Monitor.co.me

DRŽAVNI UDAR U SUDNICI: Psovke, laži i prevare

E-mail Ispis PDF
sasa-sindjelicUmjesto ovonedjeljnog nastavka „suđenja vijeka" dobili smo još jedno odloženo ročište. Nove kazne advokatima koji su izostali iz sudnice (kažu zbog ranije preuzetih obaveza) i nove proteste pritvorenih optuženika koji će drugi put za redom Novu godinu dočekati u Spužu.

„Neka uzmu kantu benzina i neka nas spale na trgu. Danas nema jednog advokata, sutra drugog, ovako može još godinama, a mi smo u pritvoru već 15 meseci. Molim vas da ne dozvolite ovo", požalio se sudskom vijeću Dragan Maksić, jedan od optuženih koji je još u spuškom pritvoru. Svi su se onda razišli do naredne godine. S tim što će dio optuženih produžit zimski raspust iz opravdanih razloga.

Ne mislimo pri tom na ruske nacionaliste/agente tajne službe Eduarda Šišmakova i Vladimira Popova koji su, sva je prilika, krajem oktobra prošle godine, uz pomoć šefa svih ruskih tajnih službi Nikolaja Petruševa iz Beograda evakuisani u Moskvu. Kojoj sada ne pada na pamet da ih izruči Crnoj Gori. Ne govorimo ni o Nemanji Ristiću i Predragu Bogićeviću koji slobodno šetaju i junače se na fejsbuku nakon što je srpsko pravosuđe odbilo zahtjev za njihovo izručenje u Podgoricu. Ovdje je interesantno pomenuti da je predsjednica sudskog vijeća Suzana Mugoša uslišila zahtjev optuženih lidera DF-a Milana Kneževića i Andrije Mandića i izrekla im zabranu prisustva suđenju dok iskaz daje svjedok saradnik Aleksandar Saša Sinđelić. Pošto nije imala drugog načina da sankcioniše neprimjereno ponašanje optuženika – korisnika poslaničkog imuniteta.

Uglavnom, mnogo toga je stalo između Maksićeve žalbe i proljetošnje samohvale (takođe pred tv kamerama) Mirka Paja Velimirovića, člana Ravnogorskog četničkog pokreta i zavjerenika koji je od Sinđelića uzeo 30 hiljada eura da kupi oružje pa onda, prema zvaničnim interpretacijama prošlogodišnjih događaja, akciju prijavio crnogorskim vlastima.

,,Zaslužujem orden da mi se dodijeli, jer sam spasio crnogorski narod i državu, a ne da mi se sudi", izjavio je Velimirović na prvom od najavljenih tv suđenja za državni udar/terorizam u pokušaju. Sud je ipak prihvatio njegov sporazum sa Tužilaštvom kojim je taj terorista osuđen na uslovnu kaznu – šest mjeseci do godinu dana zatvora (ne zna se da je neko prošao jeftinije za ilegalnu nabavku 50 automatskih pušaka) – pa pušten kući odakle je, uskoro, demantovao sopstveno priznanje. Da bi onda, prema tvrdnjama iz Tužilaštva, demantovao i vlastiti demanti.

Velimirovićev finansijer i direktno nadređeni u lancu zavjerenika Aleksandar Saša Sinđelić imao je glavnu ulogu u dosadašnjem toku suđenja. I pored činjenice da, ni nakon dva mjeseca svjedočenja i unakrsnog ispitivanja, o Sinđeliću sa sigurnošću ne znamo ništa.

Kako se zove? Ko je: vođa terorističke organizacije ili član kriminalne grupe; ključni svjedok u slučaju državni udar ili (samo) preplaćeni pripadnik grupe panslovenskih nacionalista i humanista; saradnik makar jedne tajne službe, pravosnažno osuđeni ubica, ilegalni trgovac oružjem pod policijskim nadzorom, dokazani lažov i prevarant i(li) bolesnik sa utvrđenim psihičkim poremećajem... Zašto se predao? O čijem trošku boravi u Podgorici duže od godinu? Od kada se zna sa Milivojem Katnićem?

„Sinđelić je vrlo sposobna osoba za izvršenje ovakvih zadataka, radi se o fanatiku koji ovo radi iz ubjeđenja, ne zbog novca, zbog toga je i u stanju da uradi ta izvršenja. Veoma je važan za naš krivični postupak. Niko nije znao za Širokova, odnosno Šišmakova, osim njega", objašnjavao je Katnić u Živoj istini sredinom februara, uoči podizanja optužnice. Prećutao je da je – prema tvrdnjama medija – Sinđelića iz Beograda doveo on lično, avionom Vlade Crne Gore. Nije pomenuo kako se sa Sinđelićem zna još s početka vijeka. Kada je u Vojnom sudu Druge armijske oblasti SRJ bio predsjednik vijeća koje se proglasilo nenadležnim da Sinđeliću sudi za ubistvo i pljačku koje je on počinio u Hrvatskoj, pošto su utvrdili da optuženi „nije sposoban za vojnu službu". Ove informacije dobili smo od DF-a.

Sinđelić je doskora tvrdio da nije robijao u Spužu, dok su Katnić i njegov najbliži saradnik Saša Čađenović prećutali saznanje da je njihov svjedok u Hrvatskoj osuđen na 21 godinu zatvora zbog ubistva i pljačke.

Umjesto toga Katnić je orvelovski poručio: „SDT i državni organi CG nude građanima mir i prosperitet. Alternativa tome su destrukcija, razaranje sistema, nestanak osnovnih uslova za život ... Alternativa protiv koje se ja bezrezervno borim...". Pa čik da neko posumnja u njegove sposobnosti (uzmimo da dobre namjere nijesu upitne).

Sinđelić negira ubistvo, ranije zločine i presude, dovodeći slušaoce u situaciju da posumnjaju kako je riječ o osobi koja ima krajnje neobičnu percepciju stvarnosti. Ili bezočno laže.

,,Nikada se nisam bavio kriminalnim radnjama", tvrdi Sinđelić uz konstaticju da nije ni dezerter, ni ubica. ,,Lažno sam bio optužen, i tu kaznu sam izdržao", kaže. Navodi da se ne sjeća zbog čega je dospio u zatvor. DF je objavio dokument u kome stoji da je uvidom u evidenciju MUP-a Srbije ustanovljeno da je protiv lica Sinđelić Saše podnijeto više krivičnih prijava: za krivična djela teška krađa – 11 krivičnih djela; razbojništvo – dva krivična djela; nelegalno posjedovanje oružja – dva krivična djela kao i dva krivična djela protiv javnog reda i mira... Plus presude za ubistvo, pljačku, napad na službeno lice i dezerterstvo.

Sinđelić, uostalom, demantuje samoga sebe. Na početku svjedočenja tvrdio je da se, nakon neuspjelog puča, predao srpskoj BIA kada je posumnjao da će ga ubiti njegovi partneri iz Rusije. Stvar je, objašnjavao je proljetos Sinđelić, pukla nakon susreta na Kalemegdanu, kada mu je Edi (Eduard Šišmakov) tražio „mali crni telefon" za koji Sinđelić sumnja da je služio kako bi Rus mogao da ga prati. „Ja sam po dolasku kući pokupio sve stvari koje su ostale kod mene i novac i otišao u policiju gdje sam ispričao sve što znam i gdje sam predao stvari", svjedoči Sinđelić. Sada, skoro pa svakodnevno, na ročištima ponavlja kako se pred sudom nalazi kako bi rekao istinu o liderima DF koji su izdali srpsku stvar i uzeli novac.

„Oni su htjeli, očigledno, da strada više ljudi. Ali srpskih. Pare su gurnuli u džep", analizira naš ključni svjedok, pretpostavljajući kako je i Mirko Velimirović „odustao i pokolebao se" nakon što je saznao da su lideri DF izdali.

Sinđelić svjedoči kako mu Edi nije pominjao imena nikoga od ljudi iz DF sa kojima se, navodno, sretao u Moskvi. A ni on se, tvrdi, nikada nije sreo sa bilo kim od njih. Pa ipak, usred svog svjedočenja odlučio je da proširi spisak izdajnika, pa je Mandiću i Kneževiću dodao Slavena Radunovića, Nebojšu Medojevića, „Onda onaj brka Radulović (Branko – primjedba Monitora) – to je osnovna postava za koju smatram da je izdala. Za druge ljude nisam siguran i neću da grešim dušu i da kažem bilo šta".

Čudi li da Sinđelić bolje barata imenima ljudi koje nikada nije vidio od imena svojih najbližih saradnika u ovom poslu. „Ja sam njima delio novac kao Deda Mraz. Brat bratu ne daje 100 eura, a ja sam dao 30 hiljada (misli na Velimirovića) a da ni ne znam kako se preziva''. O svom odnosu sa Šišmakovom (koga zna dvije godine) kaže: „Ja sam imao apsolutno poverenje u Edija i sada ga imam. Nikada ga nisam pitao za puno ime i prezime, gde živi ili bilo šta drugo".

Katnić je, lani u novembru, potvrdio makar dio priče budućeg svjedoka saradnika navodeći da su za sada jedini materijalni dokazi o „državnom udaru" obezbijeđeni tako što ih je u Podgoricu, krajem oktobra, proslijedila srpska policja. ,,Ove dokaze je jedno lice koje je bilo osumnjičeno da je organizator grupe dobrovoljno predalo organima Republike Srbije. Oni su ih popisali i uz potvrdu predali nama...".

Nedavno se ispostavilo da jedan dokaz ipak nedostaje – novac. U Beogradu je ostalo 125 hiljada eura koje je zadržala BIA. Negdje na Kosovu nalazi se jezero u koje je Velimirović, navodno, potopio kupljeno oružje. Katnić još stoji pri priči da se na dan izbora oglasio kako bi tadašnjeg premijera Mila Đukanovića upozorio na opasnost koja mu prijeti. Nekoliko mjeseci kasnije Đukanović otkriva da je on za cio plan znao možda i prije specijalnog tužioca. „Nekoliko dana uoči izbora naše su sigurnosne agencije došle do saznanja da se priprema takav scenario za sam izborni dan. Tome smo pristupili vrlo ozbiljno, jer su se te informacije poklapale s tadašnjim aktivnostima opozicije", saopštio je Đukanović u Jutarnjem listu.

„Taj cirkus bi i danas izgledao komično da nije jedne tužne i tri veoma ozbiljne činjenice", analizirao je nedavno u Monitoru Blagoje Grahovac, „Naime, kako optuženi tako i specijalno tužilaštvo i sudsko vijeće podjednako izgledaju komično, a češće izgledaju tužno pa čak i jadno. Dobro je da građani mogu da vide tu cirkusku predstavu. Međutim preozbiljna je stvar kada tužilaštvo i sud, kao temelj prava i pravde u nekoj državi, izgledaju komično ili jadno".

Toj se ocjeni, do danas nema šta oduzeti ni dodati.


Obračun sa konkurencijom

Ljetos, dan uoči zakazanog ročišta, Specijalno državno tužilaštvo je na svom sajtu objavilo telefonsku prepisku advokata angažovanih u ovom procesu i njihovih klijenata. Tužilaštvo je objavilo materijal do koga je došlo zapljenom telefona advokata Gorana Rodića. Iz pratećih komentara vidjelo se da Katnića, Čađenovića i njihove saradnike posebno bole informacije o Sinđelićevim zločinima u Hrvatskoj i najave da će susjedi tražiti njegovo izručenje.

Predsjednik Advokatske komore CG Zdravko Begović pojasnio je tada da se „na ovaj način narušavaju elementarni odnosi advokata i klijenata". Prethodno je, nakon što je Katnić naredio pretres Rodićeve kancelarije, iz Advokatske komore saopšteno da je takav pretres bio nezakonit jer nije bilo predstavnika Komore, kao što propisi nalažu.

Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc-Prelević ocijenila je da je Katnić objavljujući transkripte privatnih i službenih razgovora advokata Rodića posegao za neprihvatljivim sredstvom „izazivaju opštu nesigurnost".

Rodić se, nakon toga, povukao iz procesa, Milan Knežević je bio prinuđen da angažuje novog advokata a nadležni iz Tužilaštva su pokušali da objasne svoj postupak. „Navedena komunikacija predstavlja sinhronizovanu akciju pokušaja diskreditacije svih radnji koje Specijalno državno tužilaštvo preduzima". Na stranu kolega iz Specijalnog tužilaštva stao je Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković pa je odbio zahtjev za Katnićevo izuzeće.

Ostalo je nejasno da li to u crnogorskom Tužilaštvu ne shvataju da odbrana, tokom suđenja, ima ista prava i obaveze kao i oni? Ili javnost još nije obaviještena kako privilegovana strana, ipak, postoji. I ima pravo da, prljavim igrama, iz sudnice eliminiše neželjenu konkurenciju.


Zoran RADULOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1468 / 07.decembar 2018.     ZAROBLJAVANJE NEBOJŠE MEDOJEVIĆAStavlj...

 

Monitor broj 1467

Monitor broj 1467 / 30.novembar 2018.   PODGORIČKA SKUPŠTINA: 1918 – 2018:Prosl...

 

Monitor broj 1464

Monitor broj 1464 / 2.novembar 2018.     ĆERANJE:Između dva mraka (Zoran Radulov...