Monitor.co.me

SLUČAJ IVANA BRAJOVIĆA: Idoli i poltroni

E-mail Ispis PDF
ivanSva je prilika da je predsjednik crnogorskog parlamenta i Socijaldemokrata Crne Gore Ivan Brajović odlučio da se pod hitno preseli iz Podgorice u Kolašin. Vijest nije zvanično potvrđena, ali ima dosta osnova da se u nju povjeruje. Čestitajući Dan opštine njenom rukovodstvu i građanima, kao vrhunski marketinški stručnjak, iako je završio građevinski fakultet, uskliknuo je:

„Kolašin i njegova izdašna priroda predstavljaju izuzetan majdan za kreativne i preduzetničke potencijale, pojedinca i zajednice, prije svega na poljoprivrednom i turističkom planu". Akcenat je na izuzetnom majdanu!

Ima još. U epskom stilu nastavio je: „Crnogorske planine su oduvijek bile rasadnik gradova i ljudi koji se nijesu mirili sa okupatorskim, ni sa stvaralačkim stegama i okovima, već su permanentno davali otpor i širili vizije i ideje koje su prevazilazile lokalne okvire i bili prepoznati kao slobodarska i napredna paradigma u Crnoj Gori i šire". Pa ko ne bi poželio da živi u takvom zemaljskom raju?

Nije samo Kolašin. Proteklih dana Brajović je bio vrlo nadahnut za hvalospjeve.

U telegramima saučešća predsjednicima Senata i Predstavničkog doma Sjedinjenih Američkih Država Majku Pensu i Polu Rajanu, povodom smrti senatora Džona Mekejna, napisao je: „Smrću senatora Mekejna, Republikanska partija, Arizona i SAD izgubile su znamenitog lidera koji je svojim razboritim političkim djelovanjem ostavio neizbrisiv trag na svjetskoj političkoj sceni. On ostaje uzor generacijama mladih širom svijeta o tome kako treba voljeti svoju zemlju i primjer beskompromisnog borca za uzvišene ideale demokratije u koje je čvrsto vjerovao".

O mrtvima sve najljepše, ali zar nije malo, najblaže rečeno, čudno da jedan političar, bivši američki pilot koji je ratovao u tuđoj zemlji, treba i može da bude idol „generacijama mladih širom svijeta"? A možda naučnici, umjetnici...

Onima koji malo duže pamte, Brajovićevi izlivi emocija u ovakvim količinama kao o Kolašinu i američkom senatoru i nisu neko veliko iznenađenje. On je redovno raskošno obasipao hvalospjevima svoje idole kad mu je to god bilo u interesu.

Sjećate li se kako je u zvijezde okivao Mila Đukanovića kao kandidata za predsjednika Crne Gore uoči posljednjih predsjedničkih izbora?

Brajović je tada ponosno obznanio da je jednoglasna podrška Socijaldemokrata Đukanoviću „rezultat zajedničkog istrajavanja svih progresivnih snaga u našoj državi na vrijednostima nezavisne, građanske, multietničke, evropske i evroatlanske Crne Gore".

Brajović je u poltronisanju, pardon hvaljenju, lika i djela Mila Đukanovića otišao i dalje.

"Milo Đukanović je kandidat sa kojim smo ne tako davno obnovili državu i koji ima političku snagu, znanje i reputaciju da bude na čelu Crne Gore u zemlji članici Evropske unije", otkrio je zašto su on i njegova partija bezerezervno stali iza Đukanovića.

Uzgred, u bivšoj zgradi Društveno-političkih organizacija Crne Gore u Podgorici, kasnije zgradi Vlade, gdje je Brajović ovo izgovorio, Milo i Ivan zaplivali su, nakon takozvane antibirokratske revolucije, u političke vode i evo i do danas, tri decenije od tada, ostali bliski saradnici. A i partije su im kao jednojajčani blizanci.

U julu ove godine, povodom trogodišnjice osnivanja Socijaldemokrata, Brajović je nesebično hvalio i svoju minornu stranku. Socijaldemokrate su najprogresivnija i najperspektivnija politička snaga u Crnoj Gori, likovao je Brajović, zaključujući da su Socijaldemokrate sačuvale izvornu socijaldemokratiju i Crnu Goru od političke nestabilnosti.

Zanimljivo, niko iz Đukanovićeve Demokratske partije socijalista, koja sebi pripisuje sve što vrijedi u Crnoj Gori i regionu, nije reagovao na ovaj Brajovićev izlet u sferu fantastike. Valjda su mu to oprostili zbog mira u kući i velikog jubileja stranke.

Brajović se nije ustručavao ni da sam sebe uzdiže u moralne visine. Kada ga je dopalo da u novembru 2016. godine postane predsjednik Skupštine Crne Gore skromno je sebe opisao ovako: "U julu 1989. u ovoj istoj sali izabran sam za potpredsjednika parlamenta. Siguran sam da u tih 27 godina nijesam napravio potez kojeg bih se zastidio". Pa sad.

Moguće da se nekih poteza i detalja iz svoje političke biografije nije nikad postidio, ali bi ako ništa morao da kod kuće, u tišini, porazmisli o nekima.

Brajović je kao ministar policije bio umiješan u aferu Limenka. Krivič-nu prijavu protiv njega i bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića podnijela je Demokratska Crna Gora zbog krivičnog djela nesavjestan rad u službi, odnosno da su omogućili Acu Đukanoviću, bratu Mila Đukanovića, da dobije deset i po miliona eura na štetu poreskih obveznika. Mnogi trvrde da je to bio udžbenički primjer dogovorene korupcije. Rezultat – Brajović i Veljović su oslobođeni zbog zastare.

Bivši poslanik Pozitivne Mladen Bojanić pozvao je tužilaštvo da po-digne optužnicu protiv Brajovića i sedam zaposlenih u Direkciji za že-ljeznice, Ministarstvu saobraćaja i pomorstva i Socijaldemokrata, zbog lažnog svjedočenja u krivičnom postupku vođenom zbog toga da je Direkcija za željeznicu platila troškove dva skupa održana prije dvije godine u podgoričkom hotelu Ramada za potrebe Socijaldemokrata. Bojanić je tvrdio da se izjava Brajovića da „mu ne pada na pamet da skupove njegove partije plaćaju državni organi" u sudskom postupku pokazala kao neistinita, jer je nesumnjivo utvrđeno i pravosnažno po-tvrđeno upravo suprotno na osnovu materijalnih dokaza i nalaza sudskih vještaka. Za razliku od Ramade, Afera „lažni iskaz" još nije dobila sudski epilog.

List Dan je u januaru ove godine objavio da je Brajović prekršio Zakon o sprečavanju korupcije, jer Agenciji za sprečavanje korupcije nije pri-javio da u Danilovgradu posjeduje zemljište kategorisano kao dvorište i pomoćnu zgradu. Takođe predstavnicima ASK nije dozvolio da pregledaju njegove račune u bankarskim i drugim finansijskim institu-cijama.

Univerzalno sposoban za razne visoke državne funkcije Brajović je poznat i po originalnoj komunikaciji. Kada su ga novinari pitali koliko zarađuje po osnovu partijskih naimenovanja, odgovorio je: ,,Na sastanku sam". Na pitanje da li je prije nekoliko godina uskršnje praznike proveo na Kapriju, gdje noćenje u hotelu košta hiljadu eura po osobi, Brajović je uzvratio: ,,Tačno je da sam tamo bio, ali nije tačno da sam potrošio toliki novac. Kad budem odlučio da reklamiram hotele i ostrva po Italiji, sam ću se javiti".

Kao potpredsjednik Socijaldemokratske partije Crne Gore Brajović se prije tri godine razišao sa partijskim šefom Rankom Krivokapićem i napustio partiju, ali ne i fotelju ministra saobraćaja i pomorstva. Krivokapić, tadašnji predsjednik parlamenta, zatražio je od premijera Mila Đukanovića da razriješi ministra Brajovića, ali Đukanović je to odbio. Brajović je registrovao Socijaldemokrate Crne Gore iako se njegova bivša partija žalila nadležnim zbog sličnosti imena i mogućeg zbunjivanja birača. Nisu Brajović i Socijaldemokate tek tako u velikoj slozi i ljubavi sa Đukanovićevim DPS-om.

Crnogorcima je poltronstvo oduvijek išlo od ruke. Posebno od vremena kralja Nikole. Bez poltrona ne bi bilo ni moćnika. Sociolozi i psiholozi kažu da i za poltronstvo treba imati smisla i talenta.

Trka za privilegijama stvorila je od mnogih ljudi „moralne peškire" spremne da se uvuku pod skut svog idola, slažu se stručnjaci. Najporaznije je što su poslušnost idolima i poltronstvo postali ono što se cijeni, a ne prezire. I nije tek tako Meša Selimović zapisao: „Poltroni su đubre na kojima rastu sva zla ovog svijeta".


Veseljko KOPRIVICA

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1457 / 21.septembar 2018. KAKO JE REGIONALNI VODOVOD IZGUBIO 12 MILIONA EUR...

 

Monitor broj 1456

Monitor broj 1456 / 14.septembar 2018.   OKONČANA LEGALIZACIJA BESPRAVNIH OBJEKATA:...

 

Monitor broj 1455

Monitor broj 1455 / 7.septembar 2018. AERODROMI U RALJAMA VLASTICijena koruptivne po...