Monitor.co.me

SARA RENAR, MUZIČARKA: Pjesme liječe

E-mail Ispis PDF
saraSara Renar je umjetnica koja je odlučila da svoju karijeru arhitektice ostavi po strani kako bi se u potpunosti posvetila muzici. Iza sebe ima četiri albuma i mnogo pređenih kilometara. Tokom svojih turneja u poslednjih par godina je nekoliko puta posjetila Crnu Goru. Ovdašnja publika će je za vikend imati prilike vidjeti u Kotoru, pa upravo zbog ovoga priču sa njom otvorili smo uspomenama iz Crne Gore o kojima nam Renar kaže:

Mislim da ću uvijek pamtiti nastup na Lake Festu u Nikšiću – otvorila sam taj stage potpuno sama, u bijeloj haljini, punog želuca nekog sjajnog roštilja, a publika je bila fenomenalna tako da sam u tom ludilu i premašila satnicu. Pamtim također jedan spontani nastup u Budvi, nakon službene svirke na festivalu Novi Val, se, poneseno atmosferom zasviralo na afteru u Vihor baru. Onda je tu i nedavni nastup u Podgorici i sjajno suludi radijski intervju – ma teško je izdvojiti. Svaki put je u Crnoj Gori predivno.

MONITOR: Ostavili ste arhitekturu iza sebe i posvetili se muzici. Koliko je u današnje, pretežno virtuelno okrenutom svijetu, teško održati tempo studio-koncerti-medijske promocije, a pri tom zadržati dio života za sebe?
RENAR: Moram priznati da nije tako lako balansirati gomilu tih segmenata života i njih spojiti u jednu suvislu cjelinu koja odražava tebe kao ličnost i tvoje iskrene sklonosti. Muzika je moj cilj, i postoji jedna fina distinkcija između percipiranja nečeg kao svoj ,,posao", odnosno, kao svoj ,,poziv". Iako sâmu muziku smatram svojim pozivom, u današnjem tzv. virtuelnom svijetu teško je razlučiti bavljenje muzikom u idealnim uvjetima - u studiju i na koncertima - od medijske promocije, pogotovu promoviranja na društvenim mrežama. Pored toga, mašina ti se pokvari, psu se ide van i generalno želiš da životu nametneš vlastiti tempo, tako da... Kada se kockice slože, i stvari idu od ruke, tada se dâ ne samo balansirati nego i uživati.

MONITOR: Kad već pominjem virtuelno okruženje, koliko mislite da je današnja muzička industrija uspjela iskoristiti njegove kapacitete i kako se Vi nosite sa njegovim prednostima i manama?
RENAR: Nema smisla govoriti o društvenim mrežama u terminima ,,dobro" i ,,loše". Promoviranje muzike u takvim okvirima naravno ima svoje prednosti i nedostatke, ali kada je virtualizacija stvarnosti sveprisutna, a pri tom je neko institucionalno djelovanje na polju muzike izgubilo maha na ovim prostorima, primoran si snaći se u datim uvjetima. Opet, sveprisutnost na mreži ne sugerira da je muzika koja se promovira dobra, te se krug pravih ljubitelja određene muzike širi jedino aktivnim bavljenjem onoga što je i potaklo medijsko promoviranje - stvaranjem i prezentiranjem stvorenog javnim nastupima.

MONITOR: Čini se da se u TV i radijskom spektru sve formatiralo, nakrcalo reklamama, sve je manje autorskih emisija i svježih i drugačijiih pjesama. Koliko TV i radio mogu pomoći umjetnicima sličnim Vama?
RENAR: Koliko imam prilike biti upućena u to, nisam sigurna da se moja muzika vrti po televizijskim i radijskim postajama ni približno onoliko koliko se razmjenjuje od uha do uha, među živim svijetom koji dolazi na koncerte i do kojih je pjesma našla svoj put na jedan znatno manje mainstream način.

MONITOR: Vaši nastupi su podređeni muzici. Sve je uklopljeno kako bi dalo jedinstven audio-vizuelni doživljaj. Da li ste često imali savjeta/predloga da u prvi plan, kako se to danas najčešće radi, postavite Vaš fizički izgled?
RENAR: Nisam imala uopće takvih ,,savjeta". Od početka sam se postavila tako da je bilo jasno koje granice se ne prelaze i na koje karte se ne igra. Dapače, tek sam u posljednje vrijeme, kada sam stekla samopouzdanje i afirmaciju za svoj rad počela eksperimentirati sa garderobom. Da se razumijemo mislim da je to šteta – na početku karijere sam imala osjećaj da praktički trebaš negirati svoju ženstvenost da bi te se ozbiljno shvatilo kao autora i muzičara.

MONITOR: Na koji način uspijevate da „ne igrate" po pravilima muzičke industrije?
RENAR: Prava je istina da raspadom klasične diskografije nekih ,,čvrstih" pravila u stvari i nema. U ovom pozivu dobrim dijelom sam kreiraš pravila igre, a ta sloboda je ujedno i prekrasna i zastrašujuća. A bez puno rada ne ide.

MONITOR: Uspjeli ste se upisati i u Igru prestola. Kako je biti Lannister, makar na dan?
RENAR: Bila sam Lannister na gotovo mjesec dana – doduše prije sedam godina za vrijeme snimanja druge sezone u Dubrovniku. Doživjeti ozbiljan produkcijski stroj je bilo sjajno iskustvo.

MONITOR: Dosta Vaših numera su autobiografske. Album „Tišina" je posebna priča. Koliko je teško izbaciti takve pjesme iz sebe i prepustiti ih da žive neki svoj život?
RENAR: Ljepota pisanja pjesama je što traumatična iskustva možeš kanalizirati u nešto konstruktivno, lijepo. Teško je koliko sam život zna biti težak, ali pjesme zapravo liječe.

MONITOR: Zanimljiv projekat je iza Vas – predstava Montažstroja „Mali čovjek želi preko crte". Možete li našim čitaocima, s obzirom da nemaju prilike vidjeti predstavu, reći kako je biti Ceca na pozorišnim daskama i približiti ideju projekta?
RENAR: Predstava za koju me pitate je praizvedbu i jedine izvedbe doživjela 2013. u Pogonu kulture u Zagrebu. Skeč sa Thompsonom, kojeg je sjajno odigrao pokojni Ante Perković i Cecom tek je jedna od scena u predstavi u kojoj kroz elektronsku reinterpretaciju novovalne glazbe čitav zbor ,,malih ljudi" propitkuje svoju društvenu poziciju i ulogu glazbe u njoj. Redatelj Borut Šeparović je mudro predvidio za koju scenu će se najviše mediji ,,uhvatiti". Čitajte ,,Sedmu republiku" Ante Perkovića. Sve je rekao.

MONITOR: Nakon tri studijska albuma, objavili ste i jedan živi, muzičko-scenski album. Da li je trebala promjena ili su se stvari jednostavno posložile?
RENAR: ,,Gdje povlačiš crtu?" je neočekivani rezultat projekta originalno nastalog na poziv Trećeg programa Hrvatskog radija koji je premašio zadane okvire i od dvadesetominutnog emitiranja u eter prerastao u kompletni glazbeno – scenski projekt. Kada gledate smjer kretanja albuma Jesen-Tišina-Gdje povlačiš crtu? i nije tako neočekivani izlet.

MONITOR: Da li će sljedeći album ići u tom pravcu? Šta publika nakon ovakvog albuma može očekivati od Vas?
RENAR: Mislim da sam sad zaokružila jednu autorsku i životnu cjelinu. Sad je vrijeme za povlačenje kako bih vas opet mogla iznenaditi!


Dragan LUČIČ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1448 / 20.jul 2018.     MILO ĐUKANOVIĆ I AMFILOHIJE RADOVIĆ – R...

 

Monitor broj 1447

Monitor broj 1447 / 13.jul 2018.     VLADA REBALANSIRA NAD DUŽNIČKOM PROVALIJOM...

 

Monitor broj 1446

Monitor broj 1446 / 06.jul 2018.   KAKO SE MAROVIĆ SKUĆIO U BEOGRADU:250 kvadrata...