Monitor.co.me

PRVA GODINA DONALDA TRAMPA: Probudio socijaliste

E-mail Ispis PDF
trumpGovorom o stanju nacije predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp je prošle nedjelje zaokružio godinu dana na čelu najmoćnije vojne i privredne sile svijeta. Ovo je naš novi američki trenutak i ,,nikad nije bilo bolje vrijeme da počnete da živite američki san'', poručio je Tramp u prvom govoru o stanju nacije pred Predstavničkim domom i Senatom Kongresa SAD.

Tramp se fokusirao na domaća pitanja. Hvalio je napredak ekonomije, istakavši da je otvoreno 2,4 miliona novih radnih mjesta, stopa nezaposlenosti je najniža u posljednjih 45 godina, dok su vrijednosti indeksa i dionica na berzi dostigle rekordan nivo, čemu su - kako je naveo - doprinijele poreske olakšice usvojene pred kraj 2017. Zatražio je 1.500 milijardi dolara za obnavljanje oronule infrastrukture i insistirao na reformi imigracione politike.

Predsjednik SAD je kazao i da se zemlja suočava s raznim prijetnjama, navodeći na prvom mjestu nuklearni program Sjeverne Koreje. Upozorio je na rivalske zemlje - Rusiju i Kinu sa kojima se mora suočiti sa ,,nedostižnom moći", zbog čega je zatražio od Kongresa dodatna sredstva za odbranu.

Tramp je rekao da pruža ruku demokratama za saradnju. Zvanični odgovor demokrata na govor predsjednika Trampa uputio je kongresmen iz Masačusetsa Džozef Kenedi, 37-godišnji unuk Roberta F. Kenedija, ubijenog dok je vodio kampanju za predsjednika SAD 1968. Kenedi je ocijenio da bi bilo lako proteklu godinu opisati kao haos i jednostranačje ali je dodao da je riječ o mnogo većem problemu. ,,Ova administracija ne napada samo zakone koji nas štite, ona napada samu ideju da smo svi mi vrijedni zaštite", rekao je Kenedi.

Demokratski senator Berni Sanders je žestoko kritikovao Trampov nastup. ,,Američki narod neće predsjednika koji je konstantno nepošten, koji je siledžija, aktivno zastupa interese milijarderske klase, koji je protiv nauke i pokušava da nas podijeli po osnovu boje naše kože, našeg nacionalnog porijekla, naše vjere, pola ili seksualne orijentacije. To američki građani ne žele. Takva realnost je loša vijest sa kojom moramo da se suočimo", kazao je Sanders.

Izvještači evropskih medija iz SAD smatraju kako je dolazak Trampa na vlast označio podjelu na tabore između kojih vlada mržnja. ,,Ukoliko bacimo pogled na Sjedinjene Države ovih dana vidimo da ovu ogromnu zemlju više ne ujedinjuje san o boljem životu kao što je to bilo stoljećima. Dominira osećaj mržnje prema suprotnom političkom taboru''.

Poslije prve godine mandata, predsjednikov rejting je najniži u poređenju sa njegovim prethodnicima. I pored snažne privrede, Trampov rejting je ispod 40 odsto, a tek tri od 10 Amerikanaca su u istraživanju Asošijetid presa rekli da se SAD kreću u pravom smjeru. U istoj anketi je 67 odsto Amerikanaca reklo da je za vrijeme Trampa zemlja podjeljenija nego ranije.

Trampovu spoljnu politiku analitičarka Kori Šaki ocjenjuje sa dva minus. Šaki koja je u administraciji Džordža Buša Mlađeg bila na vodećim funkcijama koje se tiču bezbjednosne politike, nije dala Trampu čistu jedinicu samo zato što su na ključnim spoljnopolitičkim pozicijama dobrim dijelom ljudi sa velikim iskustvom. Zahvaljujući njima on odobrava čak i odluke koje su protivne njegovom impulsu, kao i predizbornim obećanjima, navela je Šaki.

Džozef Naj, uticajni politikolog sa Harvardskog univerziteta smatra da je veoma teško predvidjeti Trampovo ponašanje i odluke jer nema dugoročnu strategiju, „Čovjek bi mogao da pomisli da pati od sindroma deficita pažnje: skače sa teme na temu i samo u nekoliko dana svoju poziciju okreće naglavačke".

Na unutrašnjopolitičkom planu Tramp će, po svemu sudeći, nastaviti da podstiče i nacionalističke osjećaje, pretpostavlja Džefri. Kori Šaki ne isključuje mogućnost da bi Trampov konfrontativni stil već 2018. mogao da vodi ka obračunu na unutrašnjopolitičkom planu.

Poslije Trampove prve godine na vlasti, rejtinzi tradicionalnih stranaka u SAD – i republikanaca i demokrata – na najnižem su nivou. Istovremeno, na američku političku scenu definitivno su se vratili – socijalisti.

Ne samo da najniži procenat Amerikanaca u posljednjih 40 godina podržava predsjednika SAD, već ni njegovim protivnicima, demokratama, ne ide ništa bolje. Prema istraživanjima sprovedenim prošle godine, samo 37 odsto državljana SAD podržava Demokratsku stranku.

Socijalističke organizacije u SAD su dugo bez gotovo ikakvog uticaja, a neke od njih su progonjene zbog stavova. No, otkako je Tramp na vlasti, bilježe porast broja članova.

Po broju novih pristalica izdvajaju se Demokratski socijalisti Amerike (DSA), organizacija osnovana 1982. DSA je godinama brojala oko 6.000 članova. Za samo dva dana posle izbora Trampa, DSA se priključilo oko 1.000 novih ljudi. Danas ta organizacija ima oko 25.000 članova, tri puta više nego prije predsjedničkih izbora u novembru 2016. To je čini najvećom socijalističkom organizacijom u SAD poslije Drugog svjetskog rata.

Nacionalna direktorka DSA Marija Svart smatra kako takav rast broja članova nije samo vid protesta protiv Trampa, već i zato što Demokratska stranka nije u stanju da ponudi nekakvu inspirativnu opoziciju aktuelnom predsjedniku. „Naša organizacija je alternativa", kaže Svartova, „zato što se zalaže za one zajednice koje su Demokrate dugo zanemarivale".

DSA nije politička stranka, to je organizacija čiji članovi, većinom volonterski, podržavaju ljevičarske političare, radničke sindikate ili različite kampanje, recimo one koje se zalažu za uvođenje državnog zdravstvenog sistema. Organizacija koristi za sebe termin „demokratski socijalizam" kako bi se distancirala od autoritarnog državnog socijalizma kakav je bio u Sovjetskom Savezu naročito u vrijeme Staljina.

Poznati članovi DSA su Noam Čomski, Kornel Vest i spisateljica Barbara Erenrajh. DSA sebe doživljava kao krovnu organizaciju, pod čime se podrazumijeva da se njeni članovi kreću od umjereno lijevih demokrata, pa sve do krajnje lijevih lenjinista (sljedbenika ruske revolucionarne ideologije s početka 20. vijeka).

Na posljednjim izborima, 15 kandidata koje je podržala DSA osvojili su poslanička mjesta u parlamentima u više gradova i saveznih američkih država. Neki od njih kandidovali su se na listi Demokratske stranke, a neki kao nezavisni kandidati. Iako Demokratska stranka i DSA ponekad podržavaju iste ljude, te dvije organizacije nemaju uspostavljene formalne odnose. Više članova DSA navodi da demokrate brinu moguće posljedice ukoliko bi podržale DSA.

DW piše kako veoma malo američkih političara sebe opisuje kao socijaliste. Izuzetak je: Berni Sanders. Taj senator koji je 2016. u trci za kandidata Demokratske stranke za predsjednika SAD za dlaku poražen od Hilari Klinton, sebe opisuje kao „demokratskog socijalistu". To što je koristio taj izraz očigledno mu nije naškodilo: istraživanja iz oktobra 2017. pokazala su da je Sanders najpopularniji političar u SAD. Sa podrškom od 53 procenta, on je jedini političar na nacionalnom nivou iza koga stoji većina Amerikanaca.

Iako nije član DSA, Sanders je deo iste tradicije. Margaret Meklaflin, predsjednica vašingtonskog ogranka DSA, kaže da je Sanders – namjerno ili slučajno – nakon izbora Trampa doveo mnoge ljude do njene organizacije.

Na političkom reljefu SAD je prisutna i Međunarodna socijalistička organizacije (ISO), čiji je broj članova značajno manji, ali je porastao ove godine za 40 odsto. Kada je u julu 2017. u Čikagu održana godišnja skupština organizacije koja je značajno lijevo pozicionirana od DSA, prisustvovalo je 2.000 ljudi, rast od 30 procenata u odnosu na prethodnu godinu. „Prije svega su mladi ljudi ti koji u pozitivnijem svjetlu sagledavaju socijalizam", kazao je za DW Brajan Bin iz ISO.

SAD su tokom svoje istorije imale bremenite odnose sa socijalizmom. Godine 1920. kandidat Socijalističke partije SAD Judžin Debs osvojio je gotovo milion glasova, ali iz zatvorske ćelije. Američki Kongres je 1950-ih, predvođen senatorom Džozefom Makartijem, sproveo niz sudskih procesa protiv američkih socijalista zbog njihovih pravih ili fabrikovanih veza sa Sovjetskim savezom, arhineprijateljem SAD. Socijalisti otada nemaju gotovo nikakav uticaj na američku političku scenu.

No, istraživanje iz 2017. pokazuje da 51 odsto Amerikanaca između 18 i 29 godina, izjavljuju da bi prije živjeli u socijalističkom odnosno komunističkom društvu, nego u kapitalističkom ili fašističkom.

Neki analitičari procjenjuju da popularnost Sandersa i nedavni rast broja članova DSA pokazuju da je riječ o novoj eri prihvatanja socijalizma u SAD. ,,Čini se da su Milenijumci, oni koje za razliku od svojih roditelja ili baba i djedova ne opterećuje teret Hladnog rata, mnogo otvoreniji za socijalističke ideje" kazao je dr Džejson Martinek, profesor istorije na univerzitetu u Nju Džersiju.

Istoričar Erik Foner sa Univerziteta Kolumbija ukazuje kako je socijalizam Bernija Sandersa mnogo bliži evropskoj socijaldemokratiji nego klasičnom socijalizmu. „Kada ljudi danas govore o socijalizmu oni prije svega misle na nekakvu poboljšanu verziju 'Nju dila'", kaže Foner misleći na talas investicija u infrastrukturu i socijalne službe poslije Velike depresije u SAD 1930, i u vrijeme demokratskog predsjednika Frenklina Delano Ruzvelta.

I dok se Demokratska stranka trudi da održi pozicije u borbi sa republikancima, mnogi socijalisti uočavaju da oni sve više osvajaju sljedeću generaciju glasača. Za Meklaflin iz vašingtonskog ogranka DSA, novi socijalistički trenutak vezan je za novu generaciju. „Većina komunista na Tviteru ima manje od 18 godina, njih nikakve emocije ne vezuju za Sovjetski Savez", kaže Meklaflinova.

Za one na političkoj desnici riječ „socijalizam" možda jeste zastrašujuća, ali za mnoge mlade Amerikance ona nema nikakve negativne konotacije. Za ljevicu su to dobre vijesti. „Polako izlazimo iz Hladnog rata", zaključila je Meklaflin.


Milan BOŠKOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1451 / 10.avgust 2018. PRIVATIZACIJA, VALORIZACIJA, KORUPCIJA:Kuda lete Aer...

 

Monitor broj 1450

Monitor broj 1450 / 03.avgust 2018. ĐUKANOVIĆEVI SAVJETNICI:Šaputanja vrijedna milion...

 

Monitor broj 1448

Monitor broj 1448 / 20.jul 2018.     MILO ĐUKANOVIĆ I AMFILOHIJE RADOVIĆ – R...