masovnih ubica ljudi. To je krucijalna činjenica njegove biografije i biografije naše prestonice. Bez te činjenice ne bismo mogli da shvatimo zašto je jedan čovek slobodnog duha izbegavao jedan grad kao što se izbegava kužno mesto. Danilo Kiš, Borislav Pekić i Mirko Kovač, izabrali su da žive i umru negde drugde. To, u komemorativnom tekstu na vest o smrti svog prijatelja, pominje juče i Filip David. Podsetimo se da je Bogdan Bogdanović preminuo u Beču. Sva četiri čoveka, vrsna stvaraoca i intelektualca, umrla su u egzilu. Već dugo, Beograd je opasno mesto za častan život i spokojno umiranje. Zašto je to tako? Mirko Kovač, koji je pisao kristalno jasno, dao je nedvosmislen odgovor: zato što je elita gora od rulje.

Danas, 22. avgusta 2013.


(Nastavlja se)

 

Proslijedi tekst

  • Facebook
  • Google Bookmarks
  • linkedin
  • MySpace
  • StumbleUpon
  • Twitter
  • wordpress
  • Yahoo

pozovi-sprijeci

fama

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1239. petak 18. jul 2014. godine DVORSKI OBRAČUNI:Naš Mišković (Marko Milačić...

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 

 

Monitor broj 1238

Broj 1238. petak 11. jul 2014. godine Ko su ruski obavještajci u crnogorskim službamaN...

 

Monitor broj 1237

Broj 1237. petak 04. jul 2014. godine Pozadina saveza najboljih Slobovih đaka:ZAJEDNO Z...
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript