Monitor.co.me

ZORAN RAKOČEVIĆ, REŽISER: Čudesa od tri groša

E-mail Ispis PDF
rakocevicPozorišni reditelj Zoran Rakočević za Monitor govori o internacionalnom festivalu alternativnog teatra Korifej koji se od 2014. godine svakog ljeta održava u Kolašinu.

MONITOR: Narednih dana Kolašin će živnuti. Ovogodišnji festival alternativnog teatra ,,Korifej'' donosi niz pažljivo odabranih sadržaja za sve uzraste. Na šta ste posebno ponosni kada je organizacija i program u pitanju?
RAKOČEVIĆ: Najviše sam ponosan na meštriju da od tri groša ovdje pravimo čudesa. Na festivalu će ove godine igrati predstave iz 12 država. Dovodimo u Kolašin predstave i performanse iz Rusije, Španije, Litvanije, Češke... da ne nabrajam dalje. Učesnici se odlučuju za naš festival jer žele da otkriju Crnu Goru, pa skoro svaka trupa dođe na malo duži boravak, vide planine, budu na moru... A tu su i brojni prateći programi, filmske večeri, izložbe, instalacije i što je najvažnije – radionice!

Ponosan sam i na činjenicu i da Korifej sa još nekoliko festivala koji se uporedo tokom ljeta dešavaju, ne ponižava svoje sugrađane dovođenjem turbo folk zvijezda kao što se radi u nekim susjednim opštinama. Ako je to u redu, onda se žarko zalažem za neku zakonsku intervenciju u kulturi.

MONITOR: Znamo kolika su izdvajanja za kulturne sadržaje u Crnoj Gori. Kako Vaša ekipa uspijeva zaokružiti priču oko ,,Korifeja''?
RAKOČEVIĆ: Ne postoji neki obrazac. Prva tri izdanja Korifeja finansirali su ljudi iz NVO Društvo prijatelja Kolašina. Ove godine su najviše pomogli Ministartsvo kulture putem redovnog konkursa, Opština Kolašin i još nekoliko institucija i firmi. Ranije smo u Kasarni na Brezi smještali sve učesnike, ali je ta velikodušnost ove godine izostala, tako da smo bili prepušteni izazovu da smjestimo i hranimo oko 120 učesnika u trajanju od dva do šet dana. Gdje ćemo naredne godine naći novac, i hoćemo li uopšte, ne znam, ali smatram da je Korifej zaslužio institucionalizaciju i bezbrižniju budućnost, i da ne treba da zavisi od toga da li nas nekolicina opet želimo da ,,upiremo" da se desi.

MONITOR: Koliko Crna Gora uopšte pruža mladim dramskim umjetnicima?
RAKOČEVIĆ: Pripadam vrlo rijetkoj struci, pa mi je teško da generalizujem, čak i u opsegu dramske umjetnosti. U Crnoj Gori ima manje od 10 pozorišnih reditelja. Ja završavam studije kroz mjesec, dva. Mislim da mi je do sada dovoljno pruženo, ali znam i da nigdje nijesam iznevjerio.

MONITOR: Uradili ste predstavu ,,Pometnje pitomca Terlesa'', po romanu Roberta Muzila u produkciji ATAK-a. Kakva su iskustva za ovih nešto više od godinu dana života predstave? Čini se da ovaj tekst dobro komunicira sa našim podnebljem i vremenom?
RAKOČEVIĆ: Ta predstava ima smisla, iako je monodrama kao forma vratolomno klizav teren. Htio sam da se bavim mladim ljudima koji zbog svojih unutarnjih psiholoških konflikata, podrivenih porodičnim i društvenim konformitetima, izdušuju nasiljem. Današnji junoša „Terles" misli da može da izbatina svoju podsvijest, i da ide da mirno spava, a ta podsvijest koja ga latentno obuzima i raspaljuje, čeka ga na jastuku. Tu kukavicu, kakve svakodnevno gledam na ulicama, treba da sažalijevamo kad se najmanje nada, ali ne smijemo da joj oprostimo.

MONITOR: Kako ste se odlučili da roman pretočite u monodramu?
RAKOČEVIĆ: Roman je adaptirao Vasko Raičević, a ideja da se napravi predstava potiče od ekipe ATAK-a, koja je meni tad ponudila saradnju. Gledao sam ranije jednu drugačiju inscenaciju koja mi se niije uopšte svidjela. Mislim da je Terles lik koji zaslužuje monodramu. Napisan je u vrijeme nastanka velikih metamorfoza u sferi nauke, prije svega psihoanalize, koja su razorila dotadašnje književno nasljeđe.

MONITOR: Jedan od Vaših posljednjih radova je i novo čitanje ,,Tre sorele''. Kakva su iskustva i koliko je predstava drugačija od svojih prethodnika?
RAKOČEVIĆ: Tre sorelle, tekst Steva Koprivice, predstavljaju omaž čuvenoj bokeškoj legendi, ali tematski su jedno bogato štivo koje se obračunava sa malograđanskim zatupljenostima koje i danas uvelike gaje crnogorske kuće u odnosu na sredinu, porodicu i ženu. Svakako je bolje i ljepše biti lud nego biti dio tog sistema razmišljanja. Ne bih rekao da se u ovom slučaju radi o novom čitanju, koliko o novoj krvi koja je aktuelizovala te fenomene.

MONITOR: Osnovne i specijalističke studije pozorišne režije završili ste predstavama ,,Ukroćena goropad'', odnosno ,,Gospođica Julija''. Predstave su producirale profesionalne kuće, tj. nijesu ostale u okvirima ispita. Kakav je život tih predstava?
RAKOČEVIĆ: Šekspirovu Goropad sam adaptirao zajedno sa Jovanom Bojović, dramaturškinjom, a premijera je izvedena na Grad teatru Budva, u koprodukciji CNP-a. Novi ambijent, plaža Ričardova glava, deep elektro zvuk i jedna pomahnitala nezasita društvena travestija sloja koji sve više uzima maha. Predstava se nažalost ove godine ne igra na reperoaru Grad teatra, nijesam obaviješten zašto. A Gospođica Julija, višeslojan Strindbergov tekst, koji otvara nutrine fatalno privlačnih ljudi i osujećuje njihova klasna predubjeđenja, tek je izašla u formi ispita i biće na repertoaru male scene CNP-a, koji mi je, za kraj studija, više nego izašao u susret i ponudio svoje produkcijske snage.

MONITOR: Kao reditelj počeli ste u Kolašinskom amaterskom pozorištu, da bi tek nakon toga upisali studije na Cetinju. Kako sada izgledaju uspjesi koje ste ostvarili sa KLAP-om?
RAKOČEVIĆ: Bajno. Na primjer, siguran sam da bih danas na isti način postavio komad Orkestar Titanik, koji je tada osvojio brojne festivale i kritike po bivšoj Jugoslaviji. Znam da sam napredovao i priveo se opakom zanatu, ali tu predstavu ne dam! A KLAP opstaje i dalje. Do sada se iz krila te male pozorišne družine iškolovalo četvoro profesionalnih glumaca, a peti je ove godine položio prijemni. To, kada se statistički sagledaju stvari, nema ni jedan grad u Crnoj Gori. To je kapital.

MONITOR: Prije upisa na akademiju završili ste Fakultet političkih nauka. Otkud ta tranzicija?
RAKOČEVIĆ: Nakon shvatanja da u ovoj zemlji stvari ne funkcionišu kako treba i da je za istinsku tranziciju društva potrebno vremena koliko jedan ljudski život ne može da uspije da doživi, moja lična tranzicija se desila potpuno prirodno. Ne osjećam da sam gubio vrijeme na svoje prethodno zanimanje, koje mi je donijelo sjajna iskustva, već znam da sam narastao.

 

Dragan LUČIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1460 / 12.oktobar 2018.   SEKSUALNA ZLOUPOTREBA DJECE:Crna Gora u regio...

 

Monitor broj 1459

Monitor broj 1459 / 03.oktobar 2018.   I ŠARIĆ I LONČAR TRAŽE ODŠTETU OD DRŽAV...

 

Monitor broj 1457

Monitor broj 1457 / 21.septembar 2018. KAKO JE REGIONALNI VODOVOD IZGUBIO 12 MILIONA EUR...