Monitor.co.me

Umire li američka demokratija

E-mail Ispis PDF
U ljeto 1989., harvardski doktor političkih nauka Fransis Fukujama se proslavio akademskim člankom o kraju istorije. U ovom članku, Fukujama je proklamovao trijumf američke liberalne demokratije nad svim ostalim globalnim sistemskim alternativama. Fašizam je bio pobjeđen još u Drugom svjetskom ratu, a sada se komunizam ubrzano raspadao u Istočnoj Evropi i Sovjetskom Savezu. Kroz konkretne političke procese ostvarivala se Hegelova metafizička tvrdnja o progresivnoj dinamici istorije. "Prvo je samo jedan bio slobodan (monarhija), zatim je nekoliko bilo slobodno (oligarhija), a jednog dana će svi biti slobodni (demokratija)."

Svuda oko sebe, Fukujama je vidio svijet koji dobija obrise liberalne, "univerzalne" države. Nove nadnacionalne institucije i mehanizmi ograničavali su nacionalnu državu u svim poljima i na svim frontovima. Čitav proces liberalne globalizacije se činio nezaustavljivim. Sama istorija, sukob ideologija i vrijednosti koji se reflektovao u dugotrajnim i krvavim ratovima, prestajala je da postoji. Budući sukobi, tvrdio je Fukujama, ako ih uopšte bude, biće samo oko tehničkih pitanja i metodologije. Svijetom će zavladati iste liberalno-demokratske vrijednosti kao što su vladavina prava i politička jednakost.

Trideset godina kasnije, u zimu 2018., dvojica profesora sa istog harvardskog univerziteta Stiven Levicki i Daniel Ziblat objavljuju knjigu koja se može smatrati potpunim opovrgavanjem Fukujaminih teza. Naime, ne samo da nije došlo do kraja istorije u posljednje tri decenije, nego postoji sve više i više dokaza da dolazi do kraja demokratije. Globalni talas demokratije je, čini se, u potpunosti zamijenjen globalnim talasom nacionalnog autoritarizma. Pod naslovom Kako umiru demokratije, Levicki i Ziblat dokumentuju i analiziraju procese koji dovode do slabljenja i propadanja liberalno-demokratskih vrijednosti u savremenom svijetu.

Ono što njihovoj knjizi daje posebnu dramatičnost je da, za razliku od mnogih američkih politologa, mistifikatora američke hegemonije, Levicki i Ziblat ne smatraju da su SAD izuzete iz ovih procesa. Oni ukazuju na to da ma koliko se instituti i institucije američke vlasti činili dugotrajnim i posebnim u poređenju sa drugim državama, oni kao takvi ne mogu obuzdati ubrzano korodiranje demokratije, ako ukupni demokratski duh društva slabi i iščezava. Drugim riječima, sofisticirana politička rješenja američkog Ustava ne mogu niti zaustaviti niti preokrenuti žestoku ideološku polarizaciju američkog društva.

To je zbog toga što se liberalna demokratija ne zasniva toliko na formalnim koliko na neformalnim normama političkog ponašanja. Ona se zasniva na prećutnom sporazumu političkih elita da se određene metode, iako u teoriji moguće, neće upotrebljavati u političkoj praksi. Njena osnova je uzajamna tolerantnost stavova i razumijevanje da uzdržanost vlasti prema opoziciji znači da će se i opozicija ponašati recipročno kada jednom dođe na vlasti. A to „jednom" se često mjeri samo mjesecima.

Međutim, prema Levickom i Ziblatu, takve toleratnosti i uzdržanosti vlasti prema opoziciji i opozicije prema vlasti više nema u američkom političkom sistemu. Dovoljno je na primjer pogledati svakodnevno ponašanje američkog predsjednika Donalda Trampa prema političkim predstavnicima Demokrata, a takođe i njihovo ponašanje prema njemu. Za svaki tango je potrebno dvoje. I Republikanci i Demokrate svojim političkim djelovanjem potkopavaju demokratske vrijednosti i guraju zemlju u ozbiljnu političku krizu. Kriza se dodatno usložnjava senzacionalističkim izvještavanjem medijskih kuća pod kontrolom sukobljenih političkih klanova, da bi se onda sve to zajedno, sva ta kaša manipulacija, laži i mržnje izlila na društvene mreže. Po potrebi, svoj začin u tu kašu ubace i inostrane obavještajne službe, i to ne samo ruske.

Sve u svemu, vrlo je moguće da američka demokratija proživljava svoje posljednje godine. Ne bi bilo prvi put u istoriji SAD-a da surova unutrašnja trvljenja političkih elita destabilizuju državu i uvedu je u ratno stanje. U 19. vijeku, sličan sukob je rezultirao građanskim ratom između Sjevera i Juga, dok su se u 20. vijeku unutar-elitne protivrječnosti razriješile kroz Drugi svjetski rat. Kakav li će epilog biti u 21. vijeku?


Filip KOVAČEVIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1469 / 14.decembar 2018.     AD AVALE DO BJELASICE - KAKO VLAST POMA...

 

Monitor broj 1468

Monitor broj 1468 / 07.decembar 2018.     ZAROBLJAVANJE NEBOJŠE MEDOJEVIĆAStavlj...

 

Monitor broj 1467

Monitor broj 1467 / 30.novembar 2018.   PODGORIČKA SKUPŠTINA: 1918 – 2018:Prosl...