Monitor.co.me

Naipaul i Fanon

E-mail Ispis PDF
Životi ova dva čovjeka danas su paradigme, prerasle u metafore i sublimirane u dvije nepomirljive alegorije univerzalnog značenja..

Fanon je rođen 1925, Naipaul, 1932 godine; Fanon na Martiniku, Naipaul, na Trinidadu; Fanon je bio Arapin; Naipaul, Indus; i jedan i drugi stekli su svjetsku slavu svojim objavljenim knjigama; Fanon je umro 1961, u svojoj 36 godini, Naipau, 11 avgusta 2018, nedelju dana prije svog 86 rođendana.

Živote ova dva čovjeka, povezuju njihova dva hendikepa od kojih se prvi, socijalni, mogao premostiti, dok je drugi bio neizbrisiv.

I jedan i drugi potiču iz koloniziranog dijela svijeta; i jedan i drugi pripadali su 'obojenima'. Razlikuje ih filozofija života nastala iz njihove borbe sa ovim hendikepima.

Iako je prekinuo svoje magistarske studije na Oksfordu u znak protesta protiv rasističkih stavova jednog oprofesora, Naipaul je prihvatio neravnopravnu trku sa 'bijelim' kolonizatorima na njihovom domaćem terenu i pobijedio u toj trci uvjerljivo, uz priznanja i lovorike, ispred svoje cijele generacije.

Fanon je od samog početka krenuo frontalno i žestoko protiv kolonizatora, socijalnih nepravdi i rasne diskriminacije, nepomirljiv u svojoj borbi do kraja života.

Naipaul je svoju filozofija života konstituisao na pojmu evropske ideje individualizma, koji sopstveni identitet zasniva na kategoriji privatnog vlasništva – otvoreno priznajući da je riječ o radikalnoj dehumanizaciji same suštine ljudskog života. Tokom pet decenija književne aktivnosti, Naipaul je objavio tridesetak knjiga. Njihovu zajedničku temu predstavlja svijest o nepravednosti savremenog svijeta, saznanje o nemogućnosti da se ta nepravda ukloni, i poražavajući uvid da je svijet koloniziranih, iz kog i sam potilče i kom će, u kontekstu sopstvenog rasnog identiteta, trajno pripadati – beznadežno inferioran u odnosu na svijet 'bijelih' supremacionista i kolonizatora. Njegovu prvu knjigu, Kuća za gospodina Biswasa (A House for Mr Biswas, 1961), kritika je ocijenila kao jedan od najboljih romana u modernoj istoriji engleske književnosti. Živeći životom transnacionalne ličnosti, Naipaul je sistematski gradio svoj transancionalni identitet savremene stoičke ravnodušnosti prema svim vjerskim, kulturnim, klasnim i rasnim razlikama, melanholičnom saznanju o nemogućnosti da se te razlike ukinu, i uvjerenju o suštinskoj inferiornosti poniženog i koloniziranog svijeta. Njegova knjiga Okuka na rijeci (A Bend in the River, 1979), počinje slijedećom neopozivo defetističkom rečenicom:

"Svijet je takav kakav jeste; za ljude koji su ništa, koji sebi dozvoljavaju da budu ništa, u tom svijetu nema mjesta." Takav svijet ne priznaje nikoga ko je ekonomski propao. Poslije boravka u Indiji, zemlji svojih pradjedova, Naipaul je objavio prvu knjigu svoje trilogije o Indiji, Oblast mraka (An Area of Darkness, 1964), u kojoj je svoju razočaranost, obeshrabrenost i očajanje pretočio u brilijantnu književnost. Naipaulova Indija je bila toliko mračna i beznadežna da je u Indiji bila smjesta zabranjena. Poslije ove knjige ostalo je do danas da lebdi pitanje, da li je Naipazul zapravo postao apologet kolonijalizma i imperijalizma? Da li je usvojio shvatanja 'bijele' Evrope i tako se distancirao od 'obojenih' ljudi svijeta, od njihove kulture i – od sebe samog!?

Umro je ovih dana, 11. avgusta 2018, kao Sir Vidiadhar Surajprasad Naipaul, sa žigom optužbe da je ostao zastupnik kolonijalnoig imperijalizma i rasizma.

Franc Fanon je odbio da učestvuje u bilo kakvoj trci sa 'bijelim' kolonizatoruima. Umjesto toga, trčao je svoju trku raskrinkavanja, kritike i konkretne borbe protiv kolonizatora. U teoriji je pisao o psihopatologiji kolonijalizma i kuklturnim konsekvnecama dekolonizacije, preuzimajući i aktivnu ulogu o borbi protiv kolonijalizma. Njegova knjiga Prezreni svijeta (Les damnés de la terre, 1961), objavljena iste godine kada i prva Naipaulova knjiga, malo prije Fanonove smrti, beskompromisno brani pravo koloniziranih na nasilje i oružanu borbu protiv kolonizatora.

Silom potlačeni, imaju pravo da se silom oslobode svojih tlačitelja! Odmah po objavljivanju, knjiga je bila zabranjena u Francuskoj, ali je uz snažnu podršku javnosti okupljene oko Žan Pol Sartra, Alber Kamija, Moris Merlo-Pontija zabrana uskoro uklonjena a knjiga postala jedno od najznačajnih filozofskih i političkih djela iz područja kolonijalizma i antikolonijalizma.

Fanon i Naipaul se nisu nikada sreli. Da jesu, sigurno se ne bi ni složili u ocjeni šta je bolje: biti kolonizator ili kolonizirani, 'bijel' ili 'obojen', prezirati ili biti prezren, gledati svoja posla ili stati na biljeg nasilnicima...

U jednom bi se svakako složili: ništa nije bolje u svijetu u kom boljega i nema nego postoji samo ono gore!


Ferid MUHIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1457 / 21.septembar 2018. KAKO JE REGIONALNI VODOVOD IZGUBIO 12 MILIONA EUR...

 

Monitor broj 1456

Monitor broj 1456 / 14.septembar 2018.   OKONČANA LEGALIZACIJA BESPRAVNIH OBJEKATA:...

 

Monitor broj 1455

Monitor broj 1455 / 7.septembar 2018. AERODROMI U RALJAMA VLASTICijena koruptivne po...