Monitor.co.me

CRNA GORA I NATO: Igra sa nultim rezultatom

E-mail Ispis PDF
trampNakon odluke američkog predsjednika Donalda Trampa da potpiše Protokol o pristupanju Crne Gore NATO-u, našoj zemlji je definitivno otvoren put za ulazak u ovu organizaciju. Procjene nekih ovdašnjih analitičara da će Tramp održati predizborna obećanja o „prevaziđenosti NATO-a", nijesu se obistinile. One, kao i vjerovanje u mogućnost održavanja referenduma u Holandiji, oko ovog pitanja, ukazuju na nedovoljno poznavanje funkcionisanja političkog sistema u tim državama.

Na posljednjim izborima u Holandiji je pobijedila „prozapadna" opcija, pa su tanki i teorijski izgledi da ta zemlja eventualno blokira Crnu Goru da postane 29. članica ovog saveza. Krajem aprila će to učiniti i Gornji dom španskog parlamenta, pa je izvjesno da će na samitu 25. maja u Briselu naša država biti zastupljena kao članica. „Moguće je samo da se formalna ceremonija našeg prijema pomjeri za nekoliko dana", tvrdi ministar vanjskih poslova Srđan Darmanović.

Analitičari ukazauju da ulazak Crne Gore u NATO dolazi u trenutku izuzetno složenih odnosa između velikih sila i nove eskalacije krize na Bliskom Istoku. Neki ocjenjuju da je Crna Gora u relaksiranijoj poziciji nego što je bila prije samo nekoliko sedmica, i da će ulaskom u NATO biti skinuta još jedna tačka s dnevnog reda s kojom vlast dugo manipuliše. Drugi upozoravaju da ulazak Crne Gore u NATO bez referndumske odluke o tome može da produbi njene unutrašnje podjele. Neke organizacije koje se oštro protive ulasku Crne Gore u NATO, već su organizovale proteste, a najvile su i nove.

Za Crnu Goru je najgore rješenje da postane ping-pong loptica u opasnoj utakmici na globalnoj sceni. To je istorijski uvijek bilo loše razdoblje za nju. Potenciralo je njenu unutrašnju ranjivost iako, inače, pripada i Istoku i Zapadu. Podjela Rimskog carstva (395.g.) prolazila je preko pokrajine Prevalis, odnosno Crne Gore. Sporazum iz Jalte dijelio je Jugoslaviju na dvije interesne sfere, a linija razdvajanja takođe je bila povučena preko Crne Gore (Budva-Drina-Drava).

Zapadni saveznici na čelu sa SAD-om ne žele dopuštiti „nove Jalte na Balkanu". Početkom godine u Beogradu ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov predstavio je koncept o stvaranju bloka četiri neutralne države na Balkanu, među kojima bi Srbija bila prethodnica. Taj koncpt nakon potpisa Donalda Trampa, ne izgleda realan.

U središtu priče mnogih aktera i posmatrača o ulasku Crne Gore u NATO se nalazi i Rusija. Iz Moskve su u više navrata odaslate poruke, koje su ličile i na opomene, da se ulazak u naše zemlje NATO kosi sa interesima Rusije. Na drugoj strani, republikanski senator Džon Mekejn ove sedmice u Podgroci pozdravljajući skori pristup Crne Gore NATO, oštro je napao „neprihvatljivo ponašanje Rusije u svijetu, ali i prema Crnoj Gori."

U Vašingtonu su uvjereni da se prijemom Crne Gore smanjuje još jedna tačka gdje bi Rusija mogla djelovati i to navode kao ključni razlog završetka crnogorske sage sa NATO-om. Ona traje od formiranja Američko-jadranske povelje, 2003., odnosno od osnivanja te organizacije koja je trebalo da posluži kao kraći put za uključenja država na istočnoj obali Jadrana i Makedonije u Sjevernoatlantsku alijansu.

Crna Gora je tada bila u Državnoj zajednici sa Srbijom i posmatrač u toj organizaciji, ali su njeni zvaničnici bili u bliskim vezama sa ruskim oligarsima bliskim Kremlju širom im otvarajući vrata za investicije u najvažnije privredne objekte i na primorju računajući da će se tako najbolje održati njihov model vladavine. U međuvremenu Đukanović je promijenio ploču, i kao nekad protiv Miloševića kojeg je dugo služio, počeo da grmi protiv ruske opasnosti. Kulminacija je došla u aferi državni udar koja i dalje potresa Crnu Goru.

O tome kakve naraščišćene odnose sa raznim ruskim faktorima Đukanović iz vremena saradnje ima, i zbog čega i od koga strahuje, u medijima kruže brojne spekulacije. Neki analitičari ukazuju da Đukanović i njegov režim, ipak, nemaju razloga da slave uzak Crne Gore u NATO. Po njima, to je posljednji posao koji treba da obave Zapadu. Vidjećemo.

Profesor Fakulteta političkih nauka u Zagrebu Radovan Vukadinović, ukazuje da se Crna Gora našla na sudaru između Rusije i zapadnog svijeta, a u teoriji međunarodnih odnosa to se naziva igrom sa nultim rezultatom. „To znači da ishodom ne mogu biti zadovoljne obje strane", objašnjava Vukadinović.

Prema njegovim riječima, Crna Gora je za NATO i strateški značajna, jer njen ulazak u Alijansu znači povezivanje cijelog Jadrana: od Italije preko Slovenije i Hrvatske pa sve do Albanije. „To bi značilo i sigurniji region, jer analize pokazuju, da ako dođe do novih zaoštravanja u međunarodnim odnosima, to će biti upravo na Balkanu", navodi Vukadinović.

No, za Crnu Goru je najvažnije pitanje - da li će se nakon ulaska u NATO stvoriti uslovi da na dnevni red dođu realne nevolje građana i sprječavanje kolapsa javnih finansija, ili će biti nastavljena trvenja, koja mogu podijeliti društvo.

Odavno je poznato da u opozciji postaje razlike i oko članstva u NATO i oko načina kako da se o tom pitanju odluči. Te razlike postoje i unutar stranaka. Njima to, tvrde, ne smeta da funkcionišu. Vjerovatno i zbog toga lider URE Dritan Abazović očekuje da će nakon ulaska u NATO početi nova faza odnosa među alternatvnim grupacijama u Crnoj Gori. „To je neminovno. Sada smo u nekom vakuumu i iščekivanjima, ali nakon što se proces pristupanja završi nadam se da ćemo odmah krenuti u dijalog". U optimističkoj verziji, u drugoj polovini ove godine može doći do ubrzavanja evropskih integracija, jer je nepisano pravilo da zemlja prethodno uđe u NATO, pa potom u EU.

Suštinsko pitanje u Crnoj Gori nije da li će odluka o ulasku u NATO biti donijeta na referrndumu ili u pralamentu, već duboko nepovjerenje u izborni proces i nedmokratičnost izbora. Tu je ključna odgovornost vlasti. Da su dosadašnji izbori bili fer, legitimnost poslanika da donesu i tu važnu odluku ne bi bila uputna. Ovako i da se režim odlučio za referendum, ostala bi sumnja u ishod glasanja.

DPS i njegovi koalicioni partneri imaju većinu da donesu odluku u parlamentu. Za ulazak u NATO neće glasati samo poslanici vladajućih partija. Iako SDP bojkotuje parlament, tamo će biti poslanici SDP-a , u više navrata je najavljivao Ranko Kriviokapić obrazlažući da je pristupanje NATO izvorna ideja SDP-a i da bi bilo nelogično da vlastitu ideju ta partija u završnici ne podrži. „Vrijednosti koje baštini 28 članica će, vjerujem, pomoći Crnoj Gori, uz pritisak koji će se dešavati, da se ovo društvo dodatno reformiše i demokratizuje kako bi počelo da liči na dru-štva koja čine NATO alijansu", kaže potpredsjednik SDP-a Raško Ko-njević.

Još neki lideri opozicije su na sastanku sa ambasadorom Amerike u sjedištu NATO-a u Briselu prije nekoliko godina isticali nužnost smjene crnogorskog režima u zamjenu da se ne protive odluci o ulasku u NATO. Sada, nezadovoljni što se ta odluka ne donosi na referendumu, najavljuju proteste na dan kada Skupština bude odlučivala o ratifikaciji. To će, po svim najavama, biti uskoro.


Mustafa CANKA

 

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1388. petak 26. maj 2017. godine   opet oni:OSTARA SE, DOBRA SE NE VIĐE (Zoran Ra...

 

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1387

Broj 1387. petak 19. maj 2017. godine   Katnićeva: Pranje režima i pranje paraPRV...

 

Monitor broj 1386

Broj 1386. petak 12. maj 2017. godine Poslije izbora u Herceg Novom:BOKA KONTA DPS...