Prvo lice - Konačno smo u lokalnoj ,,kuhinjici" ekonomskih/neoliberalnih eksperimenata iskusili punu i dosljednu primjenu megatrenda razvoja koji glasi: ,,misli globalno, radi lokalno". Radnici aluminijskog ,,mezimčeta" su dotaknuti neprikosnovenom mudrošću "prosvjetitelja", koja je potvrdila da je ponuđeni socijalni program za njihovo permanentno izmještanje iz fabrika dobra i kvalitetna ponuda. Naravno, današnja ponuda radnicima nema nikakve dodirne i uporedne osnove u privatizaciji kompanije koju godinu unazad, dodatno je rečeno. Kako svetačko/šamanski/guru potpis nije prisutan ni na jednom dokumentu, vjerovatno je da će neznaveni dajbabski radnici prihvatiti ovaj neovisni i maksimalno principijelni ,,savjet". Zar ne? Trebali bi da se uranački radujemo zajedno sa studentima sa donjogoričkih poljana, jer smo, eto, globalni trend snažnog, potrebnog državnog intervencionizma zbog traumatičnih efekata ,,ničim izazvane" ekonomske krize počeli da prihvatamo lokalno. Dobro je, zvanična neoliberalna mislilačka ekstremnost prihvatila je promišljanje da je socijalni segment države jedno od najvažnijih određenja bilo koje normalno organizovane zajednice pojedinaca. Drugo lice - Neobično je, ali očekivano, da u Crnoj Gori danas samo predsjednik Vlade realno razgovara o unutrašnjoj ekonomskoj krizi, dok se ukupna ,,elita", što administrativna, što poslovna, a što akademska, trudi da uvjeri i sebe i javnost i međunarodne investitore da je najgore za nama, i da smo otporni kao ,,džeferdar Vuka Mandušića", odnosno da smo u najboljoj mogućoj poziciji kada su buduća ekonomska održivost i perspektive razvoja u pitanju. A, ipak, pažljivo čitanje premijera ističe podatak da se javna administracija zbog krize ,,odrekla 9.5% BDP-a", što je partnere ,,pozivalo" na sličnu investiciju. Interesantno je upitati se da li je pomenuto državno (samo)odricanje već ostvareno u prethodna dva kvartala, jer bismo se onda običnim sabiranjem, realno, suočavali sa negativnim trendovima ekonomskog rasta.
Ipak, za budući razvoj poslovne zajednice u CG je bitnija neplodnost menadžerskog ,,kukumavčenja" pred premijerom, pošto je zatraženo da vlada ,,skine" bankare sa grbače poslodavaca, jer su na zahtjeve o reprogramu uzetih kredita, čiji se anuiteti ne mogu vraćati, dobijeni odgovori ,,može, ali sa uvećanom kamatom i na osnovu reprocijenjene zaloge". Donedavno su bankari bili ,,cool" kada su preko noći, bez biznis planova i dokazanih performansi poslovanja, odobravali milionske kredite. Međutim sada ih jedino ,,šef" može zauzdati u nakani da primjenjuju struku, posebno još kada su gospođe otišle nevoljne da naplaćuju precijenjene hipoteke. Dobro je, uzvratno je jednostavno odgovoreno ,,klizajte sa cijenama dok se ne formira nova tražnja". Ko je posvećen dugoročnom biznisu jasno je znao šta je ,,pjesnik (čitaj: tržište) htio da kaže".
Treće lice - Ponovno prezentovanje analize efekata privatizacije u prethodnih sedamnaest godina od strane momišićkih ekonomskih ,,stoika" je postavilo dva logička pitanja: prvo, šta ono bješe privatizovano tokom sankcija, osim ljudskog bezličja; drugo, o kakvoj analizi je riječ ako ista nema podataka, osim pratećeg opravdanja da je sve ,,transparentno i nema potrebe da se išta krije". Dobro je, dok udarni državni funkcioneri imaju vremena da se ljute na novinare jer im ne vjeruju na riječ; tada i treba da povjerujemo u prisutnu ,,mantru" da su ekonomske/ strukturne dubioze našeg privrednog sistema riješene i da smo u sigurnim, informatičkim rukama.
Mila KASALICA
