Monitor.co.me

OD VEZIROVOG DO ZIDANOG MOSTA (V)

Zašto su ustaše likvidirale Ðurišića

E-mail Ispis PDF

chetnici_5U travnju 1945. dobio sam naređenje od Džala da likvidiram grupu Crnogoraca, odnosno da organizujem njihovu likvidaciju, tj. da ih dovedem do mesta likvidacije i predam Pičiliju, koji je sa svojom grupom vršio likvidaciju logora. Ja sam ga zamolio da me toga oslobodi, jer sam među Crnogorcima poznavao neke studente, te je na mestu mene taj posao izvršio satnik Prpić", piše Ljubo Miloš, u knjizi Koncentracioni logor Jasenovac. Miloš o likvidiranju Crnogoraca u Jasenovcu kaže: „ Za ovo vreme dok sam boravio u Jasenovcu, po nalogu pukovnika Džala, likvidirana je jedna grupa crnogorskih četnika - oficira, na čelu sa vojvodom Pavlom Đurišićem". Herman Nojbaher, Hitlerov specijalni izaslanik za Balkan, u svom radu Specijalni zadatak Balkan (Beograd 2004, 174-175) navodi da je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru, gdje su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i ljotićevci i dobrovoljci. „Ustaše, za koje su do posljednjeg trenutka glavni neprijatelj ostali pravoslavni Srbi, nisu ispoštovali dogovor, postavili su mu zasedu i pobili deo njegovog odreda. Svi četnički oficiri bili su uhvaćeni i ubijeni. Pavle Đurišić bio je, zajedno sa nekoliko svojih drugova, spaljen". Đurišića su ubile ustaše, zvanični njemački saveznici. Ako je Đurišić stvarno dobio visoko njemačko odlikovanje od firera „Željezni krst" teško da bi ga ustaše, vjerni Hitlerovi poslušnici „na lomači spalile", kaže Stanislav Krakov, u knjizi General Milan Nedić. Ustaše su i ostale ljude iz najbližeg Đurišićevog okruženja likvidirale. Pošto su se snage NOBJ približavale Jasenovcu, naređena je od strane ustaških vlasti „totalna likvidacija" logoraša. Nekimaje uspjelo da pobjegnu. Među njima je bio i Miljan Radonjić, predsjednik Pokrajinskog (nacionalnog) komiteta Crne Gore, koji je kasnije uhvaćen i kao četnički komandant strijeljan 1945. godine. Likvidaciju je preživio i Manojlo Mane Veković, poručnik i komandant štapskog bataljona Pavla Đurišića. Vekovića su ustaše sa grupom četnika izvele kod Save da ih strijeljaju. Prilikom strijeljanja Vekovića su ranili i on je pao u rijeku, a pošto je bila noć uspio je da izađe na obalu i krijući se od sela do sela stigao je u Rašku, gdje je iscrpljen dospio u bolnicu. U bolnici ga je prepoznao neki partizanski oficir, poslije čega je bio uhapšen, suđen i osuđen na smrt strijeljanjem, navodi se u Glasniku Srpsko-istorijskog kulturnog društva Njegoš, iz 1992. godine.
Saznanja o tim događajima su i dalje nepotpuna i fragmentarna, arhivska građa je nedostupna, a sjećanja preživjelih karakterišu subjektivnost i odsustvo dokumenata. Tako, na primjer, Stevan Vučetić (Građanski rat u Crnoj gori 1941-45, Detroit, 1947.) piše da su pregovori Đurišićevih ljudi sa ustašama i Sekulom Drljevićem potvrdili poznatu crnogorsku osobinu naivnosti u političkim stvarima, vjerovanje u zadatu riječ, u autoritete. Tako je jedan od Drljevićevih pregovarača, Branko Drljević, student medicine, uvjeravao Đurišića u najbolje namjere ustaša i Sekula Drljevića, obećavajući da se „nikome neće ništa desiti", u šta je i sam bio uvjeren. A kada je uvidio da su ustaše na prevaru odvele Đurišića i njegove najistaknutije ljude i da je i sam prevaren, izvršio je samoubistvo.
Mihailo P. Minić negira navode o samoubistvu Branka Drljevića, inače Đurišićevog povjerenika, koristeći njegovo srodstvo sa Sekulom Drljevićem. „Još krajem aprila 1945. misionari (Draže Mihailovića) sa Pavelićem, ubili su u Zagrebu Branka Drljevića", kako bi zameli trag i svjedoka tragične sudbine Pavla Đurišića sa saradnicima.
Zašto su ustaše likvidirale Pavla Đurišića i veliko broj njegovih oficira i drugih istaknutih ličnosti kada je prethodno postignut sporazum o nesmetanom prolazu crnogorskih četnika preko Hrvatske za Sloveniju? U vezi sa ovim postoje različita mišljenja i više pretpostavki, bez oslonca na prvorazredne izvore. Najčešće su u pitanju kazivanja iz tzv. druge ruke. Jedan od boraca Pavla Đurišića u svojoj knjižici Dva svjedoka Vojin K. Janičić smatra da je to „teško i delikatno pitanje" i pita se: „Je li zato što je pogazio ugovor sa Drljevićem i ustašama, zato što je smatran četnikom Draže Mihailovića, kao Srbin ili zato što je popalio Sandžak?" Osim ubistva Pavla Đurišića sa brojnim oficirima i drugim istaknutim ličnostima, u Gradiški i Jasenovcu ubijeni su i svi oni koje je Sekula Drljević smatrao da su opasni za njegov plan, smatra Janičić.
Mihailo P. Minić u knjizi Rasute kosti piše da je sudbina Pavla Đurišića sa vođstvom i odredom, bez učešća dr Sekule Drljevića, Savića Markovića Štedimlije i „ma kojeg drugog Crnogorca", zapečaćena na sastanku Dražinih emisara i ustaškog vođstva u Zagrebu. Dolaskom generala Vjekoslava Luburića na „teren", gdje se nalazio Pavle Đurišić, uz saradnju Sekule Drljevića, izdvojeni su, pored Đurišića, Vasić, Baćović, Ostojić, Lalatović, Novaković i još 150 oficira, političara, intelektualaca Crne Gore, Hercegovine, dijela Bosne i dijela Srbije, koje su „putem podle prevare, uz davanje oficirske časne reči hrvatskih oficira za njihovu bezbednost, pali u zamsku tvrđave Stare Gradiške". Izdvojenu grupu sa Pavlom, brodom, pod jakom stražom hrvatskih ustaša, general Luburić odvodi za Jasenovac, „gde je sa sekirom skidao glave srpskim vitezovima, žrtvama zablude".

 

Proslijedi tekst

  • Facebook
  • Google Bookmarks
  • linkedin
  • MySpace
  • StumbleUpon
  • Twitter
  • wordpress
  • Yahoo

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1478. 15. februar 2019.       SANADERIZACIJA MILA ÐUKANOVIĆA:Parti...

 

Monitor broj 1477

Monitor broj 1477  8. februar 2019.       Priajtelji iz devedesetih:TAJNE PR...

 

Monitor broj 1476

Monitor broj 1476  1. februar 2019.       AFERA ATLAS:Kako je Prva banka pre...