Monitor.co.me

Žedni vođe

E-mail Ispis PDF
U istu rijeku? Niko dosad dvaput nije zagazio ni u isto dno. Svaki je put dublje. A i mi nismo isti - skloniji smo strmoglavijem padu. Evo u kakvom stanju fakata ispraćamo godinu. Demokratski front, formalno najjača opoziciona zajednica, prekinuo je bojkot. Ostale opozicione partije uglavnom bojkotuju, kao da su na produženom godišnjem. Nadležni u sudnici razagone mrske pučiste, na buljuke. Partijske mase plameno zazivaju Mila Đukanovića da se opet kandiduje za predsjednika države. A planinski vrhovi silno odjekuju.

Ne tako davno najava ovakve stvarnosti bi ličila na propagandu vladajućeg režima. Danas negdašnji građanski protesti, masovni i heterogeni, i zahtjevi za prelaznom vladom kao uslov za izbore, izgledaju kao daleki san. Stanje je i gore nego što slika kazuje. Demokratski front se nije vratio u parlament da brani interese građana, ništa oni tamo ne mogu reći što stotine puta uzalud rekli nisu. Za velike samostalne proteste više nemaju snage. Sve što rade u parlamentu rade da bi odbranili sebe i preživjeli.

Ne može se suština ovogodišnjeg sloma razjasniti samo moćnom toljagom DPS-a. Ostavljajući DF sam, bez ozbiljne podrške dok je režim išao da ih razori i lidere strpa u dugogodišnji zatvor optužbama za puč koje se u sudnici pretvaraju u urnebesno nasilje, ostale opozicione partije pokazale su da ni one ne razumiju suštinsku razliku između politike koja se svodi na bitku za moć i politike kao javnog djelovanja u polisu. Bespravno ugroženome se pristiže u pomoć ne pitajući da li je pomoć zaslužio.

Demokrate su energijom i posvećenim terenskim radom najzaslužniji što se glasovi opozicije još nisu ponovo prelili DPS-u. No zbog nespremnosti da stanu na čelo građanskog bunta protiv nasilja režima prema neistomišljenicima, crvene kravate su ostavile za sobom okus nedovršenosti. Drugi, što se buntovnosti tiče, nisu pokazali ni toliko.

Godinu je obilježila samoća prevarenih majki. Zapisano je: u raznim, surovim vojskama je bilo onih koji su napuštali i streljačke strojeve plaćajući to glavom. U ovoj vlasti, dok se kida ljudima duša, nema nikoga ko je iz solidarnosti sa žrtvama odstupio iz vladajuće vrste. Opak je to znak.

Bilo je i dobrih vijesti. Javni servis, na primjer. Nakon dugogodišnjeg sloma televizije, Andrijana Kadija i kolege su uspjeli da namame gledaoce da dok vršljaju daljinskim kanalima spontano zastanu na već zaboravljenom broju - jedan. U novinarstvu, kao i u životu, vraćati izgubljeno povjerenje nije mali posao. Ni mali uspjeh. Čisto je prirodno što se vlast upregnula da taj nemio slučaj riješi kao i svaki put do sada. Uvijek je to bilo u prisustvu OEBS-a i drugih stranih organizacija koje se broje u pokrovitelje zakona čiji je cilj da dokinu medijski monopol vlasti građen na novcu poreskih obveznika. Ne izgleda da će se i sada pretrgnuti.

Javni servis će biti vraćen u pramaglinu. Važno je da sadašnje vođstvo javnog servisa ne ode šutke i ne pristane na ulogu pokajnika u dvorskom servisu, kad Luiđ Škrelja i Sreten Radonjić pometu nepoćudne u Savjetu TVCG. Ovakva vlast ako ne slomi volju i ne uguši sjeme slobode, ne smatra se pobjednikom ni u jednoj bici. Navikli su da imaju sve i ako im bar nešto isklizne iz ruku, osjećaju se nesigurno. Toliko i oni slute: pobjeda nad medjima izvojevana nasiljem, na kraju može biti poraz.

Važno je sačuvati svaki dašak normalnosti. Đukanovićev povratak na tron neće biti ništa posebno u globalnom svijetu masa žednih vođa. Dno je sve dublje i gdje se očekuju svjetionici. Donald Tramp je priznao Jerusalim za glavni grad Izraela, i najavio da će ambasada SAD biti tamo premještena. Desilo se to kratko nakon što je kao vojnička snaga u Iraku i Siriji savladan ISIL čije čudo nastanka, nakon odveć lake pobjede američke i savezničke vojske nad Sadamom Huseinom, još nije rastumačeno. Ovim porazom, izgledalo je da se stvaraju uslovi za model borbe protiv terorizma, koji jedini ima strateške šanse da uspije: otklanjanje uzroka.

Upravo je stigla najava: Kneset će glasati o nacrtu zakona koji zabranjuje pregovore o Jerusalimu. Kriza se seli u jezgro svijeta. Tamo gdje ima svjetlosti da obasja daljine i vatre da ih sprži. Tramp je u UN uspio da ujedini gotovo sve protiv sebe. Pobjedu nad njim mora izvojevati Amerika, drugačija od one koja mu je prethodila. Jerusalim za sve – Jevreje, muslimane, hrišćane – nije grad, to je koncept nade svijeta. Ostalo je najava potopa. Bez Nojeve (Nuhove) barke.


Esad KOČAN

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1457 / 21.septembar 2018. KAKO JE REGIONALNI VODOVOD IZGUBIO 12 MILIONA EUR...

 

Monitor broj 1456

Monitor broj 1456 / 14.septembar 2018.   OKONČANA LEGALIZACIJA BESPRAVNIH OBJEKATA:...

 

Monitor broj 1455

Monitor broj 1455 / 7.septembar 2018. AERODROMI U RALJAMA VLASTICijena koruptivne po...