Monitor.co.me

POLIEKS, FABRIKA KOJA JE NADŽIVJELA TRANZICIJU: Pogled u budućnost

E-mail Ispis PDF
polieksU gradu na Limu nekada je bilo desetak hiljada industrijskih radnika. Danas ih je jedva dvije do tri stotine, od čega blizu sedamdeset u fabrici Polieks. Razvojni program u toj bivšoj vojnoj fabrici nakon privatizacije ruzultirao je otvaranjem posebnog Razvojno-istraživačkog centra (RIC), koji već godinama s velikim uspjehom vodi istraživač u oblasti neorganske hemije dr Živko Andrić.

„Ako bih pokušao da praktično objasnim šta znači ovaj centar, onda je dovoljno reći da se u razvijenim zemljama firma ne osniva bez razvojnog centra. Druga stvar je da je za nas tržište svijet, a tu nema lokalnih privilegija", kaže ovaj čovjek s vizijom.

On objašnjava da je Razvojno-istraživački centar u Polieksu formiran prije dvije godine i da već ima značajne rezultate.

„Mi smo krajem prošle godine ozvaničili početak posebne cjeline ili male fabrike u okviru Polieksa koja se bavi samo hemijskom prozvodnjom. Hemijska proizvodnja već je prevladala u ukupnoj djelatnosti čitave kompanije. Taj pogon zapošljava u ovom trenutku dvadeset ljudi. U skorijoj budućnosti na novim programima iz oblasti hemije zaposlićemo još deset radnika, da bi u bliskoj budućnosti taj broj zaokružili na pedeset", kaže dr Andrić.

„Uz pomoć kadrova najvišeg ranga koje smo ovdje okupili, formiran je taj multidisciplinarni centar, gdje hemija u ovom momentu ima dominantno mjesto, zbog opredjeljenja da fabrika ide na nekoliko važnih pravaca proizvodnje, od kojih proizvodnja perhlorata zauzima najbitnije mjesto. Ovakav centar nema više niko u Crnoj Gori", tvrdi Andrić.

Da je tako govori podatak da ovaj centar već godinama ugošćava strane studente koji tu dolaze da bi sticali praktična znanja iz hemije.

Oni posebno prate proces u hemiji poznat pod nazivom kristalizacija, od njegove ideje na papiru, do praktične i realne primjene u proizvodnji.

Andrić objašnjava da je kristalizacija jedna od najvažnijih i najrasprostranjenijih metoda hemijske tehnologije koja se koristi za izdvajanje hemijskih materija iz rastvora.

„Na osnovu razlike u rastvorljivosti dvije ili više materija moguće je njihovo razdvajanje kristalizacijom i to najčešće u visoko čistoj formi. Moram reći da je ovo jedino mjesto u Crnoj Gori, a vi provjerite i na prostoru bivše Jugoslavije, gdje se izvodi kristalizacija", kaže Andrić i

objašnjava da je suština u polazištu od ideje, preko primijenjenih istraživanja, pa sve do primjene ili postavljanja u proizvodnji.

„Kao rezultat takvog rada u Polieksu već imamo lepezu proizvoda koji svi idu u izvoz, uglavnom u zemlje regiona", kaže Andrić i dodaje kako se radi o zahtjevnim proizvodima koji imaju delikatnu primjenu u pirotehničkoj proizvodnji, što zahtijeva visok nivo stručnosti, od naučnika u centru, pa sve do radnika, izvršilaca.

„Zahvaljujući takvom prilazu i rezultatima koje ostvarujemo, nametnuli smo se kao jedan od glavnih proizvođača u regionu", kaže Andrić.

Polieks je otvoren početkom osamdesetih godina prethodnog vijeka u sklopu vojne fabrike u Vitezu, a za potrebe tadašnje JNA proizvodio je plastične eksplozive, detonatore i bombe.

Nakon raspada SFRJ kompanija je nastavila da radi, ali se na vrijeme preorijentisala na civilne programe, proizvodeći privredne eksplozive i električne detonatore. Sada ponovo proizvodi i vojni eksploziv.

Do prije pet-šest godina poslovala je s teškoćama, kada je upravljanje preuzeo privatni preduzetnik Slavko Vujisić. On je s tadašnjih trideset odsto akcija u međuvremenu postao vlasnik većinskog paketa.

Vujisić je već na startu privatizacije Polieksa najavio da će njegov prvi potez nakon toga biti otvaranje nove fabrike namjenske hemije, što je već uveliko realizovano.

Iz Polieksa objašnjavaju da je hemija osnov svih proizvodnji raketnih goriva.

„Pored Njemaca, mi sada jedini u Evropi radimo određene hemikalije. One su potpuno bezbjedne, nema toksike, nema otpadnih voda, nema ničeg što bi moglo da nas ugrozi, ali su veoma respektibilne s aspekta potreba", ističu u Polieksu.

Prednost njihove kompanije, kako dodaju, u tome je što je blizu proizvođačkim kapacitetima Srbije, Bosne, Makedonije.

„Mi smo njima riješili nešto što im je bio ozbiljan problem: da mogu, kada im treba, kupiti svu potrebnu količinu. Zbog transportnih troškova mi smo im postali apsolutno konkurentni na svjetskom tržištu. Tu su neslućene mogućnosti i mi ćemo ih jednu po jednu razvijati", najavljuju.

Prema riječima rukovodilaca Razvojno istraživačkog centra, jedan od programa na kojem se upravo sada radi je hemija litijuma.

„Litijum je budućnost neorganske hemije. On predstavlja jednu od komponenti baterija i ima vrlo široku upotrebu. Ja sam uvjeren da će hemija obilježiti budućnost u naredna dva vijeka", kaže dr Andrić.

On zbog toga žali što je uništena ulcinjska solana koja je proizvodila kuhinjsku so, kao osnovicu i temelj neorganske tehnologije.

„Na neorganskoj tehnologiji trenutno u svijetu leži proizvodnja deset do petnaest hiljada proizvoda. Tako je kompletna hlorna hemija zasnovana na tome. S tog aspekta uništavanje jedine crnogorske solane, u srcu Mediterana, nezamislivo je štetan čin", kaže ovaj naučnik.

Posmatrano i iz te perspektive, razvijanje hemijske proizvodnje u Polieksu dobija na posebnom značaju.

Posebnu dimenziju predstavlja i to da je Polieks rijedak primjer kompanije ne samo u Beranama već i u Crnoj Gori, koju nije „pojela" tranzicija. Sedamdeset radnika u takvoj djelatnosti globalno gledano možda ne izgleda mnogo. Za siromašno Berane uhljebljenje tolikog broja porodica više je nego značajno.


Tufik SOFTIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1451 / 10.avgust 2018. PRIVATIZACIJA, VALORIZACIJA, KORUPCIJA:Kuda lete Aer...

 

Monitor broj 1450

Monitor broj 1450 / 03.avgust 2018. ĐUKANOVIĆEVI SAVJETNICI:Šaputanja vrijedna milion...

 

Monitor broj 1448

Monitor broj 1448 / 20.jul 2018.     MILO ĐUKANOVIĆ I AMFILOHIJE RADOVIĆ – R...