Monitor.co.me

SENKA BULIĆ, GLUMICA I REDITELJKA: Konstantna borba

E-mail Ispis PDF
senkaUgledna i nagrađivana glumica, rediteljka i producentkinja Senka Bulić uspješno vodi i svoje privatno Kazalište Hotel Bulić. Prošle godine ostvarila je zapaženu ulogu u zagrebačkom pozorištu Trešnja kao Snježna kraljica u istoimenoj predstavi. Pred kraj godine režirala je i dvije predstave u vlastitoj nezavisnoj produkciji Kako je Potjeh tražio istinu i Noru – Lutkinu kuću. Glumi u Egzorcizmu u pulskom pozorištu, a nedavno je počeo da se prikazuje i istoimeni film koji je rađen paralelno s predstavom, u režiji Dalibora Matanića. U Zagrebu i regionu možete je gledati u predstavama s repertoara Kazališta Hotel Bulić - Šuma Striborova, Dama s kamelijama kao i Dream of life. Naša publika je gledala na prošlogodišnjem FIAT-u predstavu koju je režirala Lampedusa Beach.

MONITOR: Nedavno ste imali premijere dvije predstave koje ste režirali - ,,Nore" i ,,Potjeha", ali i premijeru ,,Snježne kraljice", kao i premijeru Matanićevog filma ,,Egzorcizam"... Djeluje kao da radite bez predaha?
BULIĆ: Skoro bez predaha. Ali puno bolje funkcioniram u takvim uvjetima. Volim periode s puno prilika, nisam tip koji dugo odmara od projekta. Već sam neko vrijeme u pripremama za novu predstavu iako donedavno nisam znala ni s kojim ću sredstvima raspolagati. Riječ je o romanu Kurlani Mirka Božića, dosad neizvedenom materijalu kojeg odavno želim radit. Zanima me ženska pozicija u jednoj vrlo mračnoj, surovoj situaciji, reduciranih, a žestokih emocija, prostoru dalmatinskog zaleđa, koji balansira između snažnih reakcija i potisnute emocionalnosti. Izoliranom svijetu svedenom na nagonsko u sudaru s urbanim u odnosu na kojeg je poput podsvijesti, zagonetan, mračan... Radim na adaptaciji koju ću strukturirati u odnosu na mogućnosti koje imam s obzirom na odobrena sredstva.

MONITOR: Kod nas mladi umjetnici traže institucionalnu sigurnost. Uprkos vrlo nepovoljnim uslovima za kulturu u cijelom regionu, Vi kao da ne pristajete na kompromise i imate status slobodne umjetnice. U predstavama koje režirate glume najpriznatiji glumci, ali angažujete i one koji su na početku karijere. Kako to uspijevate, naročito s Vašim ,,Kazalištem Hotel Bulić"?
BULIĆ: Vrlo teško, to je konstantna borba, stalno na rubu. Nemam ništa protiv institucionalnih angažmana, i sama sam bila u nekoliko navrata u angažmanima. Iz vlastitih razloga sam birala druge pozicije. Ono što mi smeta je potpuno neregulirano i destimulirajuće tržište. Njega praktički i nema, ta se vrsta angažmana ne potiče, mogućnosti rada u takvim uvjetima su potpuno krivo postavljene, bez šansi da se sami borite. To je dio politike ovih prostora koja stalno stvara ovisnike, a ne osigurava prilike ljudima za vlastite rizične pothvate. Ja bih rado i dalje funkcionirala u nezavisnim uvjetima, na tržištu, kad bi postojali fair uvjeti, a ovako se to doživljava kao neka marginalna pozicija, skoro socijalna kategorija. Uspjesi Kazališta Hotel Bulić nisu garancija za kontnuitet, to je demotivirajuća pozicija.

MONITOR: Bili ste i direktorica Scene Gorica i doveli publiku u taj pozorišni prostor, direktorica dramskog programa 57.i 58. Splitskog ljeta... Šta je to što i kao glumica, rediteljka, producentkinja zahtijevate od ekipe s kojom stvarate predstave?
BULIĆ: Zahtijevam maksimalnu koncentraciju na projekt budući da i sama tako funkcioniram. Možda sam svojim glumcima i suradnicima zahtjevna, ali mislim da jedino takva vrsta posvećenosti može stvarati neke pomake i dobro kazalište. Za mene to nikad nije rutina, nego puni angažman. To nije karijerni motiv nego umjetnički, bilo da radim u producentskim ili umjetničkim pozicijama. U Kazalištu Hotel Bulić angažiram ljude koje prepoznajem kao svoje istinske suradnike, tu imam potpunu slobodu umjetničkog izbora. S jedne strane to je vrlo nesigurna pozicija, financijski i organizacijski, ali otvara velike umjetničke prostore.

MONITOR: Postavili ste Ibzenov klasik ,,Noru" u sklopu Hotela Bulić. Radnju ste s kraja devetnaestog vijeka aktuelizovali i pokazali kako danas prolazimo kroz iste probleme, nedoumice, odluke... Bavite se i položajem žene u savremenom svijetu, ali i svim mehanizmima okrenutim protiv ljudskog bića. Koliko je važno da umjetnici ne budu suzdržani, da obrađuju goruće teme i stvaraju djela koja bude potrebu za promjenama?
BULIĆ: Jako je važno da biraju tekstove u kojima nalaze problem, da to bude organski izbor, a ne pomodna repertoarna prilika. Često sam radila praizvedbe tekstova, Jelinek, Copija, Artauda...Aktualnost je izlazila iz mojih tadašnjih pozicija, ne biram ih prigodno ili s nekom kalkulacijom...Aktualnost Nore je nažalost sve veća, rasprave koje se danas vode o stečenim pravima, namjere i konkretni potezi koji nagrizaju dosegnute slobode su nevjerojatno slične s razdobljem nastanka teksta kad su bile jednako skandalozne. Današnji trendovi zahtijevaju da se od pasivnih promatrača pretvorimo u aktivne sudionike promjene situacije. Vrlo se lako zateći u goroj situaciji. Predstavu su iznijeli moji genijalni glumci: Helena Minić Matanić, Marko Cindrić, Lucija Šerbedžija, Igor Kovač i Darko Japelj.

MONITOR: Ljetos smo na FIAT-u gledali predstavu koju ste režirali ,,Plaža Lampeduze", nastalu po djelu Line Prose iz 2004. godine, gdje je u centru problem migracija u današnjoj Evropi. Šta Vam je bilo najvažnije da se prikaže u tumačenju ovog teksta, a čini se da je danas najaktuelnije?
BULIĆ: Taj tekst sam radila s Ninom Violić koja mi je predložila tekst Line Prose, prvi dio Trilogije o brodolomu. U to doba kroz Hrvatsku je prošao najveći migrantski val, dotad nismo bili suočeni s razmjerima nesreće ljudi koji traže svoje nove prostore za život. Problem nije riješen, dapače, akumulira se i prijeti, gomila strah i nezadovoljstvo. Ne smanjuju se tenzije. Europa se uz neke iznimke nije iskazala u ovoj situaciji, prevladao je ciničan, birokratski odnos prema golemoj ljudskoj tragediji. Izostaje elementarni osjećaj za tuđu patnju, sve reakcije štite vlastitu sigurnost i komod, kao da mi nismo imali udio u stvaranju problema ljudima iz tih zemalja. I mi smo birači politika koje su stvarale nepodnošljive uvjete za te ljude, a pred njihovom nesrećom se sada jedino osjećamo ugroženi. Ali čak i da nema odgovornosti Zapada očekuje se empatija. Šokiraju me netrpeljive reakcije kao da će naše idealne zajednice mirnih i sretnih ljudi odjednom urušiti dolazak novih ljudi, kao da mi nemamo svoje nasilnike, fanatike...

MONITOR: Moramo pomenuti Matanićev psihološki horor ,,Egzorcizam" – jer glumite istu ulogu i u predstavi i na filmu, a jedan je od rijetkih primjera horor žanra u hrvatskoj kinematografiji, ali i jedini snimljen o egzorcizmu u Hrvatskoj.
BULIĆ: Radili smo u nemogućim uvjetima u kojima smo uspjeli doprijeti do nekih svojih najdubljih strahova, mračnih misli. Akumulirali smo značajan materijal i u predstavi i kasnije na filmu koji već dobiva nagrade i ima dobru recepciju.Vrlo neobičan rad, materijal koji je tražio jako puno ulazaka u neke vlastite nepoznate predjele.

MONITOR: U vašim predstavama nema zabave na sceni, već je to pravi doživljaj umjetnosti. Zato mi je veoma interesantan Vaš rad u pozorištu za djecu - i kao glumice i rediteljke. Znam da je Vaša prva produkcija u nezavisnom pozorištu bio upravo ,,Mali princ".
BULIĆ: Obožavam raditi i repertoar za djecu, režirala sam osim Malog princa i Božićnu haljinu, Šumu Striborovu u kojoj igram sa Stipom Kostanićem, Aladina i čarobnu svjetiljku. Zadnje sam radila predstavu Kako je Potjeh tražio istinu s Lukom Nižetićem koju igramo u Zagrebu i gostujemo po Hrvatskoj. Odigrala sam puno uloga u dječjem kazalištu. Djeca su izvrsna publika i treba im vrlo rano nuditi jake autore, treba im stvarati visoke kriterije već u toj dobi. Volim jako vizualnost, u predstavama za djecu mogu se stvarati najljepše slike.

MONITOR: Poznati ste našoj publici jer smo gledali predstave koje ste režirali, ali i u kojima ste glumili. Pomenuo bih ,,Kasandru" Slobodana Milatovića, ali i ,,Rozamundu" koju ste režirali u Zetskom domu. Da li biste voljeli da ponovo radite u Crnoj Gori?
BULIĆ: Apsolutno. Više sam puta radila u Crnoj Gori, još u vrijeme kad sam vodila Scenu Gorica imali smo turneju s predstavom u kojoj su igrali legendarni Ana Karić i Boris Buzančić. U Crnoj Gori sam i režirala i igrala. Režirala sam Rozamundu Elfriede Jelinek na Cetinju, predstavu koja je proglašena najboljom na Infantu prije par godina. Izuzetno mi je drago da tu postoji senzibilitet za suvremenu umjetnost, otvorenost novim poetikama koja onda stvara i educiranu publiku, s visokim kriterijima. Zadnje smo gostovanje imali s Lampedusom Beach na FIATU, predstava je izvrsno prošla kod kritike i publike.


Miroslav MINIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1447 / 13.jul 2018.     VLADA REBALANSIRA NAD DUŽNIČKOM PROVALIJOM...

  

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1446

Monitor broj 1446 / 06.jul 2018.   KAKO SE MAROVIĆ SKUĆIO U BEOGRADU:250 kvadrata...

 

Monitor broj 1445

Monitor broj 1445 / 29.jun 2018. MINISTARSTVO ODBRANE - LICE I NALIČJE:Boškovi...