Monitor.co.me

AKCIJA LIM, DVADESET ČETIRI GODINE KASNIJE: Državni zločin bez kazne

E-mail Ispis PDF
harun-hadzic-011Crnogorska policija, u akciji pod šifrom Lim, krajem januara i početkom februara 1994. godine uhapsila je kompletno rukovodstvo Stranke demokratske akcije za Crnu Goru i više njenih članova. Hapšenje su obavili pripadnici Specijalne jedinice MUP-a Crne Gore, pod komandom Vasa Baošića.

Služba državne bezbjednosti Crne Gore saopštila je ,,da su optuženi htjeli putem oružane sile da naprave Nezavisnu državu Sandžak". U policijskom saopštenju od 31. januara 1994. godine, navedeno je i ovo: ,,SDB Crne Gore, u neposrednoj saradnji sa resorom Državne bezbjednosti Srbije, otkrio je da su ti ljudi, inače članovi Stranke demokratske akcije, organizovali vojne i paravojne oružane formacije kako bi stvorili preduslove za teritorijalno otcjepljenje, nasilnim putem i upotrebom oružane sile, dijela teritorije Crne Gore".

U specijalnoj TV emisiji Televizije Crne Gore, emitovanoj istog dana, prikazano je otkopavanje oružja uhapšenih. Prikazana je i "neprijateljska štampa", koju su optuženi čitali: nekoliko primjeraka Monitora.

Akcija Lim zvanično je otpočela 25. januara 1994. godine kada su crnogorski specijalci uhapsili Rasima Šahmana, bivšeg poslanika u crnogorskom parlamentu, u tom trenutku sekretara SDA za Crnu Goru.

Monitor je ubrzo objavio da su svi okrivljeni izjavili da su bili podvrgnuti fizičkoj i psihičkoj torturi. Zbog toga niko iz SDB-a i policije Crne Gore nije odgovarao. Poslije dvoipogodišnjeg robijanja, u decembru 2005. godine, okrivljene je abolirao tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović.

Predsjednik SDA Harun Hadžić bio je osuđen na sedam godina zatvora. U razgovoru za Monitor, Hadžić, danas profesor na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, ovako je prokomentarisao taj događaj:

,,Zamislite državnu vlast u čijem je Ustavu i krivičnom zakonodavstvu strogo pisalo i piše da je zabranjena svaka tortura, mučenje, ponižavajuće postupanje, iznuda priznanja, odnosno iskaza, od uhapšenih, osumnjičenih, optuženih. Zamislite da vas vlast te države muči elektrošokovima, prebija, izvodi na simulirano strijeljanje, a pri tome je ta ista država potpisnik – sukcesor Konvencije o zabrani mučenja i ponižavajućeg postupanja... Zamislite zvaničnu policiju, koja je u uniformama i pod zvaničnim državnim simbolima – grbom i zastavom te države, a da vam tokom hapšenja, tokom tzv. pretkrivičnog ili predistražnog postupka psuje tursku majku, da vam više od tri dana ne kaže jeste li stvarno kidnapovani ili ste i zašto uhapšeni i šta vam se stavlja na teret, da vam ne dozvoljava branioca ne samo u predistrazi nego ni u istrazi, da vam ne obavještavaju porodicu niti uopšte javnost - gdje ste, već vam kažu da ste kidnapovani i da vas vode na razmjenu za zarobljene Srbe u Bosni. Zamislite da vas drže u samici čak i po sedamnaest mjeseci. To su činjenice i bruka za državu tipa najgoreg staljinizma a kamo li za neku nazovi demokratsku, evropsku zemlju".

Kad su počela hapšenja njegovih stranačkih kolega, Hadžić je, kaže, pošao kod tadašnjeg ministra pravde Filipa Vujanovića da se raspita – ko to kasno noću nasilno upada u kuće i stanove ljudi, hapsi rukovodstvo i aktiviste SDA, i da li ih stvarno hapse zvanične vlasti Crne Gore ili su kidnapovani, kako je bila puštena glasina u narodu.

,,Gospodin Vujanović me primio, sa još nekoliko članova porodica uhapšenih, ali nam je rekao da on o tome ne zna ništa. Uputio nas je kod ministra policije Nikole Pejakovića, koji je odbio da nas primi. Kada smo pošli iz Podgorice kući, za Rožaje, i prošli naselje Zlaticu, primijetili smo policijsko auto koje nas je pratilo. Kad smo prošli Moraču, zaustavilo nas je i mene su uhapsili", sjeća se Hadžić.

Prema njegovim riječima, cilj akcije bio je da se uništi SDA Crne Gore, koja nije bila po volji režimu.

,,Ništa mi nismo učinili što je bilo krivično djelo i što je imalo za cilj nasilno stvaranje države Sandžak. Tada je Crna Gora , odnosno SRJ, bila u agresivnom i genocidnom ratu protiv BiH i u tim uslovima ljudi su osjećali ugroženost, dešavala su se ubistva, etnička čišćenja, podmetanja eksplozivnih naprava i slično, pa su se neki od njih samoinicijativno naoružavali, radi eventualne samoodbrane.

SDA jeste imala program koji je insistirao na rješavanju statusa Bošnjaka u Crnoj Gori i statusa Sandžaka, mirnim putem i političkim sredstvima. To je bio program jedne legalne i legitimne političke stranke. Zamislite - ta stranka nije zabranjena, a pohapšeni su svi njeni najviši lideri. Nažalost, režim je uspio da nas eliminiše sa političke scene. Stvorio je jedno neslobodno društvo u kome nema kritičke misli, nema kreativnosti, nema razvoja, nema pomaka u pravcu dalje emancipacije građana", kaže Hadžić.

Ibrahima Čikića optužnica je teretila da je diverzant, iako je imao nalaz Kliničke bolnice grada Beograda da mu je trajno vidna sposobnost umanjena za 100 odsto.

,,Policijska akcija Lim je brižljivo planirana od strane najvećeg državnog, policijskog i vojnog establišmenta Savezne Republike Jugoslavije u Kraljevu 1993. godine. Dakle, u jeku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima. Udružena zločinačka organizacija zločinca Slobodana Miloševića (SPS) Bulatovićevog i Đukanovićevog DPS-a odlučia je da pohapse kompletno rukovodstvo tada parlamentarne Stranke demokratske akcije. O brutalnosti policije u pomenutoj akciji dovoljno svjedoči i saopštenje State Departmenta u kojem izražavaju 'ozbiljnu zabrinutost za stanje Bošnjaka Sandžaka' . Tada su u Novom Pazaru uhapšena 24, a u crnogorskom dijelu Sandžaka 21 funkcioner i simpatizer stranke. Strašnu torturu prema navodima Helsinškog komiteta za zaštitu ljudskih prava Sandžaka prošlo je oko 17.500 Bošnjaka, a trajno raseljeno oko 100.000. U montiranom sudskom procesu osuđeni smo na 168 godina stroge robije", podsjeća za naš list Čikić.

On je, kako kaže, radi budućih naraštaja, da se zlo iz prošlosti nikada više nikome ne bi ponovilo u budućnosti, odlučio da o tome napiše knjigu Gdje sunce ne grije.

,,Vjerovao sam da će određeni političari prepoznati prvorazrednu priliku za lustraciju crnogorskog društva i demokratsku tranziciju vlasti. Nažalost, i danas, dvadeset i četiri godine poslije policijske akcije Lim, glavni organizatori, nalogodavci i izvršioci zločina i dalje zauzimaju visoke pozicije u vlasti. Lider Socijaldemokratske partije Ranko Krivokapić je najodgovorniji političar za izostanak lustracije i nesmjenjivost DPS-a. Zahvaljujući višedecenijskoj koaliciji SDP-a sa vladajućim režimom, sačuvan je od krivično-pravne odgovornosti Milo Đukanović i zaustavljena demokratsku tranziciju vlasti. Jedino se meni sudilo. Zahvaljujući režimskom priručnom sudstvu, osuđen sam na 5.500 eura. Ostaće trajno zapisano da je u Đukanovićevoj Crnoj Gori sutkinja Sanja Konatar donijela osuđujuću presudu žrtvi. U montiranom političkom suđenju osuđen sam zato što sam se usudio da javno u najblažoj formi iznesem istinu i sačuvam od zaborava jedan od najtragičnijih događaja Bošnjaka Sandžaka, Srbije i Crne Gore", kaže Čikić.

Čikić je razočaran što je „zahvaljujući nacionalnim penzijama, ministarskim foteljama i ostalim vidovima privilegija zločin brzo zaboravljen".

,,Upravo oni koji ni po koju cijenu nisu smjeli sebi dozvoliti takav luksuz su pohrlili u zagrljaj vladajućeg režima. Meni najveću bol nanosi zaglušujuća šutnja mnogih Bošnjaka. Čak i neki koji su prošli najstravičniju torturu u Foči glasaju za DPS! Žrtva je počela obožavati dželata. Čak i njihova djeca govore na promotivnim skupovima te stranke i pozivaju Bošnjake da glasaju upravo one koji su se iživljavali nad njihovim roditeljima! Ako se ne kazne zločinci, zlo će ponoviti", uvjeren je Čikić.

Akcije Lim dobro se sjeća i dr Ivo Đurišić.

Kao bivši funkcioner DPS-a imam moralnu obavezu da ispričam istinu o akciji Lim koja će biti početak lažnih akcija DPS-a u borbi sa neistomišljenicima, kaže za Monitor Đurišić.

„Počelo je tom akcijom protiv Stranke demokratske akcije i njenih vođa na čelu sa Harunom Hadžićem, a nastaviće se aferom Snimak i lažnim državnim udarom iz 2016. godine. U akciji Lim su članovi DPS-a, pod rukovodstvom visokih policijskih funkcionera, zakopali noću oružje, a ujutru doveli članove SDA da ga otkopaju uz prisustvo kamera Televizije Crne Gore. Da bi izvukli priznanje od članova SDA spuštali su ih kao i članove njihovih porodica u bunar. Funcioneri i članovi SDA su potpuno nevini završili u zatvoru", podsjeća Đurišić.

Ovo je, po njegovom mišljenju, državni zločin.

,,O njemu se uglavnom ćuti, a to DPS-u daje snagu da sličnim akcijama sije strah, ne samo u opoziciji nego i među građanima Crne Gore. Taj strah zadržao se danas i zato, uz izborne krađe, DPS godinama dobija izbore. Znate ono - strah čovjeku često obraz kalja", kaže Đurišić.

I tako, zahvaljujući DPS-u, evo skoro četvrt vijeka.


Harun Hadžič:
Nalogodavci Bulatović i Đukanović

MONITOR: Ko su bili nalogodavci akcije Lim?
HADŽIĆ: Nema sumnje najviše državno rukovodstvo Crne Gore – gospodin Momir Bulatović i gospodin Milo Đukanović, a izvršioci zvanični organi Crne Gore.

MONITOR: A zašto crnogorska vlast o tome zločinu ćuti dvadeset četiri godine?
HADŽIĆ: Zato što joj ipak savjest nije mirna, nema suvisli odgovor na jedan bezrazložni zločin, osjeća da je kriva, i sama je uvidjela da je javnost shvatila da se radilo o jednom montiranom političkom procesu koji ima sve odlike zločina protiv čovječnosti.

MONITOR: Zašto niko nije odgovarao za taj zločin?
HADŽIĆ: Zato što je i dan danas na vlasti ista ona politička garnitura koja nas je hapsila i ona neće samu sebe da pozove na odgovornost.


Veseljko KOPRIVICA

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1447 / 13.jul 2018.     VLADA REBALANSIRA NAD DUŽNIČKOM PROVALIJOM...

  

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1446

Monitor broj 1446 / 06.jul 2018.   KAKO SE MAROVIĆ SKUĆIO U BEOGRADU:250 kvadrata...

 

Monitor broj 1445

Monitor broj 1445 / 29.jun 2018. MINISTARSTVO ODBRANE - LICE I NALIČJE:Boškovi...