Monitor.co.me

MILO ĐUKANOVIĆ I AMFILOHIJE RADOVIĆ – RUKA RUCI: Parastos antifašizmu

E-mail Ispis PDF
amfilohijePitoreskna je, što bi se reklo, država Crna Gora. U sedam dana ovdje stane proslava 13. jula, i parastos četničkom vođi Draži Mihailoviću. Dan državnosti, 13. jul, od 2007. slavi se u znak sjećanja na 13. jul 1878. godine, kada je na Berlinskom kongresu Crna Gora priznata kao samostalna država i isti datum 1941. - Dan ustanka naroda Crne Gore protiv fašizma. Dragoljub - Draža Mihailović osuđen je 1946. na smrt strijeljanjem zbog kolaboracije sa okupatorom i ratnih zločina.

Na prvi pogled ništa strašno: iza prvog događaja stoji država, iza drugog koja stotina ljudi, dva sela i popovi kojima je dužnost da opoju svaku, pa i grašnu dušu čiča Draže. Kad se samo malo pažljivije pogleda - kroz zvanično slavljenje antifašizma odjekuje praznina, iza seoskog parastosa stoji moćna Mitropolija Crnogorsko primorska. Nije prvi, garantovano ni posljednji put predsjedniku Milu Đukanoviću i mitropoliti Amfilohiju da se nađu na suprotstavljenim stranama. Ni slučajno ih to ne sprečava da ostanu vječiti saveznici. Ono što u međuvremenu proizvode redovno se gura pod tepih. Šta je sve tamo skupljeno teško je znati, ali izvjesno je da - ne miriše.

O parastosu Draži Mihailoviću u selu Žlijebi kod Herceg Novog danima se pričalo. Dio političkih partija osudio je slavljenje četničkog vođe, antifašisti sa Cetinja najavljivali su da će spriječiti takav skup.

Ministarstvo kulture okarakterisalo je to kao nedopustiv čin i provokaciju. "Slavljenje Draže Mihailovića i pokreta koji je predvodio – direktno je usmjereno protiv Crne Gore, a iza toga, jasno je, stoji očigledna namjera da se naruši kult antifašizma u našoj državi i da se otvaranjem podjela, na kraju, utiče na društveni sklad i građanski karakter Crne Gore", kazao je ministar kulture Aleksandar Bogdanović.

Iz Mitropolije su odgovorili da "ličnost generаlа Mihаilovićа i njegovo djelovаnje u Drugom svjetskom rаtu do dаnаs nije do krаjа rаsvijetljeno i oko njegа ne postoje jednoznаčnа i jednodušnа mišljenjа". Precizirali su da je sveštenstvo pozvаno dа odsluži pаrаstos od strаne udruženjа „Srpski soko" iz Herceg Novog: "To nije nikаkаv skup, gdje neko bivа „slаvljen" ili „veličаn", nego se vjernici, predvođeni sveštenstvom, mole zа oproštаj nečijih grijehovа i dа se pokojnome podаri „milost Božijа". Svаki kršteni čovjek imа prаvo nа tu molitvu, bio on nа ovoj ili nа onoj strаni u Drugom svjetskom rаtu". Naravno, nijesu izostavili ni svoju verziju četničkog vođe kao borca protiv fašista kojeg su priznavali saveznici i tako to.

Parastos u Žlijebima na kraju je protekao je mirno. Pored ovog, u znak sjećanja na 17. jul kada je 1946. kada je Mihailović strijeljan, održan je i parastos u Hramu Svete Trojice na Pelinskoj Rudini u Gornjem Grblju. Policija je skup "preventivno obezbjeđivala". "Pošto je riječ o vjerskim obredima koji se održavaju u vjerskim objektima, za takve događaje nije potrebna prijava javnog okupljanja predviđena Zakonom o javnim okupljanjima i javnim priredbama", pojasnili su iz policije i istakli da su bili i spremni "da preduzmu mjere i radnje iz svoje nadležnosti da ne dozvole da se ovaj događaj održi van vjerskih objekata na javnim mjestima".

Premijer Duško Marković ocijenio je da je organizovanje parastosa "ratnom zločincu i saradniku okupatora" neprihvatljivo i da vrijeđa osjećaje onih koji su vjekovima stvarali državu. Neko je pokušao da nas natjera da pendrecima uđemo u crkvene odaje. Nikada to neće uraditi Vlada na čijem sam čelu. Ali je blam sveštenstva MCP da u tom prostoru organizuje parastos. Država će naći naćina da odgovori.. Mijenjaćemo zakone pa će neko krivično odgovarati za to", rekao je Marković.

Zanimljivo je da ministar kulture antifašizam smatra "kultom" i da premijer koristi žargonsku riječ "blam" dok govori o važnom političkom pitanju. To dosta kazuje o profilu i opštem obrazovanju naših najviših dužnosnika

Nema veze, ionako se broji samo ono što kaže šef države. Na prijemu u Plavom dvorcu povodom Dana državnosti Đukanović je kazao da današnje generacije u Crnoj Gori, kao i pokoljenja koja dolaze, za svoj evropski slobodarski duh imaju snažno uporište i inspiraciju u prelomnim istorijskim opštenarodnim uzletima, kao što je bio ustanak protiv fašizma 13. jula 1941.

"Mi slavimo svoje istorijske podvige i poštujemo slobodarsku tradiciju, ali vodimo državnu politiku u duhu savremenog doba, okrenutu budućnosti. Nekada ratnička zemlja, 90-tih godina prošlog vijeka je bila jedina republika koja je tokom raspada Jugoslavije sačuvala mir, učvrstila stabilnost i multietnički sklad", rekao je Đukanović.

I tu kresne munja kojom je iskovano i kojom se održava savez svjetovnog i crkvenog šefa crne Gore.

Dok predstavlja Dragoljuba Mihailovića kao raba božijeg koji se borio protiv njemačkih okupatora mitropolit Amfilohije nikako da primijeti dio presude Vrhovnog Federativne Narodne Republike Jugoslavije koji se odnosi na ratne zločine koje su počinile jedinice pod njegovom komandom. Nabrojani su: pokolj u Gatima, pokolj u Vraniću, pokolj u Boleču, pokolj u Drugovcu i pokolj muslimana Pljevalja, Čajniča i Foče. Glavni dokazi protiv Mihailovića bili su originalni dokumenti iz zaplenjene četničke arhive. Istina je, moglo se i u Titovo doba znati, da je Pavle Đurišić učestvovao u Trinaestojulskom ustanku. Njegov raport o izvršenoj akciji protiv muslimana u pljevaljskom, čajničkom i fočanskom okrugu neuporedivo više govori o njegovim djelima. "Za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti", piše Đurišić i bilježi da je mod muslimana bilo "1200 žrtava boraca i do 8.000 ostalih žrtava : žena, staraca, dece". Godina je bila 1943.

Malo manje od pola vijeka kasnije, na istom poslu, u ime velike Srbije, opet se ratovalo. Na čelu Slobodan Milošević, u borbenim redovima ostali glavari i vladike, među vjernima premijer Crne Gore, među izvršiocima vikend ratnici iz Crne Gore. Ubjedljivo većinska Crna Gora, sa Momirom Bulatovićem i Milom Đukanovićem na čelu, potpuno saglasna sa "odbranom srpstva" i "čišćenjem" svih teritorija koje su se mogle "očistiti". Nikad ni jednom vitezu iz Crne Gore koji je ubijao, pljačkao i silovao po Bosni u Crnoj Gori nije presuđeno.

Trvrdnja da je Crna Gora "jedina republika koja je sačuvala mir", zamazuje prošlost na način koji je veoma sličan onome kojim se Draža Mihailović pretvara u borca protiv fašizma. Drugo je vrijeme, druge okolnosti, ali je tačno i da je Čiča duže imao podršku zapadnih saveznika u Drugom svjetskom ratu, nego SRJ sa Crnom Gorom kao ravnopravnom članicom u ratovima devedesetih. Pod sankcijama smo, sjetićete se, živjeli zbog "zavjere Vatikana" i sličnog.

U odbranu antifašizma u Crnoj Gori moglo bi se reći da ovdje nije, kao u Srbiji i Hrvatskoj, bilo zvanične revizije dijela istorije koji se odnosi na Drugi svjetski rat. Titograd je vratio ime Podgorica, Ivangrad - Berane, glavne uluce više ne nose ime Josipa Broza Tita, niko nije rušio partizanske spomenike. Dugo su puštani da sami od sebe propadaju, posljednjih godina ponešto se obnovi. Ljudi ovih dana kite spomenik Ljubu Čupiću na nikšićkom šetalištu. U isto vrijeme, kao što je Monitor nedavno pisao, mladi se "zabavljaju" uz hitove devedesetih poput onog "Sve džamije u oblake lete".

Fašizam nije samo ono što se zbivalo prije sedamdesetak godina, niti samo odnos prema tom vremenu. Fašistički je, ma koliko nekom bogohulno zvučalo, kad političkim neistomišljenicima lijepite etiketu "onih koji ne vole svoju državu". Jednako kao i kad pokušavate da saberete "pravoslavni korpus" u Crnoj Gori.


Je li Draža što mu zbore

Ako premijer Duško Marković ispuni obećanje i vlada donese propise prema kojima bi veličanje veličanje ratnih zločinaca bilo krivično djelo, biće, formalnopravno, zanimljivo kako to može da se izvede u slučaju đenerala Mihailovića.

U maju 2015. Viši sud u Beogradu usvoji je zahtjev za rehabilitaciju Dragoljuba Mihailovića Draže. "Od danas se smatra neosuđivanim", riješio je sud. Posthumno su mu vraćena građanska prava.

Viši sud je poništio presudu kojom je Dragoljub Draža Mihailović, komandant Kraljevske vojske u otadžbini 15. jula 1946. godine osuđen na smrt, i dva dana kasnije strijeljan. Sud je obrazložio da je suđenje Mihailoviću bio političko-ideološki proces komunističkog režima, kao i da sudsko vijeće nije bilo nadležno da se bavi utvrđivanjem činjenica da li je bio ratni zločinac.

"Sud se nije bavio pitanjem da li je počinjen ratni zločin, da li je on za njega odgovoran, već samo da li je imao pošteno i fer suđenje. Ali, moram vam reći, da je situacija ista kao da je to utvrdio. Zato što je u praksi i rehabilitacija kod nas jedina mera suočavanja sa prošlošću koja se primenjuje ona se kod nas doživljava kao oslobođenje od krivične odgovornosti za kolaboraciju, za ratne zločine i, što je najgore, doživljava se kao rehabilitacija ideologije onoga ko je rehabilitovan", kazala je tada za RSE profesorka prava Vesna Rakić Vodinelić.

Na osnovu čega bi vlada Crne Gore odlučila o tome ko su ratni zločinci - u ovom trenutku nije lako moguće ni nagađati. Mitropolija crnogorsko primorska nije zaboravila da ministra kulture podsjeti da je govorio na pomenu Krstu Zrnovom Popoviću, kojeg je sud nakon Drugog svjetskog rata takođe osudio zbog saradnje sa okupatorom.

Zbog sopstvene prošlosti koju pokušava da sakrije ova vlast nikad neće nikad moći da ispiše ni jednu stranicu istorije kojoj bi se moglo vjerovati. Sva njihova istorija, sva tradicija i sva priča o identitetu služe samo za dnevne potrebe i jedini cilj: što duže ostajanje na vlasti.


Miloš BAKIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1460 / 12.oktobar 2018.   SEKSUALNA ZLOUPOTREBA DJECE:Crna Gora u regio...

 

Monitor broj 1459

Monitor broj 1459 / 03.oktobar 2018.   I ŠARIĆ I LONČAR TRAŽE ODŠTETU OD DRŽAV...

 

Monitor broj 1457

Monitor broj 1457 / 21.septembar 2018. KAKO JE REGIONALNI VODOVOD IZGUBIO 12 MILIONA EUR...