Monitor.co.me

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Beskonačna neizvjesnost budućnosti

E-mail Ispis PDF
trifunovicMONITOR: Kako biste ukratko prikazali aktuelnu političku situaciju u BiH?
TRIFUNOVIĆ: Ukratko, zacementirani status kvo u kom svi akteri uživaju u svojim ulogama. Političari jer su na taj način amnestirani od bilo kakvog rada, građani koji ne pokazuju spremnost da budu dio promjena i da se za njih bore i na kraju međunarodna zajednica koja je srećna što se ne puca.

MONITOR: Da li su u pravi oni koji tvrde da se sve radi na tome da BiH postane beskonačna privremenost?
TRIFUNOVIĆ: To da je BiH beskonačna privremenost rekao mi je Milorad Dodik u intervjuu koji sam radio s njim prije skoro deset godina. Bio je dio ciklusa mojih intervjua na temu „Ima li Bosne i Hercegovine". Moram mu priznati dosljednost, on zaista radi na tome da to tako i ostane, tako da je bio u pravu, nažalost.

MONITOR: U BiH je, kako tvrde pojedini analitičari, već 25 godina sve podijeljeno na tri nacionalna principa i da se svemu, osim vazduhu daje etnički prefiks, a da je nacionalizam paravan za pljačku vlasti...
TRIFUNOVIĆ: Bosanskohercegovački političari, ako gledate njihove satnice i učinak, najbolje su plaćeni u Evropi i to od prihoda ostvarnim kroz oporezivanje najsiromašnijeg društva u Evropi. U jednom tekstu na portalu Buka smo izračunali da su po satu plaćeni bolje od Obame, koji je tada bio predsjednik SAD. Imovinski kartoni političara su nakon svakih izbora sve deblji, a istovremeno životni standard onih što ih biraju sve je lošiji. Zaista je teško shvatiti da su tako uspješni za sebe, a tako neuspješni za one o kojim brinu.

MONITOR: U nezavisnim bh medijima često se navodi da u BiH „nikada u ovolikim patološkim količinama podobni nisu bili iznad sposobnih i stručnih" ...
TRIFUNOVIĆ: Demografska slika BiH pokazuje sve veću razuđenost ljudskog materijala. Hiljade ljudi godišnje napuštaju BiH, neko je napisao - ovi što sad idu nikome neće slati novac u Bosnu, jer odlaze cijele porodice. Pored većine, koja odlazi zbog puke egzistencije, odlaze i ljudi koji su i ovdje živjeli dobro, koji su imali ozbiljne karijere i poslove. Atmosfera u BiH je takva da se ti ljudi lakše odlučuju za neizvjesnost i rizik novog početka nego li za beskonačnu neizvjesnost ovdašnje budućnosti. Tako da ostaje sve manje stručnih i sposobnih nažalost, te je sukob između podobnih i nepodobnih prevaziđen. Mi imamo apsolutnu pobjedu nekompetencije, na svim nivoima društva.

MONITOR: Profesor Enver Kazaz nedavno je napisao da Bakir Izetbegović ,,umjesto otvaranja bošnjačkog političkog identiteta i prostora za moderne vrijednosti arhaizira taj identitet i vodi ga u predmoderne identitarne naracije. Zato on i razvija erdoanizam, osmanonostalgiju i turkofiliju kao nacionalne naracije..."
TRIFUNOVIĆ: Bakir Izetbegović ne pokazuje nikakav interes za bošnjački identitet, on je isključivo zainteresovan za svoju partiju i da ona ima vlast i bude u vlasti. Kompromisi koje on pravi na tom putu prave svakodnevno štetu upravo narodu koji ga je izabrao. Uvođenje bošnjačkog naroda u BiH u vazalni odnos prema sadašnjem političkom rukovodstvu Turske i Erdoganu po mom skromnom mišljenju potpuno će dotući i ovako izranjavan bošnjački identitet i povećati zbunjenost. Istorijski apsurd da su se ovdašnji potomci muslimana, Bošnjaka borili protiv turske okupacije a da ih danas u miru Izetbegović predaje Turskoj kao neku vrstu amaneta je pogrešno i na kraju potpuno nepotrebno.

MONITOR: I dalje se pregovara o izmjenama Izbornog zakona BiH. Analitičari tvrde da lider HDZ-a Dragan Čović svojim maksimalističkim zahtjevima drži u blokadi cijelu državu, a da se predstavnici opozicije i nezavisni intelektualci koji na to upozoravaju etiketiraju kao nacionalisti i ratni huškači?
TRIFUNOVIĆ: Dragan Čović je jedan od najbogatijih političara u BiH, što znači da njegova politika isključivosti njemu donosi veliku ličnu korist. Istovremeno, naši saradnici iz Hercegovine nam pišu da su gradovi u kojim HDZ ima apsolutnu vlast sve prazniji, autobuski kolodvori svakodnevno voze one manje srećne od Čovića u potragu za kruhom. Njega sudbina tih ljudi, kao i sudbina Hrvata koji su preostali u Republici Srpskoj uopšte ne zanima. Tako on banjalučkog biskupa Komaricu potpuno ignoriše, a gotovo svakih petnaest dana se sreće sa Dodikom s kojim najavljuje i postizbornu koaliciju. Hrvati jesu brojčano najmanji narod i to nažalost otvara mnogo prostora da ih se ugrožava, ali to nije izgovor da se protiv te ugroženosti bori na način koji će obezbjediti dominaciju jedne partije nad Hrvatima, već dijalogom koji nije opterećen politikom sa druga dva naroda. I ta vrsta dijaloga mimo politike u BiH, na našu sreću, mnogo bolje funkcioniše od onog partijskog i političkog.

MONITOR: Kakve su šanse da BiH postane članica EU?
TRIFUNOVIĆ: Šansa postoji dok je čovjek živ, međutim ona je u ovom slučaju limitirana sa mnogo faktora. Jedan i najveći broj njih je u samoj BiH, koja na tragično spor način kreće već godinama na svoj administrativni put prema Evropi, a drugi je u samoj Evropi, koja sada već otvoreno šalje signale da će dalje proširenje EU morati dobro da sačeka. U najboljem scenariju BiH ne može biti dio EU u narednih petnaest godina, a mi smo daleko od najboljeg scenarija.

MONITOR: Kako se živi u Republici Srpskoj?
TRIFUNOVIĆ: Ako gledate oko sebe, ako pratite statistiku i analize, ako vidite koliko ljudi odlazi onda je zaključak da se ne živi tako dobro kako vam to svakodnevno govore mediji pod kontrolom vlasti. Entitet je prezadužen i sve je manje onih koji će te kredite vraćati. Ova nesposobna vlast je spustila ovaj narod u klečeći položaj i prošnju prema svjetskim finansijskim institucijama, bez čijih kredita ne bismo mogli da funkcionišemo. Istovremeno, prozivaju sve one organizacije koje dobijaju pomoć prozivajući ih plaćenicima. Kakav tužan apsurd.

MONITOR: Kako komentarišete najave Milorada Dodika da će Srbija i RS biti jedno?
TRIFUNOVIĆ: Smatram se ozbiljnim čovjekom i gledam da ozbiljno komentarišem samo ozbiljne izjave. Gotovo mjesečne izjave Milorada Dodika na temu odvajanja RS, pripajanja Srbiji, i slično smatram neozbiljnim i ne bih da ih komentarišem sve dok god on konačno ne saopšti kako to planira da uradi. Na koji način i šta će se desiti dan nakon tog odvajanja ili pripajanja. Do tada, to su izjave neozbiljnog čovjeka o ozbiljnim i veoma opasnim potezima.

MONITOR: Početkom jula 1997. organizovali ste sa kolegama studentima sa Pravnog fakulteta u Banjaluci prve političke demonstracije u Republici Srpskoj, jer je tadašnja partija na vlasti – Srpska demokratska stranka, shvatila RS kao svoje privatno vlasništvo. Da li danas iz istih razloga treba protestovati?
TRIFUNOVIĆ: To je bio spontani čin nas nekoliko, i iako bi se moglo reći da nas je rezultat nasamario, da je sada isto, nikada nisam požalio što sam to uradio. Smatram da treba da se bunimo neprestano, jedino pobuna daje znake života i srećan sam što sam učestvovao u gotovo svim protestima koji su se opravdano dešavali kod nas. Tako da je moj odgovor da danas posebno treba protestvovati i ohrabrivati ljude da glasno govore istinu o nepravdi i laži. Tim prije što mi više nemamo šta da izgubimo, koliko je sve što su stvarale generacije uništeno i devastirano, koliko smo prezaduženi i opljačkani. Ovdašnji ološ pare koje je opljačkao ovdje sada ulaže u zemlje EU gdje će taj kapital biti sigurniji. Ne znam šta ljudima više treba od dokaza da su prevareni i nasamareni, i da se sve vrijeme branimo od onih koji nas i ne napadaju, a da stvarne pljačkaše, te beskrupolozne bitange, pozdravljamo uz pjesmu i zastave.

MONITOR: Kako kao dugogodišnji novinar ocjenjujete medije u BiH koji nisu nezavisni, da li služe isključivo za hvalospjeve vlastodršcima, a da se u nezavisnim svaka kritika upućena vlastima tretira kao izdaja i neprijateljstvo?
TRIFUNOVIĆ: O kolegama novinarima koji čestito rade svoj posao uvijek mislim najbolje. Uopšte ne moram da se slažem sa njima. O onim, pak, koji se bave propagandom ne razmišljam niti ih smatram novinarima, to su propagandisti koji se skrivaju iza časnog poziva novinara.


Protesti zbog ubistva Davida Dragičevića

MONITOR: Banjalučani više od dva mjeseca protestuju povodom brutalnog ubistva mladog Davida Dragičevića, koje su , kako tvrde, naručile kriminalne organizacije kojima pripadaju i zaposleni u institucijama RS i policije RS. Zašto je Dragičević postao sinonim borbe za istinu i pravdu?
TRIFUNOVIĆ: Vrlo je jednostavno, Davor, Davidov otac, nema šta da izgubi. Okupio je oko sebe hiljade ljudi koje je nemoguće kupiti i slomiti i koji svakodnevno izlaze ne da sruše sistem, već da ga natjeraju da radi. Sistem je zbunjen nepotkupljivošću, istrajnošću i radi jedino što zna, prijeti i zastrašuje, što na drugoj strani svaki dan povećava broj onih koji se bore za istinu i pravdu u ovom slučaju. Jednog mrtvog mladića Davida ova vlast se boji više od sve beživotne opozicije zajedno, s razlogom jer ovi ljudi neće odustati, a sve je jasnije da će kada se slučaj riješi on voditi do samog vrha sadašnje vlasti.


Veseljko KOPRIVICA

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1451 / 10.avgust 2018. PRIVATIZACIJA, VALORIZACIJA, KORUPCIJA:Kuda lete Aer...

 

Monitor broj 1451

Monitor broj 1451 / 10.avgust 2018. PRIVATIZACIJA, VALORIZACIJA, KORUPCIJA:Kuda lete Aer...

 

Monitor broj 1450

Monitor broj 1450 / 03.avgust 2018. ĐUKANOVIĆEVI SAVJETNICI:Šaputanja vrijedna milion...