Monitor.co.me

INSTITUCIJE I PORODIČNO NASILJE: Relativizovanje stvarnosti

E-mail Ispis PDF
maja raicevicSlučaj petnaestomjesečnog dječaka P.J. koji je preminuo 5. februara zbog posljedica fizičkog nasilja (sumnja se: pretrpljenog od strane očuha Nermina Šišića) uznemirio je javnost i aktivirao pitanje odgovornosti institucija i pojedinaca.

Nakon što je Centar za ženska prava (CŽP) sedmog februara uputio dopis direktorici Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) Zorici Kovačević kojim se zahtijeva preispitivanje informacije prema kojoj je dječak već dovođen u bolnicu sa povredama mjesec dana prije smrti, oglasio se Sindikat doktora medicine. Oni su u svom saopštenju naveli da je povreda zbog koje je dječak doveden šestog januara u Klinički centar odgovarala podacima koje je ljekar dobio od očuha, te da nije bilo indikatora poput uznemirenosti djeteta koji bi ukazali na potencijalno nasilje. Ljekari su na kraju saopštenja istakli pitanje odgovornosti ostalih institucija kada je riječ o ovom slučaju, pri tom upitavši da li oni prema percepciji laičke javnosti treba da bez ikakvih dokaza prijave svaku sličnu povredu glave kod djece, kojih na godišnjem nivou ima preko 1000 samo u Kliničkom centru.

Ana Jaredić, psihološkinja u CŽP kaže za Monitor da je zabluda da je žrtvu nasilja lako prepoznati, jer ona nije uvijek vidno uznemirena, pogotovo u uzrastu u kojem je bilo nastradalo dijete. ,,Ako je neko u dužem vremenskom periodu za svaku nelagodu ili nezadovoljstvo koje iskaže bio kažnjavan brutalnim fizičkim nasiljem, onda je potpuno očekivano da takvo dijete bude mirno i da povodom bilo čega što mu se dešava ne pokazuje nikakve znake uznemirenosti". Ona upozorava da je i zbog toga jako važno da svi oni koji stupaju u kontakt sa djecom obrate dužnu pažnju na to da postoje povrede, makar one izgledale bezazleno.

Direktorica CŽP-a Maja Raičević kaže za naš list da nije prvi put da ljekari ne registruju povrede i sačine izvještaj o njima jer ne žele da budu dio istražnog ili krivičnog postupka, iako imaju tu vrstu odgovornosti bez obzira na to što su prije svega tu da pruže zdravstvenu zaštitu. Ona, međutim, naglašava da postoje i oni drugi primjeri, kada su ljekari ispitivali roditelje o detaljima povreda zbog kojih su djeca dovedena u bolnicu.

U toj organizaciji smatraju da je, što se tiče konkretnog slučaja smrti petnaestomjesečnog dječaka, velika vjerovatnoća da institucije nisu znale kroz kakvu je torturu on prolazio, jer se nije nalazio u evidenciji Centra za socijalni rad. Međutim, ističu, to ne umanjuje potrebu da se nadležni organi više posvete problemu nasilja i sprovođenju zakonskih mjera. To se odnosi na medicinske radnike, na socijalne radnike, školstvo, ljude koji rade u vaspitno-obrazovnim ustanovama.

,,Niko od njih nije izuzet od odgovornosti da prijavi nasilje, jer je to propisano članom 9 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i Zakonom o krivičnom postupku. Međutim, u praksi vidimo da i među ovim strukturama profesionalaca postoji otpor kada je u pitanju prijavljivanje, da to nerado čine. Isto tako, znamo pouzdano i kroz komunikaciju sa policijom da je izuzetno mali broj prijava koje stižu iz škola, iz medicinskih ustanova itd'', kaže Maja Raičević. Ona smatra da je potrebno obezbijediti dodatnu edukaciju za ljekare po pitanju prepoznavanja nasilja i ponašanja djeteta koje je nasilju izloženo.

,,Zapažanja više analiza i studija, zvaničnih i nezavisnih izvještaja, ukazuju da je nasilje nad ženama i nasilje u porodici zabrinjavajuće prisutno, a da je odgovor države neodgovarajući", konstatuje se u izvještaju ombudsmana za 2016. ,,Iako su Protokolom o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici precizno definisane nadležnosti postupajućih organa (policije, centara za socijalni rad, pravosuđa, zdravstva, vaspitno-obrazovnih ustanova) i podstaknuto uspostavljanje multidisciplinarne saradnje između svakog pojedinačnog organa, sistem zaštite i dalje karakteriše odsustvo blagovremene i efikasne reakcije, manjkavost u razmjeni informacija i međuresornoj saradnji, zbog čega je u izvještajnoj godini bilo slučajeva partnerskog nasilja u kojima je žrtva izgubila život", navodi se u tom dokumentu.

Kancelarija Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) je u saradnji sa Ministarstvom za ljudska i manjinska prava 2017. godine sprovela istraživanje o nasilju u porodici između ostalog, odnosi na implementaciju zakonski predviđenih mjera od strane nadležnih institucija, njihovu sopstvenu procjenu svog rada i međusobne saradnje, kao i na mišljenje žrtava o efikasnosti rada policije, Centra za socijalni rad, zdravstvenih i obrazovnih institucija i pravosudnih organa.

Ono što žrtve, prema tom istraživanju, najviše zamjeraju institucijama, prije svega policiji i Centru za socijalni rad jesu nedovoljna osjetljivost i trud da ih upute u prava koja imaju i relativizovanje nasilja koje se ogleda kroz nerijetka savjetovanja žrtvi da povlači poteze koji za cilj imaju ostanak u porodici u kojoj se dešava nasilje, pogotovo ukoliko žrtva i počinitelj imaju djecu.


Miljana DAŠIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1447 / 13.jul 2018.     VLADA REBALANSIRA NAD DUŽNIČKOM PROVALIJOM...

  

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1446

Monitor broj 1446 / 06.jul 2018.   KAKO SE MAROVIĆ SKUĆIO U BEOGRADU:250 kvadrata...

 

Monitor broj 1445

Monitor broj 1445 / 29.jun 2018. MINISTARSTVO ODBRANE - LICE I NALIČJE:Boškovi...