Monitor.co.me

CRNOGORSKO-KINESKI ODNOSI – NOVAC I POLITIKA: Na putu svile

E-mail Ispis PDF
autoputPonekad, toliko smo veliki da nam se i milijarde (dolara) priviđaju.

Tek što je izborno veselje za zeru splasnulo, kad profesionalne patriote dobiše novi razlog za slavlje. Podrazumijeva se, uz pomoć patriotskih medija. „Kina će obezbijediti tri milijarde dolara za razvoj zemalja centralne i istočne Evrope (CEE), a najveći kolač dobila je Crna Gora – milijardu i dvjesta miliona dolara", uhvatio je muštuluk paravladin portal CDM (zvanični vlasnik je Petros Statis). Navodeći detalje. „To je kazao kineski premijer Li Keqiang na samitu 16 plus jedan u Budimpešti, kome prisustvuje i crnogorski premijer Duško Marković".

Euforiju nijesu pomutili ni suzdržani komentari premijera Markovića nakon samita u Budimpešti, gdje mu je društvo pravio ministar saobraćaja i pomorstva Osman Nurković. Predsjednik Vlade je šesti samit Kine i 16 država centralne i istočne Evrope (Mehanizam 16 + 1) ocijenio uspješnim, a dogovoreno značajnim. „Crna Gora je u okviru tog Mehanizma imala i ima značajne benefite", prenio je CDM Markovićevu izjavu.

Ubrzo se ispostavilo kako od najavljenog kolača (čitaj zajma pod prilično specifičnim uslovima) za sada nema ništa. Rezultat crnogorske delegacije u Budimpešti ogleda se, uglavnom, u najavama buduće saradnje.

Iz Službe za odnose sa javnošću Vlade CG stiže uvjeravanje da su „tokom Samita potpisani brojni bilateralni sporazumi". Konkretno je pomenut samo jedan, potencijalni posao: „Inovaciono preduzetnički centar Tehnopolis iz Nikšića i kineska kompanija ChinaBaodingRuiFuDeInvestment, koja je već uspješno investirala u osnivanje privatne zdravstvene ustanove u Crnoj Gori - Kina Medika – potpisale su Memorandum o razumijevanju, sa ciljem realizacije projekta sadnje i prerade kineskog ljekovitog bilja u Crnoj Gori i na ostalim povezanim projektima".

Sadnja i prerada kineskog ljekovitog bilja u Crnoj Gori!? Moglo bi to biti zanimljivo. Kad već nema domaćeg bilja koje bi se moglo preraditi. Po pelim idemo u Albaniju.

Iz Vlade ubjeđuju kako je na sastanku sa kineskim premijerom i privrednicima „zaključeno da projekat autoputa napreduje odlično, da su i dinamika radova i ostvareni rezultati izvanredni i da su i Vlada i kompanija CCCC i njena kćerka kompanija CRBC zainteresovane da nastave saradnju po modelu javno-privatnog partnerstva". Jednogodišnje kašnjenje se ne spominje van kuće. Konačno, u saopštenju stoji i kako je „crnogorska strana na sastanku istakla zainteresovanost da sa Kinom razmotri i izgradnju obilaznice oko Tivta i mosta preko Veriga".

Makar u vladinim saopštenjima, na ovogodišnjem samitu nije pominjana gradnja nove termoelektrane u Pljevljima, hidroelektrana na Morači, kupovina/zakup Luke Bar...

Poređenja bi mogla pomoći da lakše cijenimo (ne)uspijeh crnogorske delegacije na samitu na kome su, uz Kinu, učestvovale i delegacije: Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Češke, Estonije, Hrvatske, Letonije, Litvanije, Mađarske, Makedonije, Poljske, Rumunije, Slovačke, Slovenije i Srbije (abecednim redom). Srbija se sa Memoranduma 16 + 1 vratila sa ugovorima za gradnju dionice autoputa Preljina – Požega, toplovoda Obrenovac – Novi Beograd, fabrike za prečišćavanje vode i brze pruge Beograd - Budimpešta (samo ovaj projekat vrijedan je 2,9 milijardi dolara).

Kada pominjemo tu prugu, važno je pomenuti da su pregovorima o njenoj gradnji prisustvovali - Makedonci. To pokazuje tendenciju da se tom dionicom, preko Skoplja, sa centralnom i zapadnom Evropom poveže grčka luka Pirej. Koja je odnedavno u vlasništvu kineske državne kompanije Cosco. Ako znamo – a znamo – da Kinezi naveliko ulaze i u vlasničku strukturu hrvatskih trgovačkih luka, nameće se pitanje budućnosti Luke Bar. Koja bi mogla stradati kao kolateralna šteta političko-interesnih nadgornjavanja u Baru i Podgorici. No, to nije kineski problem.

Crna Gora je sa Kinezima zaključila dva velika kreditna aranžmana: za izgradnju prve dionice autoputa i četiri trgovačka broda (dva za Barsku i dva za Crnogorsku plovidbu). Oba su zaključena prema važećem modelu – Kinezi daju novac i uzmu posao (njihovim firmama pripada makar 60 odsto ugovorenih radova). Teško je tu govoriti o bilo kakvim investicijama. To bi bili klasični kreditni aranžmani da nije činjenica da kreditor u realizaciji ugovorenih poslova zadržava povlašćenu ulogu. I to je razlog što je pomenuta pruga Beograd-Budimpešta privukla pozornost Evropske komisije (EK) zbg mogućih kršenja propisa EU o konkurenciji, pošto Mađarska nije raspisala tender za izvođače projekta, dok je Srbija radove na svojoj teritoriji ugovorila direktnom pogodbom – sa kineskim kompanijama. Kao što smo i mi uradili na autoputu.

Obećani novac je u regionu bio važniji od principa. Podaci međunarodnih organizacija pokazuju da Srbija, koja sa Kinom ima „sveobuhvatno strateško partnerstvo" očekuje oko 1,9 milijardi dolara investicija u infrastrutkru (kredita, da ne bude zabune). Mađarskoj je, mimo pomenute pruge, obećana 1,5 milijardi dolara. Možda i zbog iskazanog ,,visokog nivoa međusobnog povjerenja". I Češka je sa Kinom potpisala sporazume vrijedne tri milijarde dolara, pa je prošle godine ustvrdio kako je ona ,,kapija za Kinu u EU".

Gdje je u cijeloj priči interes Kine?

Analitičari navode da za to postoje makar tri dobra razloga. Peking želi da oživi drevni put svile preko centralne Azije, Irana, Turske i Balkana – do tržišta Zapadne Evrope. Tako bi se dostava roba sa istoka na zapad skratila sa današnjih (u prosjeku) 36 dana brodskim kontejnerima na desetak dana putovanja teretnim vozom. Otud kineske investicije u magistralnu, pretežno međudržavnu, saobraćajnu infrastrukturu. Drugi razlog leži u činjenci da pojedine balkanske zemlje nemaju carinska i tarifna ograničenja pri trgovini sa EU kakva ima Kina. Konačno, nadnice u Kini rastu pa je cijena radne snage na Balkanu sve interesantnija i kineskim proizvođačima (posebno uz manje troškove transporta i uštedu na carinama).

,,Nije probem Kine što Srbija nudi jeftinu radnu snagu, možda i mogućnost neplaćanja poreza, slabu zaštitu radničkih prava i druge privilegije", rekla je nedavno profesorka FPN-a Dragana Mitrović, koja je i direktor Instituta za azijske studije u Beogradu ističući da je srpska radna snaga već jeftinija nego kineska u pojedinim delovima te zemlje: ,,U kineskom petogodišnjem planu predviđeno je da se niz industrijskih preduzeća iz obasti cementa, stakla, čelika ... presele i zbog zastarelih tehnologija i zbog toga što zagađuju atmosferu". Možemo li se prepoznati u ovom citatu?

Ili nam je važan samo obećani novac. Koji će zajmodavcu vraćati naša djeca i unuci. Uz gratis mogućnost da nam kineski novac bude izgovor za odugovlačenje onog dijela pregovora sa EU koji bi mogao loše uticati na ovdašnje monopole i vlastodržačke navike. Nalik na nedavne najave predsjednika DPS Mila Đukanovića koji je nedavno u Budvi ukazao na „alternative" koje Balkanu nude Rusija, Kina i Turska: „Čini mi se da EU nije registrovala te okolnosti, jer ne radi dovoljno na atraktivnosti svoje politike za zemlje Zapadnog Balkana...".

Zato, valjda, i nudimo jeftinu zemlju i još jeftiniju radnu snagu. To je mjera našeg uspijeha.


Evropski strah od Istoka

U EU raste strah od uticaja Kine u državama članicama u kojima kineske investicije imaju strateški značaj. Ovoj temi veću pažnju posvetio je i hrvatski Jutarnji list. „Kao primjer se često spominje Grčka, kojoj su kineske investicije bile važne u vrijeme finansijske krize i od strane EU nametnutih mjera štednje", pisao je Jutarnji početkom septembra. „Neke evropske diplomate kažu kako je Grčka, ali i neke druge članice, u nekoliko navrata bila protiv stavova EU kojima je trebalo osuditi Kinu zbog stanja ljudskih prava ili agresivnog ponašanja. Moguće je da Kina takve usluge od tih država nije direktno tražila, ali je moguće da su se te države same osjetile obaveznim da stanu na stranu Kine i time spriječe EU da o nekom važnom pitanju govori jednoglasno."

Rezultat uticaja Pekinga u regiji, prema analizi Fejnenšel tajmsa, mogao se vidjeti u reakciji EU na međunarodnu sudsku odluku da Kina nema osnova za polaganje prava na oblasti u Južnom kineskom moru. „Poslije trodnevnih teških razgovora, opozicija, uglavnom Mađarska i Grčka, uspjele su toliko da ublaže saopštenje da Kina uopšte nije direktno pomenuta".

Mogući problemi nijesu samo političke već i ekonomske prirode. Često citirani evropski portal Politico objavio je, nakon proljetošnjeg samita EU-Kina, kako su tri najveće članice EU (Njemačka, Francuska i Italija) od Evropske komisije (EK) zahtijevale da razotri mehanizme kontrole stranih investicija u EU, posebno u slučaju kada dolazi do preuzimanja „ključnih preduzeća" od strane kompanija iz „trećih zemalja".

„Dok treće države zadržavaju prepreke za direktne investicije od strane evropskih preduzeća, ili dopuštaju takve investicije samo pod određenim diskriminatorskim uslovima, u isto se vrijeme evropske kompanije preuzimaju kao dio industrijskih strategija drugih država, a to znači da ne postoje jednaki uslovi za sve", stoji u pismu upućenom EK. Potom se dodaje kako su uslovi poslovanja „još manje jednaki kada su takve investicije direktno ili indirektno subvencionisane od strane državnih tijela". Iako se u pismu ne pominje nijedna od prozvanih „trećih zemalja" (onih koje nijesu članice EU) iz Politica smatraju kako je jasno „da se to odnosi ponajprije na Kinu". I dodaju: „međutim, odnosi se i na Rusiju".


Zoran RADULOVIĆ

 

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1417. petak 15. decembar 2017. godine NOVOGODIŠNJI DAR MONOPOLISTA:Vatromet poskupl...

  300x60

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1416

Broj 1416. petak 08. decembar 2017. godine TRI NAJGORA REZULTATA MARKOVIĆEVE VLADE:Bez...

 

Monitor broj 1415

Broj 1415. petak 01. decembar 2017. godine IZBORILokalni udari (Miloš Bakić) DANAS, ...