Monitor.co.me

LOKALNI IZBORI - GLOBALNE POSLJEDICE: Trijumf Đukanovića, sumrak slobode

E-mail Ispis PDF
izboriTako vam to dođe: nakon prošlonedjeljnih lokalnih izbora, liste pod zajedničkom firmom Milo Đukanović (DPS, saradnici i prijatelji) osvojile su apsolutnu vlast u Podgorici, Danilovgradu, Bijelom Polju, Pljevljima, Žabljaku i Šavniku. Članice vladajuće koalicije na državnom nivou mogu, postizbornim sporazumima, nastaviti ili preuzeti lokalnu upravu u Baru, Golubovcima, Kolašinu i Plavu. Bošnjačka stranka osvojila je dovoljno glasova da sama formira skupštinsku većinu u Rožaju. Pridruže li im se, ipak, partneri sa državnog nivoa zastupljeni na listama Đukanovića i Ivana Brajovića, opoziciju u Rožajama predstavljaće jedan jedini odbornik!?

Opozicija je izgubila Kolašin a nije dobila ništa. Zapravo, već je i zaboravljena činjenica da je SNP, na izborima održanim nedjelju dana ranije, odbranila vlast u Plužinama. To bi bilo to.

Idemo dalje i dobro je, pjevali su momci iz jugoslovenske/hrvatske/riječke grupe FIT 1989. godine (numera Rokenrol je kriv za sve), u vrijeme dok je u Crnoj Gori DPS - tadašnji Savez komunista – vagao, nakon pada Berlinskog zida, mora li, i pod kojim uslovima, ozakoniti višepartizam. Prvi višeparlamanetarni izbori održani su godinu kasnije. I još od tih vremena opozicija nije upisala lošiji izborni rezultat. Uz to, minule lokalne izbore pamtićemo još po dva „detalja". To su statistički podaci koji ukazuju na zabrinjavajuće mali odziv glasača i fotografije krvavih glava opozicionih aktivista koji su tokom izbornog dana, nadgledajući regularnost glasanja, „zalutali" u jedan od DPS zabrana na perifieriji Podgorice.

Kako je to već udešeno u Crnoj Gori, svako na svoj način tumači ono što se zbivalo prošle nedjelje na biralištima od Bara na jugu do Plava i Pljevalja na sjeveru zemlje. Tako, recimo, izborno nasilje postaje trend koji je sve teže ignorisati. Sa time se, čak, slaže i prvi čovjek vladajuće koalicije, zvanični predsjednik svih građana ove zemlje koji je – silom na sramotu – vladajućoj koaliciji rentirao ime. Rizikujući da na taj način prekrši Ustav (član 97, paragraf pet, „Predsjednik Crne Gore ne može obavljati drugu javnu funkciju"). Zvaničnu (predsjednik DPS-a) ali i promotivnu (sve liste DPS-a i partnera nosile su naziv Za dobro građana... Pobjednički! Milo Đukanović).

Đukanović je, dan nakon izbornog slavlja, pred novinarima pojasnio da još nije razmišljao o tome da li će se, kao predsjednik države, odreći upravljanja partijom. ,,Nismo o tome stigli da razgovaramo, sve je bilo iznenadno, i moja kandidatura za predsjednika, a odmah iza toga su uslijedili lokalni izbori, tako da ćemo u novim okolnostima sada razgovarati u mirnijoj atmosferi". Ako je neko zaboravio, predsjednički izbori održani su prije nekih 45 dana, 15. aprila. Ali su u Vladi i vladajućoj partiji imali prečeg posla od toga da razmišljaju na temu poštovanja Ustava. Vlast u Podgorici i(li) Šavniku je bila preča. Na sličan način Đukanović objašanjava i svoj predizborni angažman, čak i nakon polaganja zakletva koja ga je, makar formalno, učinjela predsjednikom svih građana. ,,Sve što sam rekao na konvenciji DPS-a bio bih spreman da ponovim na konvenciji bilo koje druge partije koja me pozove da govorim, ali uz pretpostavku da je u pitanju partija koja poštuje državu Crnu Goru", objašnajva zvanični predsjednik Crne Gore. Ali istovremo i dodaje nešto što se nikako ne može uklopiti u ponuđeni mozaik. Đukanović, naime, tvrdi kako rezultati izbora „opominju da državne interese ne možemo u potpunosti odvojiti od uloge DPS-a". Podrazumijeva se da važi i obrnuto. Na primjer: ko je protiv DPS taj ni državi ne misli dobro.

To građane dovodi pred problem da ni vlast ni opozicija ne shvataju jasno značenje sve većeg broja izbornih apstinenata. Nije to samo umijeće vlasti da zastraši i demotiviše svoje političke protivnike. Kao što nije ni riječ o vještini opozicionih lidera da animiraju sve one koji - na ovaj ili onaj način – nijesu postali dio „tradicionalnog'' biračkog tijela vladajuće kolaicije. Tzv. siguran glas. Problem je veći. Ljudi ovdje, poslije tri decenije neuspiješnog eksperimenta koji je trebalo da potvrdi tezu o smjenjivosti vlasti na izborima, gube vjeru u demokratiju, institucije i procese. I, da parafraziramo Vladimira Gligorova iz jednog teksta koji možete pročitati o ovom broju Monitora, mnogo više brinu o cijeni vize i putne karte u jednom pravcu, za neku od destinacija gdje se može naći pristojno plaćen posao, nego što ih interesuje mogući uticaj njihovog glasa na izborima. Aktuelni izborni rezultati najavljuju mogućnost da bi se broj apstinenata lakše mogao povećati, nego što bi ga – pozicija i opozicija zajedno – mogli povratiti na brojke na koje smo računali prije parlamentarnih izbora 2016. i operacije državni udar, odnosno, terorizam u pokušaju.

Izborno nasilje svakako ne ide u prilog povećanog odziva birača. Njegovo postojanje ne spore ni dobitnici prošlonedjeljnih izbora. Samo što oni marginalizuju uticaj tih dešavanja na izborni proces.

„Vjerujem da ćemo se složiti da par pojedinačnih incidenata bez tragičnih posljedica ne može ugroziti ocjenu da smo imali demokratski ambijent u kojem su ljudi mogli slobodno da izraze volju", analizira Milo Đukanović. „Nijedan incident se nije dogodio na samom izbornom mjestu... A bilo je samo pitanje trenutka kada će se ljudi iz DPS-a spontano organizovati da ne dozvole upad u svoju kuću, jer ovdje nije u pitanju incident na izbornom mjestu nego pokuša jedne grupe opozicionih prvaka da uđu u izborni štab DPS-a". Sječate li se '90-tih i priča o „golorukom narodu" koji je „žestoko uzvratio". Sličnost u interpretaciji događaja je fascinantna. Kao i akateri, u ostalom.

Mlađi politički naraštaji koji, tvrde, ne pamte ta vremena na Đukanovićevu prozivku o upadu u sigurnu DPS kuću kao o traženju đavola odgovaraju konstatacijom da su oni, zapravo, „tražeći pravdu naišli na vaše (DPS) đavole" (Vladislav Dajković, generalni sekretar Prave Crne Gore).

„Već uobičajene zloupotrebe državnih resursa, ucjene poslom, otkupljivanje ličnih karata i upotreba državotvorno svjesnih mafijaša i batinaša na izborni dan, prepreke su koje su toliko očekivane, da ih je skoro pa neumjesno više koristiti kao opravdanje", smatra Slaven Radunović, nosilac liste DF-SNP u Podgorici, „S tim, jednostavno, moramo računati sve dok DPS i Milo Đukanović organizuju izbore. Prema tome, moramo se pozabaviti drugim razlozima, a njih je mnogo".

Matricu okrivljavanja drugih za vlastiti neuspjeh posebno je razvio Nebojša Medojević „Cilj politike ostatka opozicije i Ambasade SAD-a je bio da se oslabi DF i ojača DPS. Evo to se desilo. Mi smo i dalje spremni za proteste...", naveo je Medojević na svom fejsbuk profilu. ,,Da vidimo sad Bečića i Abazovića. Njihove odbornike su prebijali". Ako vam se čini da ste slične primejdbe već čuli u pravu ste.

Ni Radunović nije odolio da se, po istom obrascu uhvati u koštac sa opozicionim liderima – teoretskim partnerima za svrgavanje DPS nakon višedecenijske vladavine, a suštinskoj konkurenciji sa kojom se grozničavo bore za prevlast nad kontingentom tzv. opozicionih birača.

„Ako su ogromni novac i energija, uloženi u projekat Koalicija za 21. vijek imali za cilj rušenje režima – projekat je potpuno propao, jer je DPS jači nego nikad. Ako je cilj projekta bio slabljenje DF-a, kao glavnog protivnika sluganske državne politike Crne Gore, onda je on djelimično uspio", smatra Radunović, „ Naravno, daleko od toga da nisam svjestan mnogih propusta DF-a i dijelom svoje odgovornosti za njih. Siguran sam da ću u nastupajućem periodu naći prikladan način da na njih ukažem i da se prema tome odredim". Radunović nije objasnio koliko taj nastupajući period traje.

Ranko Krivokapić nije imao dileme. I pored činjenice da njegova SDP u koaliciji sa Demosom Miodraga Lekića nije ušla u podgorički parlament (kako sada stvari stoje nedostaje im nepunih 40 glasova) on pitanje svoje odgovornosti odlaže za 2020. godinu. Nakon narednih parlamentarnih izbora. Ako rezultati ostanu loši kao i sada. I, mjesto ostavki, Krivokapić i Lekić su najavili povratak u parlament. Tamo se već nalazi DF i nezavisni poslanici – odmetnici iz poslaničkih klubova Demosa i SNP-a. Demokrate i URA, opozicioni „pobjednici" minulih lokalnih izbora, tvrde kako ostaju dosljedni ideji da se u Skupštinu neće vratiti pod postojećim uslovima.

Partije su slobodne i sposobne da odlučuju o načinu svog političkog angažmana. Moguće je, međutim, da su već zaboravili: prije nešto više od godinu, u jeku stvarnog i jedinstvenog opozicionog bojkota, na lokalne izbore u Nikšiću izašlo je svega 45 odsto upisanih u birački spisak. Pri tom je 11 odsto onih koje su lokalne i državne vlasti istjerale na birališta prekrižalo listić, pa je nevažećih glasova bilo više nego glasača klijentelističkog SD-a (dobili četiri odbornička mandata). U tom je trenutku, dakle, opozicija u Nikšiću teoretski raspolagala sa 60 odsto glasačkog tijela, u idelanim uslovima kada glasaju svi upisani u birački spisak.

Godinu kasnije, uz mnoštvo nedosljednosti, pregršt međusobnih optužbi i sijaset poteza koje bi DPS platio suvim zlatom (najava rušenja postojećih spomenika, novih negiranja crnogorske nacije, tvrdnji da referendumski 21. maj nije praznik nego dan žalosti...) opozicija je stigla tu gdje jeste. Problem je što tu sudbinu dijeli i velika većina građana Crne Gore. Možda nijeste izračunali - i prošlonedjeljni „trijumf" Mila Đukanovića i njegovih saveznika izboren je listićima manje od trećine biračkog tijela koje je imalo pravo glasa. Prije ili kasnije i ta ignorisana tiha većina naći će načina da se oglasi. Nepoznanica je treba li to da nas plaši ili uliva novu nadu.

Zoran RADULOVIĆ

Kako Šule kaže

Kolašinsku vlast, naredne četiri godine, ukoliko ne bude velikih iznenađenja, činiće, uz DPS i SD i Grupa birača (GB) pod vođstvom Mila Šukovića i Milete Bulatovića.

GB je na lokalnim izborima osvojila tri mandata koji su nepohodni DPS i SD za većinu u lokalnom parlamentu. Šuković je dva dana nakon izbora, zvanično najavio spremnost za koalicionu vlast, a sve u cilju, kako je kazao, ,,interesa Kolašina". Nazvanično, neće biti ni malo skromni u zahtjevima kad je riječ o interesima svoje političke grupacije.

GB, je uspjela da zadobije povjerenje blizu 500 Kolašinca. Činjenicu da će ,,Mikan i Šule" ponovo na velika vrata vraćaju u kolašinsku vlast, novinari su nazvali povratkom otpisanih.

Mnogo je razloga zbog kojih su dugogodišnji predsjednik Opštine Kolašin Bulatović i njegov saborac i bivši predsjednik SO Šuković već trebalo da budu otpisani iz političkog života te varoši. Tokom minulih sedam godina politički neistomišljenici sumnjičili su ih za zloupotrebu službenog položaja, višemilonosku šetu nanijetu Kolašinu, neumjereno trošnje novca građana, sumnjive ugovore za infrastrukturne projekte...

Državno tužilaštvo nikada nije saopštilo rezultat istraga u kolašinskoj lokalnoj upravi sprovedene po krivičnoj prijavi SDP-a iz 2009. godine. SDP je Šukovića i Bulatovića sumnjičila da su „zloupotrebom političke moći, učinili više krivičnih djela sa koruptivnim elementima". Prema mišjenu odborničkog kluba SDP nezakonite su bile odluke o prodaji zemljišta u državnoj svojini i odluka o zaduženju i davanju imovine pod fiduciju, kojom se opština Kolašin zadužila kod Komercijalne banke AD Budva, u iznosu od 200.000 eura, bez prethodne saglasnosti Vlade.

Odbornici SDP u krivičnoj prijavi naveli su primjer odluke o raspodjeli stanova kojom su, kako tvrde, 24 stana u takozvanoj Holandskoj kući umjesto licima sa niskim primanjima (18 stanova) i licima u stanju socijalne potrebe (6 stanova) raspodijeljena suprotno njihovoj namjeni.

Po mnogim mišljenjima, upravo je saradnja sa GB Mikan i Šule 2014. godine DPS u Kolašinu koštala gubitka vlasti. Sve to nije osujetilo odličan izborni rezultat GB ove godine. GB je minule četiri godine važila za mjesto gdje su se okupljali otpušteni radnici lokalne uprave. Navodno, svo vrijeme Šuković je iz pozadine rukovodio štrajkom onih koji su, u postupku racionalizacije, ostali bez posla.

Tokom predizborne kampanje za poslednje lokalne izbore iz GB su pribjegli svojevrstnom lukavstvu. Na izbornoj listi te političke grupacije bili su, uglavnom, mladi ljudi. Onima koji poznaju kolašinski politički život jasno je da će bez obzira na ime i prezime predstavnika GB u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti te varoši glavnu riječ imati Šuković.

D. ŠĆEPANOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1468 / 07.decembar 2018.     ZAROBLJAVANJE NEBOJŠE MEDOJEVIĆAStavlj...

 

Monitor broj 1467

Monitor broj 1467 / 30.novembar 2018.   PODGORIČKA SKUPŠTINA: 1918 – 2018:Prosl...

 

Monitor broj 1464

Monitor broj 1464 / 2.novembar 2018.     ĆERANJE:Između dva mraka (Zoran Radulov...