Monitor.co.me

KOLAŠIN: BRIGA O SPOMEN-OBILJEŽJIMA NOB-A: Na svakom koraku sjećanja

E-mail Ispis PDF
spomeniciI ove godine Dan ustanka 13. jul Kolašinci će obilježiti na Spomen-kompleksu – Partizanskom groblju na Brezi. To je samo jedan od spomenika borcima Narodno-oslobodilačke borbe, o kojem se brižljivo vodi računa. U Kolašinu, tokom teških minulih decenija nikada nije oskrnavljen nijedan spomenik posvećen partizanima, a ulice još nose imena heroja iz Drugog svjetskog rata. Mijenjale su se vlasti, kažu u lokalnom Udruženju boraca Narodno-oslobodilačkog rata i antifašista, ali nikada nije prestala briga o spomenicima iz NOB-a. Nadaju se da će tako biti i ubuduće. Spomen kompleks na Brezi uvršten je i u turističku ponudu grada, pa nije mali broj gostiju iz inostranstva koji želi da čuje priču o tom mjestu, simbolu borbe za slobodu.

Na Brezi su, tokom Drugog svjetskog rata, strijeljani rodoljubi iz svih krajeva Crne Gore koji su bili zatočeni u zloglasnom kolašinskom zatvoru. Njih preko 72 strijeljano je od marta 1942. do maja 1943. godine. Po završetku rata urađene su humke s imenima strijeljanih i poginulih partizana i podignut Spomen-kompleks prema idejnom rješenju slikara Momčila Vujisića.

U Udruženju boraca NOR-a i antifašista podsjećaju da je u Kolašinu održano prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja (ZAVNO) Crne Gore. Od 1941. do 1944. grad su 18 puta bombardovali Njemci i Italijani, a čak 23 puta prelazio je iz ruke u ruku. Poslije kapitulacije Italije, 1943. godine, taj dio Crne Gore bio je slobodan, a Kolašin je postao i „ratna prijestonica Crne Gore". Konačno su ga 29. decembra 1944. oslobodili borci Pete crnogorske proleterske brigade.

,,Sjećanje na sve to uspjeli smo da sačuvamo i sada ga s ponosom pokazujemo drugima. Mnogo je u gradu bista narodnih heroja i spomenika. Niko nije oskrnavio nijedno slovo na tim obilježjima, niko nije želio da mijenja imena ulica. Ponosni smo što je tako, a veliki broj mladih ljudi u našem Udruženju, koji poštuju tekovine NOB-a, garancija su da će tako i ostati", kažu u Udruženju.

Spomenik palim borcima na kolašinskom glavnom trgu više od šest decenija neizbježan je motiv razglednica, novogodišnjih čestitki i fotografija tog grada. Djelo čuvenog zagrebačkog vajara Vojina Bakića, nastalo u vrijeme kada je Kolašin zacjeljivao duboke ratne rane, simbol je grada koji je nakon rata podizan iz pepela. Takođe, i podsjećanje na veličinu žrtve kolašinskih partizanki i partizana.

U vrijeme kada je spomenik dopremljen u Kolašin, u ljeto 1951. godine, na glavnom gradskom trgu bile su samo dvije kuće, koje su čudom odoljele njemačkom bombardovanju. Kasnije, oko spomenika se formiralo uže gradsko jezgro i nastajao poslijeratni Kolašin.

Bakić se smatra jednim od najvećih hrvatskih vajara 20. vijeka. Prema nekim izvorima, zagrebački vajar je kolašinski spomenik stvarao u vrijeme kada je težio da se oslobodi ,,nametnutih kanona socijalističkog realizma i ikonografije poratne umjetnosti" i opredijeli za modernizam. Navodno se, u trenutku svoje umjetničke prekretnice, i kajao što je preuzeo obavezu vajanja spomenika koji će kasnije krasiti kolašinski trg. Početkom devedesetih mnoga djela tog vajara u Hrvatskoj, na primjer, oštećena su ili uništena.

Spomenik je danas okružen bistama devet narodnih heroja i Spomen-domom ZAVNO, ulicama Baja Sekulića i Buda Tomovića, školama i ustanovama koje nose nazive junaka antifašističke borbe.

Na Trgu Vukmana Kruščića nalazi se spomenik Veljku Vlahoviću, djelo beogradskog vajara Oto Loga. Okolo su ulice 13. jula, Četvrte proleterske, malo dalje ulice Dunje Đokić, Palih partizanki, Junaka Breze...

Važan segment čuvanja antifašističke tradicije je Zavičajni muzej, koji je kao dio Centra za kulturu, osnovan 1982. godine. Smješten je u objektu, podignutom 1903. godine, koji je u Drugom svjetskom ratu služio kao zatvor. U prizemlju se nalazi stalna muzejska postavka, koju čini i postavka vezana za socijalističku revoluciju.

To govori u prilog činjenici da je Kolašin decenijama brižljivo čuvao i njegovao svoja antifašistička obilježja. Ipak, u tom gradu bili su nemoćni da od propadanja sačuvaju dva velika objekata koji su, takođe, simboli nekadašnje ratne prijestonice, a za šta im je bila potrebna pomoć države. Novca je na lokalnom nivou nedostajalo, a s državnog su do sada pokazali samo nemar.

Zgrada u kojoj je u Drugom svjetskom ratu održana Skupština rodoljuba Crne Gore i Boke, odnosno konstituisano ZAVNO i u kojoj je decenijama bila smještena OŠ Risto Manojlović već godinama je prazna i propada bez ikakve namjene. Riječ je o istorijskom spomeniku pod zaštitom države. Više puta su čelnici kolašinske lokalne uprave slali pisma predsjedniku države, Vladi i Skupštini i tražili pomoć da se taj objekat što hitnije „privede namjeni".

Ni centralna proslava 70 godina od održavanja ZAVNO, koja je održana u Kolašina, na samo 100 metara od stare škole, nije podsjetila nadležne da taj objekat treba renovirati i sačuvati od poropadanja. Pored zasjedanja ZAVNO-a u tom objektu održan je prvi kongres Antifašističke omladine Crne Gore i Boke (25. i 26. novembra 1943. godine), a početkom decembra iste godine održan i prvi kongres Antifašističkog fronta žena Crne Gore i Boke.

U februaru 1944. godine to je bilo mjesto gdje je drugi put zasjedao ZAVNO, a u julu iste godine obilježeno je tri godine ustanka naroda Crne Gore protiv okupatora. Istog dana počelo je i treće zasjedanje ZAVNO-a, koji je postao Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja (CASNO). Osnivačka skupština ZAVNO-a i izbor njenog predstavničkog tijela ima više kapitalnih vrijednosti. Obnovljena je oduzeta državnost, a Skupština je tada izabrala ZAVNO kao najviši organ zakonodavne i izvršne vlasti.

Nedostatak novca osujetio je ulaganja u još jedan važan objekat. Riječ je o Spomen domu, koji se prije nekoliko godina našao među četiri projekta „poslijeratnog graditeljskog nasljeđa s potencijalnim scenarijem razvoja", koje je Crna Gora predstavila na venecijanskom Bijenalu arhitekture.

Spomen-dom je kasnih sedamdesetih podignut u znak sjećanja na ZAVNO. Projektovao ga je slovenački arhitekta Marko Mušić. Do početka devedesetih za održavanje zgrade bila je zadužena država. U budžetu se nalazila stavka kojom su određena novčana sredstva bila opredijeljena za popravke, ali i nekoliko zaposlenih na održavanju Spomen doma.

U minule dvije decenije mnoge prostorije tog objekta promijenile su namjenu. Tako je na mjestu nekadašnjeg muzeja revolucije sada lokalna organizacija Nove srpske demokratije, a Sekretarijat za urbanizam uselio se u prostorije gdje je nekada bila biblioteka. U Strateškom razvojnom četvorogodišnjem planu Kolašina, koji je usvojen prije dvije godine, predviđena je rekonstrukcija velike kongresne sale u tom objektu. Ta sala sa 600 mjesta godinama je neupotrebljiva, a mogla bi mnogo, kažu u lokalnoj upravi, koristiti gradu.

,,Nadamo se da će uskoro ta dva objekta biti zaštićena od propadanja i da će ulaganja u njih biti vidljiva i na korist svih Kolašinaca, a naročito na zadovoljstvo onih koji poštuju tekovine NOB-a. Za to imamo i obećanja s državnog nivoa", optimistični su u Udruženju NOR-a i antifašista.

Do sada se nije pokazalo da je taj optimizam opravdan.


Dragana ŠĆEPANOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1460 / 12.oktobar 2018.   SEKSUALNA ZLOUPOTREBA DJECE:Crna Gora u regio...

 

Monitor broj 1459

Monitor broj 1459 / 03.oktobar 2018.   I ŠARIĆ I LONČAR TRAŽE ODŠTETU OD DRŽAV...

 

Monitor broj 1457

Monitor broj 1457 / 21.septembar 2018. KAKO JE REGIONALNI VODOVOD IZGUBIO 12 MILIONA EUR...