Monitor.co.me

NAORUŽAVAJU LI SE OPET DRŽAVE BIVŠE JUGOSLAVIJE: Heroji bitki za moć

E-mail Ispis PDF
kolndaNabavka dvije i po hiljade komada dugih cijevi za potrebe Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Republike Srpske danima je tema o kojoj se polemiše u javnosti Bosne i Hercegovine, i regiona. Da li se radi o nabavci naoružanja u svrhu borbe protiv terorizma ili je sve u cilju zastrašivanja javnosti, namjere da se osvajaju teritorije, kako dramatično prenose neki mediji.

Gardian nabavku automatskih pušaka stavlja u kontekst separatističkih grupa i pokušajem RS da tako nešto sprovede kroz oružani sukob. Time se bave i domaći mediji, mada njihovi kritičari smatraju da tako nešto nije moguće, s obzirom na prisustvo međunarodne zajednice u BiH.

Sve dozvole MUP RS dobio je od nadležnih državnih ministarstava i bezbjednosnih agencija, tako da je zakonski okvir poštovan. ,,Policija RS ne samo da će nabaviti 2.500 pušaka, nego i sve što bude bilo potrebno za specijalnu policiju i što je u standardu regionalnih policija u borbi protiv terorizma i onoga što savremene policije imaju," poručio je predsjednik RS Milorad Dodik.

Bošnjački politički predstavnici izražavaju zabrinutost tvrdeći da je MUP RS u posljednje vrijeme nabavio više naoružanja nego sve agencije na nivou BiH zajedno. ,,Za Bošnjake i Hrvate je ovo loš signal pogotovo ako se uzme u obzir nacionalna struktura zaposlenih u MUP-u koja je gotovo jednonacionalna... Ako se doda i priča o obuci specijalnih snaga od strane specijalaca iz Rusije, mi smo ovdje zabrinuti", poručili su iz Koalicije Domovina u Narodnoj skupštini RS.

U Centru za bezbjednosne studije BiH kažu da sama nabavka naoružanja nije sporna, jer su ispoštovane procedure i udovoljen zakon. Ali, u kontekstu ranijih dešavanja, kao što je prisustvo bezbjednosno sumnjivih lica iz Srbije i Rusije, te postojanje Centra za obuku u Zalužanima kod Banjaluke, priča je dobila novu dimenziju.

,,Da li ovo političke strukture koriste pred izbore, da li se ovaj dio Evrope koristi za usmjeravanje pažnje na veće igrače i promovisanje njihovih težnji i interesa ka ovom dijelu Balkana, to je pitanje. Nama je mnogo veća prijetnja to što u BiH postoji oko 750.000 komada nelegalnog naoružanja". kazao je Denis Hadžović, direktor Centra za bezbjednosne studije BiH.

Nerijetko se može čuti kako strašne posljedice u BiH može imati svako zveckanje oružja susjeda južno od Save i zapadno od Drine. Naslovnice srpskih medija ciklično podsjećaju na naslovnice specijalizovanih časopisa o vojnom naoružanju i opremi. Danima se licitira sa količinom naoružanja koje će Srbija dobiti, kupiti na kredit, ili na neki misteriozan način nabaviti – najčešće od Rusije i njoj bliskih zemalja.

Pretposljednji ciklus je počeo krajem 2015. kada je Hrvatska najavila kupovinu američkih višecijevnih samohodnih lansera raketa M270 MLRS s dometom projektila od 300 do 350 kilometara. Srbija je odgovorila kako ona može „više i jače", pa je u Beograd iz Rusije stigla ponuda za kupovinu moćnog sistema S300.

Godinu kasnije, krenuo je novi ciklus. Hrvatska je najavila da će nabaviti nove helikoptere, a Srbija da će avione dobiti od Rusije.

„Hrvatska mora da se naoruža, no to i nije neko naoružavanje nego uklapanje u NATO koncepciju", smatra sarajevski vojno-politički analitičar Neven Kazazović.

Analitičar Daniel Šunter kaže kako postoji legitimna potreba Srbije da modernizuje svoje izrazito zastarjele kapacitete naoružanja i u tom smislu nabavka aviona pod povoljnim uslovima i raketnih sistema protivvazdušne odbrane (PVO) nije sporna.

Vojni komentator iz Beograda Aleksandar Radić navodi da je između Beograda i Moskve potpisan ugovor za nabavku devet helikoptera, od toga šest za vojsku, a tri za policiju. Ugovorena je i nabavka šest aviona MiG 29 iz Rusije. To je donacija, ali Srbija će morati da plati značajan iznos, 185 miliona dolara, za generalni remont tih aviona, rezervne djelove i održavanje.

Po Radiću kad je riječ o složenim borbenim sistemima, Srbija nije nabavila ništa još od vremena bivše Jugoslavije. ,,Ukoliko bude zamenjeno staro oružje i nabave avioni da bi bila spašena avijacija, onda se to ne bi moglo smatrati jačanjem vojne moći, već se radi o nabavkama nužnim da bi se održao minimum operativnih sposobnosti vojske" .

Analitičar iz Zagreba Igor Tabak navodi da su raketni sistemi za Hrvatsku već nekoliko godina više na papiru i u novinama nego u realnosti. ,,Hrvatska je od Njemačke kupila 12 samohodnih haubica i kad one stignu, nakon dugo vremena, bićemo u stanju otpisati nešto istrošene tehnike. Nabavljeno je i 16 izviđačko-borbenih helikoptera, a vjerojatno će u dogledno vrijeme doći na red i nabavka transportnih helikoptera. Riječ je o izuzetno malim količinama, simboličnim za nekakvu trku u naoružanju", kaže Tabak.

Gotovo svi analitičari iz regiona smatraju da se tema trke u naoružavanju na Balkanu naduvava preko svake mjere. ,,Ona je dobila lažnu formu regionalne trke u naoružavanju – koje nema – i priprema za nekakav oružani sukob, što je takođe fikcija", kazao je Šunter za Dojče vele. Po njemu, postoji drugi fenomen. ,,Militarizacija koju deo medija sprovodi kao propagandnu kampanju."

Ta tema se, kaže novinar nedeljnika Vreme Dejan Anastasijević, aktualizuje u Srbiji u vrijeme predizbornih kampanja. On dopušta da postoji širi kontekst. Svijet je postao nestabilnije mjesto, nadnacionalne strukture možda više nisu garant nečije bezbjednosti. ,,Odatle i potiče potreba tipa 'da se mi ipak naoružamo', pa da bolje dočekamo budućnost kakva god bila."

Anastasijević ukazuje da je balkanski region već neko vrijeme prilično zapostavljen – i to od EU, ali i SAD. ,,To dovodi do toga da se države ovdje osjećaju nesigurnije, i počinju da se naoružavaju. Mi pratimo loše globalne trendove".

Rasprava postaje ozbiljnija kad se uzmu u obzir strateški partneri u pozadini, kao gotovo mitski antagonisti – Amerikanci i Rusi. Poznat je kontekst u kojem se dvije velesile odmjeravaju preko leđa manjih. ,,Toga bi oni koji u tu trku ulaze, pogotovo oni koji je iniciraju, morali biti svjesni", kaže komentator iz Zagreba Tomislav Jakić.

Stručnjak za sociologiju vojske i rata Ozren Žunec, s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, smatra da su razmjere naoružavanja više komične nego potencijalno opasne. „Kako bi obnovile svoj arsenal, obje vojske traže pomoć tamo gdje im je to politički oportuno. Hrvatska se ulaguje Americi, a Srbija želi da ostane u dobrim odnosima s EU i s Rusijom, što nije lako balansirati.", kaže Žunec. ,,Predmet s naoružanjem naduvavaju mediji, kao i poneki političar u lovu na lake poene", zaključuje Žunec.

Ljubodrag Stojadinović, vojni analitičar iz Beograda, kaže da političari licitiraju reakcijama nacionalnih javnosti: „Ta trka je pomalo farsična, ispaljuju se verbalne rakete, dok su mogućnosti oružanog sukoba u ovom času neznatne. Ovo je varijanta balkanskog psihološkog rata". Po Stojadinoviću ostaje pitanje interesa velikih sila, što treba uzeti u obzir. „Premda i Hrvatska i Srbija olako sebi pridaju veliki značaj."

Tabak, ukazuje na ,,ratna sjećanja i traume ljudi" ali da ne treba zaboraviti ni izbore". ,,Tada Beograd i Zagreb prebacuju jedan drugom lopticu kroz medije što onda diže tenzije".

Aleksandar Radić smatra kako se nabavka naoružanja, uz priče o neprijateljskom okruženju, koristi za agresivni politički marketing. On ukazuje da vladajuća stanka u Srbiji forsira sliku o ruskoj pomoći koja godi tvrđem krilu njenog glasačkog tijela. „To su oni koji su bili uz Miloševića ili još više uz Šešelja..." Radić smatra da je generalni kurs Aleksandra Vučića okrenut ka Zapadu, što se osjeća i u domenu odbrane. „Srbija ima jako dobru saradnju sa NATO".

Analitičari ukazuju da, prema ispitivanju javnog mnjenja, građani ne žele da ratuju, a da političari prave militarističku atmosferu. ,,Sve srpske vlade pričaju o povratku na Kosovo. Smatra se da to donosi glasove, a kada pitate ljude da li bi ratovali za Kosovo, onda dobijate 70-ak procenata onih koji kažu – ne," iznio je Radić. Tabak kaže: ,,Niko ne očekuje sukobe".

BiH između Srbije i Hrvatske i sa Dodikom koji često najvaljuje separatistčke akcije je najosjetljivija. „Na Balkanu je loša situacija, ali ne mislim da to može dovesti do rata. Osim ako veliki ovdje ne bi htjeli da otvore novo bojno polje", kaže komentator Kazazović.

On ne vjeruje ni u priču o hrvatsko-srpskom naoružavanju. ,,...Odakle im pare? To je prazna priča, samo da bi neko podgrijavao situaciju na Balkanu".


Sporovi oko kosovske vojske

Kao jedan od dokaza neoružavanja u region, smatra se i nastojanje vlasti u Prištini da Kosovske bezbjednosne snage pretvore u armiju. „Kosovo će nastaviti s procedurom zakonskih izmjena o promjeni mandata Bezbjednosnih snaga u Oružane snage'', izjavio je svojevremeno za RSE predsjednik Hašim Tači uz poruku da Priština o tome neće nikada pregovarati sa Srbijom.

Generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg prenio je kosovskim rukovodiocima ,,ozbiljnu zabrinutost" NATO saveznika o predlozima kosovskih vlasti, saopšteno je u zapadnoj alijansi. Ambasada SAD u Prištini je, takođe, izrazila zabrinutost zbog najave Kosova o promjeni mandata Bezbjednosnih snaga Kosova bez ustavnih amandmana.

U Prištini albanski političari tvrde da se sa Srpskom listom vode razgovori o transformaciji Bezbjednosnih snaga u kosovsku vojsku. Podrška ove parlamentarne liste je neophodna za promjenu u Ustavu kojom bi transformacija bila omogućena. Predstavnici Srpske liste negiraju da se o tome razgovara i tvrde kako neće glasati za ustavne promjene koje bi dovele do transformacije KBS.


Ilegalno oružje u BIH

„U Bosni i Hercegovini postoji 750.000 komada ilegalnog oružja", pisao je još 2015, austrijski list Kleine Zeitung konstatujući da „statistički gledano, svaki peti stanovnik BiH ilegalno posjeduje oružje".

Oružje koje je na crnom tržištu kupljeno u BiH, zapljenjeno je u zapadnoj Evropi, prije svega u Velikoj Britaniji, Francuskoj i skandinavskim zemaljama.

Dva francuska novinara su prije četiri godine u jednom novinskom članku ukazala na ovaj problem. Oni su na Palama za 400 eura kupili kalašnjikov i zajedno s njim se autobusom vratili u Pariz.

Prema SEESAC, na Balkanu je oružje dio ,,kulture". To ide u paketu sa činjenicom da se rat desio relativno skoro. Riječ je uglavnom o lakom naoružanju, pištolji, mine, eksplozivi, automatsko oružje, mitraljezi i slično.

U SEESAC su procijenili da u Srbiji 15 odsto stanovništva posjeduje registrovano oružje, a da je u Crnoj Gori to slučaj sa oko 20 odsto.


Lista vojne snage

Specijalizovani vojni portal Global fajerpauer rangirao je armije svijeta po snazi. Najjača vojska na Balkanu, prema statistici zapadnog portala, je grčka, koja se našla na 28. mestu u cijelom svijetu. Slijede Rumunija na 42. poziciji, Mađarska na 63. pa Bugarska i Hrvatska na 67. i 68. mestu. Prema ovom rangiranju Srbija je pozicionirana na 83. mestu iza koje su se našle Albanija (90), Slovenija (113), BiH (121) i Makedonija (122). Crna Gora nije navedena na listi.


Milan BOŠKOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1451 / 10.avgust 2018. PRIVATIZACIJA, VALORIZACIJA, KORUPCIJA:Kuda lete Aer...

 

Monitor broj 1450

Monitor broj 1450 / 03.avgust 2018. ĐUKANOVIĆEVI SAVJETNICI:Šaputanja vrijedna milion...

 

Monitor broj 1448

Monitor broj 1448 / 20.jul 2018.     MILO ĐUKANOVIĆ I AMFILOHIJE RADOVIĆ – R...