Monitor.co.me

PRIVREDNI SUD LEGALIZUJE DAROVE TRANZICIJE: Stečajem do bogatstva

E-mail Ispis PDF
jovanicCrna Gora je kroz proces privatizacije (nekada su to zvali vlasnička transformacija) prihodovala nepunih 900 miliona eura. Samo kroz desetak stečajnih postupaka, gledajući po iznosima prijavljenih i uglavnom nenaplativih potraživanja, izgubili smo mnogo više.

Prisjetimo se: Kombinat aluminijuma – 360 miliona priznatih potraživanja, iako stečajni upravnik Veselin Perišić nije priznao povjeriocima potraživanja vrijedna još 100 miliona. Trenutno se, što pred domaćim, što pred međunarodnim sudovima, vodi skoro 60 sudskih postupaka povezanih sa stečajem u KAP-u. Desetak je pokrenuo Kombinat, u ostalih 50-ak KAP je tužena strana. Veselin Perišić je stečajni upravnik i u drugom po veličini stečajnom postupku u Crnoj Gori. Iza Željezare Nikšić ostali su dugovi od 125 miliona (priznata potraživanja).

Nekadašnja poslovna imperija Dragana Brkovića, građena pod okriljem Vektre Montenegro Podgorica, preko Bara, Herceg Novog, Kolašina i Mojkovca do Pljevalja urušila se u seriji stečajnih postupaka koji su rezultirali ukupnim, priznatim, potraživanjima od nekih 230 miliona eura. Ipak, uz pomoć vlasti, Brković je privremeno odložio pritisak povjerilaca, usvajanjem niza planova o reorganizaciji kompanija u njegovom vlasništvu. U njegove kompanije, bez obzira na stečaj, sipa se novac pribavljen uz državne garancije, iako Brković već duguje državi na ime poreza, doprinosa i ugovorenih privatizacionih investicija. Ta bi priča, međutim, mogla ostati kratkog daha, bez stvarne upravljačke i finansijske podrške kompanijama Vektra Jakić, Vektra Boka, Vektra Investments, Vektra Optel, Vektra Voda, Horizont logistic, zaključno sa krovnom kompanijom Vektrom Montenegro.

Slijede: Radoje Dakić – 80 miliona priznatih potraživanja; Obod Cetinje - 52 miliona; Plus Commerce Nikšić - 24 miliona; Prerada - 37 miliona eura; MCC Inžinjering - 35 miliona eura, Brodogradilište Bijela - 20 miliona priznatih potraživanja... I svom tom imovinom stečajne sudije i upravnici upravljaju bez, praktično, bilo kakve kontrole.

Zapravo, svom tom imovinom upravlja 7-8 stečajnih sudija i par desetina stečajnih upravnika. Na Listi stečajnih upravnika koju utvrđuje Ministarstvo pravde ima 225 licenciranih osoba koja su položila stručni ispit. Interni podaci do kojih je došao Monitor pokazuju da je na tom popisu oko 120 aktivnih (angažovanih) i stotinjak neaktivnih stečajnih upravnika. U prosjeku, aktivni stečajni sudija vodi 5-6 stečajnih postupaka istovremeno. Neki od njih traju tek par dana (nedjelja) neki – poput KAP-a i Željezare - godinama.

Prema važećem pravilniku Ministarstva finansija, stečajni upravnik se ne angažuje za iznos manji od 400 eura. Za preduzeća sa stečajnom masom između dvije i 25 hiljada eura naknada stečajnom upravniku prelazi dvije hiljade. Pravi novac dobijaju srećnici koje dopadne mogućnost da vode stečajni postupak preduzeća sa većom stečajnom masom i većim brojem povjerilaca. Njima, prema Pravilniku Ministarstva, pripada mjesečna naknada od 2,5 prosječne plata (oko 1.300 eura) koja se kao akontacija isplaćuje za svo vrijeme trajanja stečajnog postupka.

Sada, stvari stoje ovako: od 1.600 stečajnih postupaka koji su pokrenuti u posljednje tri godine, pet najčešće angažovanih stečajnih upravnika dobilo je 255 postupaka li 15,5 odsto ukupnog posla.

Na vrhu liste najčešće angažovanih stečajnih upravnika nalazi se Vladimir Ivanović, u slobodno vrijeme službenik Poreske uprave. On je od 2015. godine dobio u rad 59 stečajnih postupaka (36 + 12 + 11). Na drugom mjestu, sa 52 stečajna postupka (24 + 14 + 14) nalazi se Dušica Rečević, zaposlena u Agenciji za antikorupciju i sestra načelnika CB Podgorica Jovice Rečevića. Korak sa njima drži i Borko Abramović, rukovodilac jedinice za unutrašnju reviziju Sudskog savjeta. Nezvanično, Abramović kontroliše i „slučajnu" podjelu predmeta sudijama svih crnogorskih sudova preko Pravosudnog informacionog sistema (PRIS). To ge je, valjda, kvalifikovalo da vodi 49 stečajnih postupaka u posljednje tri godine (20 + 19 + 10). Isti broj stečajnih postupaka (23 + 15 + 11) dobio je i Radivoje Mićunović. Na petom mjestu nalazi se još jedna državna činovnica Ana Drašković-Mrdović. Ona je, pored stalnog posla u Fondu rada, honorarno angažovana u 45 stečajnih postupaka.

Nije, međutim, sve u količini. Ima nešto i u veličini.

Žarko Ostojić, kum predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića (zajedno su bili akteri afere Vrhovni sud) vodi, kao stečajni upravnik, postupke u preduzećima: Brodogradilište Bijela, Solana Ulcinj, Nivel Budva, Primorka Bar... (ukupno deset postupaka).

Sreten Mrvaljević, zaposlen u Ministarstvu saobraćaja i, kako kažu, još jedan Jovanićev kum, bio je ili i dalje jeste stečajni upravnik u preduzećima: Nivel Invest, Bjelasica Rada, Vektra Boka... Mrvaljević, tri godine unazad, vodi 21 postupak, a u svih pet za koje je angažovan prošle godine stečajni sudija je - Blažo Jovanić.

Jovanić je, kao stečajni sudija Radoja Dakića imenovao dvojicu stečajnih upravnika – Mladena Markovića (brat bivšeg predsjednika Ustavnog suda Milana Markovića) i Ranka Radinovića iako kompanija ne radi duže od deset godina. Apelacioni sud je, ipak, poništio to rješenje, tražeći da se, kao što zakon propisuje, imenuje samo jedan upravnik. Čast, i nakanada od 1.300 eura mjesečno pripala je Markoviću.

Kako god, predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić ne želi da spisak angažovanih stečajnih sudija i upravnika bude lako dostupan, kao što je to praksa u makar nekim zemljama okruženja. Zato se i oglasi o prodaji imovine stečajnih dužnika na sajtu stecaj.co.me objavljuju bez imena stečajnog upravnika (samo broj mobilnog telefona) i sudije (broj kancelarije). Dodatne detalje neophodno je potražiti u Službenom listu.

„Odgovorno tvrdim da stečajne mafije nema i da između stečajnih sudija i stečajnih upravnika postoji krajnje principijelan i profesionalan odnos uređen u skladu sa zakonskim normama", ustvrdio je Jovanić prošle godine u razgovoru za Vijesti. I dodao kako se ,,svi predmeti u ovom, a i ostalim sudovima u Crnoj Gori, dodjeljuju po metodu slučajne dodjele onako kako je to i propisano Zakonom o sudovima".

Upućeni, ipak, tvrde kako je Jovanić izuzetno bitna karika „stečajnog lanca". Ne samo zbog toga što je, kao predsjednik Privrednog suda, valjda pomenutom „metodom slučajne dodjele", samo prošle godine, u rad dobio više od 100 stečajnih postupaka. Podaci iz Sužbenog lista pokazuju da su dvojica od osam stečajnih sudija angažovanih protekle godine dobili predmete koji se mogu izbrojati na prste jedne ruke. Jedan je dobio nešto preko 50, trojica malo manje od 100, dok su samo Jovanić i njegov kolega Dragan Vučević trocifreni. Uz utisak, koji može da prevari, da su njih dvojica u rad dobili i najinteresantnije predmete.

Racimo, sudija Jovanić danas, kao predsjednik Privrednog suda obavlja i posao stečajnog sudije u stečajevima Kombinata aluminijuma, Boksita, Radoja Dakića, Vektra Boke, Brodogradilišta Bijela, Bjelasica Rade, Nike, Onogošta... Bezmalo, svaki stečajni upravnik angažovan u ovim postupcima može računati na maksimalnu naknadu (1.300 eura mjesečno ili preko 15,5 hiljada godišnje). Jovanić je, međutim, prema prijavi imovine za 2016. godinu objavljenoj na sajtu Agencije za sprječavanje korupcije, te godine zaradio ukupno oko 22, 5 hiljade eura (kao predsjednik Privrednog suda i član državne Komisije za polaganje ispita za stečajnog upravnika). Uz stan od 118 kvadrata ima prijavljen i vladin kredit „za poboljšanje stambenih uslova" od 40.000. Kao ratu za ovaj kredit Jovanić mjesečno plaća 40,41 euro (četrdeset eura i četrdeset jedan cent). Pa vi vidite vrijedi li se mučiti za te pare.


Uspomene

Blažo Jovanović je, nedugo nakon štio je 2002. položio pravosudni ispit, dobio posao kao šef kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića. Na istom mjestu već je, kao pomoćnik direktora Administrativnog ureda za materijalno-finansijsko poslovanje, radio i Žarko Ostojić (danas stečajni upravnik).

Ubrzo je (2005.) Jovanić izabran za sudiju Osnovnog suda, ali je zadržao deponovan potpis u državnom Trezoru kao jedan od dvije osobe koja može naložiti podizanje novca namijenjenog radu Vrhovnog suda. Za tu nezakonitost vjerovatno nikada ne bismo saznali da 2006. nije otkrivena velika pljačka u Vrhovnom sudu, kada je pronevjereno više do 300 hiljada eura (sudija Ratko Ćupić konstatovao je da je Vrhovnom sudu učinjena šteta od 328.993,15 eura).. „Moj šef kabineta tada je bio Blažo Jovanić, koji je u međuvremenu izabran za sudiju Osnovnog suda u Podgorici. On je uspješno obavljao poslove šefa kabineta, zato sam odlučio da Jovanić potpisuje naloge prema Trezoru za isplatu novca, a kroz taj način vrši se i kontrola rada", pravdao je tada predsjednik suda Ratko Vukotić sebe i svog saradnika.

Krivična prijava protiv njih odbačena je zbog nedostatka dokaza, a sva krivica je pala na blagajnicu koja je navodno, samostalno falsifikovala potpise nadležnih i podizala novac iz državnog Trezora. Osuđena Dijana Vulević (četiri godine zatvora) tvrdila je da potpisi na nalozima za isplatu nijesu falsifikovani. Prvostepena presuda izrečena je 2012, a nema podataka da je do danas postala pravosnažna. Zbog nesavjesnog rada u službi i nesavjesnog postupanja, Ostojić je osuđen na godinu zatvora, uslovno na tri godine. Njemu je stavljeno na teret da je odgovoran za manjak, jer nije kontrolisao budžet, knjigovodstvo i obračune putnih naloga.

Ratko Vukotić je nedugo poslije otkrivanja efere otišao u advokate (zamijenila ga Vesna Medenica), a vlada ga je uskoro izabrala za člana odbora direktora HTP Budvanska rivijera. Predsjednik borda Budvanske tada je bio Svetozar Marović.

U međuvremenu je na stranice crne hronike dospio i Jovanićev rođeni brat Boro, nakon što je osuđen za primanje mita na godinu dana zatvora. Boro Jovanić je krivično djelo počinio kao carinik 2007. godine a na izdržavanje kazne javio se u septembru 2011. Po preporuci aktuelnog premijera Duška Markovića, tadašnjeg ministra pravde, pomilovao ga je predsjednik Filip Vujanović. Izašao je na pola kazne i vratio su u Upravu carina (UC). Pošto se diglo previše buke zbog njegovog povratka u UC, Boro Jovanić je prešao u Prvu banku, gdje je radio kao vozač njenog najvećeg akcionara Aca Đukanovića.


Zoran RADULOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1457 / 21.septembar 2018. KAKO JE REGIONALNI VODOVOD IZGUBIO 12 MILIONA EUR...

 

Monitor broj 1456

Monitor broj 1456 / 14.septembar 2018.   OKONČANA LEGALIZACIJA BESPRAVNIH OBJEKATA:...

 

Monitor broj 1455

Monitor broj 1455 / 7.septembar 2018. AERODROMI U RALJAMA VLASTICijena koruptivne po...