Monitor.co.me

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Humor je deficitaran u našem društvu

E-mail Ispis PDF
darkoMONITOR: Iako je pokrenut prije više od deset godina, ovogodišnje izdanje kolašinskog festivala karikature je treće po redu. Šta je uslovilo ovakav razvoj ove jedinstvene manifestacije kod nas?
DRLJEVIĆ:Tako je. Prvi je bio 2007, a drugi 2017. Ovaj treći je bio prevremen. Već 2018, a trebalo je po ustaljenom redu tek 2027. Šalim se malo, ali, šta da se radi. Dobro je što smo ga opet pokrenuli. Nadam se da će trajati i postati tradicionalan. Za sve je zaslužna bivša predsjednica Opštine Kolašin, Željka Vuksanović, koja je imala razumijevanja za nas. Nadam se, a imam i čvrsto obećanje od strane novoizabranog predsjednika, Milosava – Bata Bulatovića, da će festivalnastaviti svoje trajanje sa još većom pomoći.

MONITOR: Ove godine su na festival pristigle karikature iz 41 države. Kakvi su Vaši utisci? Ne samo kao organizatora i člana žirija, već kao umjetnika i kolege?
DRLJEVIĆ:S obzirom na to da je sve nekako na brzinu organizovano, a konkurs prispijeća radova trajao jedva mjesec dana, odaziv je bio fantastičan. Učestvovao je i jedan umjetnik iz Iraka, što je prava rijetkost. Ne samo da sam zadovoljan kvantitetom, već posebno i kvalitetom radova! Zaista je bilo puno, puno kvalitetnih radova sa vrhunskom umjetničkom vrijednošću i divnim porukama. Posebno mi je drago što smo natjerali karikaturiste širom svijeta, da malo guglaju o Crnoj Gori i vide sve njene ljepote i turističke potencijale. To se vidjelo po radovima punim motiva iz Crne Gore. Zbog toga je tema festivala i bilaCrna Gora –skijanje i plivanje u istom danu!

MONITOR: Da li to što je ovo drugo izdanje zaredom, obećava kontinuitet?
DRLJEVIĆ: Kao što rekoh, nadam se.Imam čvrsta obećanja od strane grada Kolašina, ali se nadam da ćemo konačno dobiti i podršku Ministarstva kulture, koja nam je oba puta uskraćena na konkursu.

MONITOR: Gledajući sa strane, čini se da je umjetnički život u Kolašinu živnuo ove godine.
DRLJEVIĆ:Jeste. Očigledno. No ima u tome i nešto što nije dobro, a to je što se sve sabilo u mjesec- dva. U špicu sezone. I svi hoće najbolje termine. A onda, deset mjeseci - tišina. To nije dobro. Treba to nekako razvući. Da traje tokom čitave godine, u svakom mjesecu. Kolašin inače može biti turistički interesantan tokom svih dvanaest mjeseci. To ustvari i jeste, ali, turistima treba osim prirodnih ljepota, ponuditi i nešto što se zove naš duh i kultura. I od toga praviti brend.

MONITOR: Poslednji put kada smo pričali za Monitor u biografiji ste imali nešto preko stotinu nagrada. Dokle je stigla ta brojka i koliko su nagrade važna stavka u životu jednog karikaturiste?
DRLJEVIĆ:Pa evo, primakao sam se i brojci od 200. Nagrade su naravno bitne, ne samo za karikaturiste , već i za sve one koji se takmiče u nečemu. To je mjerilo koliko vrijedi tvoje djelo. Koliko si dobar u tome čime se baviš. To je na kraju satisfakcija za jednog umjetnika i preporuka, da država treba da obrati pažnju na njega, njegov rad i njegovu egzistenciju .

MONITOR: I pored svih priznanja i izložbi širom svijeta, kraj Vašeg imena još uvijek stoji freelancer.
DRLJEVIĆ: Ovo FREE mi pruža zadovoljstvo. I to je sve. Nažalost, još ništa konkretno. Čak ni prostor u nekom mediju, novini ili portalu nemam. Budem s vremena na vrijeme kratko angažovan, ali, po pravilu, uvijek prvi budem ,,tehnološki višak", a humora i duha, nikada manje... To valjda govori o cjelokupnom stanju u društvu.

MONITOR: Bilo mi je zanimljivo vidjeti jedan od Vaših radova oslikan na zgradi u Viborgu u Danskoj. Dio izložbe ili je u pitanju nešto drugo?
DRLJEVIĆ: Taj moj rad je u stvari bio plakat festivala. Odštampali su ga u veličini 10x12 metara i postavili na fasadu zgrade u centru Viborga. Sledeće godine sam tamo osvjio drugu nagradu, a moj rad je bio na svim elektronskim bilbordima u gradu. Čak su proizveli čitavu seriju njihovog piva, koje je na flašama imalo etiketu sa mojom karikaturom. Bio sam baš oduševljen kada sam vidio kako na festivalu svi piju pivo sa mojim radom. To su neke stvari koje raduju i čine ponosnim umjetnika. Trenuci kada zaboraviš koliko te malo cijene u rođenoj zemlji. Pa evo, ove godine sam imao posebnu čast da na velikom svjetskom festivalu karikature u Zemunu budem prvi izlagač–gost. Uz to, napravili su mi sjajnu knjigu-katalog sa mojih stotinak radova koji su obišli svijet. I to sa tekstom na našem i engleskom jeziku.Upravo se završava i štampanje moje monografije u Zagrebu. Knjiga ima oko dvijestotine strana, u tvrdom povezu i u punom koloru. U njoj je obuhvaćen sav moj rad. Ne samo karikature. Prikazane su slike, crteži,skulpture, stripovi, akvareli,zatim moji aforizmi, kratke priče itd. Tu su i fotografije sa mojih putovanja, nagrade i trofeji... A sve to pod pokroviteljstvom grada Zagreba, u organizaciji Nacionalne manjine Crnogoraca Hrvatske.

MONITOR: Dobar dio Vašihradova za temu ima tehnološko doba i (ne)snalaženje čovječanstva u njemu.
DRLJEVIĆ: Pa jeste. Kao što se i sam ne snalazim baš u ovom digitalnom i virtuelnom vremenu. Malo je što pravo i opipljivo, toplo... Sve neka imaginacija i laž. A ja se moram baviti temama svog vremena ili hronikom savremenog života.

MONITOR: Iako se rijetko bavite političkim temama, američki predsjednik je našao put do vaših papira. Otkud to?
DRLJEVIĆ:Ne zanima me politika, kao što rekoh više puta. No, Trampa nacrtam, htio, ne htio. Nameće mi se prosto. Nameću mi ga razni festivali koji imaju njega za temu. A ja ga više vidim kao klovna, nego kao političara, pa ga tako i predstavljam u svojim radovima. Jednostavno želim svijetu istraumiranom od raznih ludaka, pružiti utjehu i poručiti, makar i laž bila- da ne pridaju puno važnosti zastrašujućim izjavama i prijetnjama za mir i bezbjednost planeteod strane takvih ljudi.

MONITOR: Koliko se kod nas uopšte vodi računa o karikaturi? Vidjeli smo nedavno da je u Srbiji zasmetao rad Duce Petričića. Da li je možda izostanak iste u najvećem dijelu javnog života svjesno guranje u stranu?
DRLJEVIĆ:Kao što rekoh. Humor je deficit u našem društvu. Karikatura u Crnoj Gori skoro da i ne postoji. Mislim na profesiju. A šta ćemo mi kojima je to jedina profesija i zanat? Pita li se ko? Gdje su naša prava? Osnovno pravo svakog čovjeka,pravo na rad, prije svega... Ili bi ozbiljno trebalo razmisliti o promjeni profesije, poslije toliko godina i toliko uspjeha u svijetu. Otvoriti neku kladionicu, možda? Možda je to alternativa?

MONITOR: Karikatura nije samo vještina crtanja već i sposobnost da se uoče neke pojave i predstave na vizuelno i intelektualno zanimljiv način. Možda bi upravo ona bila od pomoći u odrastanju naših najmlađih. Koliko je prisutna karikatura u obrazovnom sistemu?
DRLJEVIĆ:Ako vam kažem da redovno posjećujemo fakultete likovnih umjetnostiu svijetui razgovaramo sa studentima; da sam u Istanbulu doživio da potpisujem autograme djeci koju su dovezli pet autobusa na festival; da sam u školi Majka Jugovića U Zemunu bio gost tri sata, djeca mi postavljala pitanja punih sat vremena, a moji radovi i danas stoje okačeni u mnogim kabinetima te škole... biće vam jasno koliko je sve to bitno za kulturu jednog društva. Samo kod nas to nije ništa bitno i ozbiljno. Kod nas, inače ništa nije ozbiljno. A humor je i te kako ozbiljna stvar. Najgore je to što se nigdje ne mijenjaju sistemi vrijednosti kao kod nas. A to govori koliko smo ozbiljan i tradicionalan narod.

MONITOR: Da li se osim starih dobro poznatih autora, u međuvremenu pojavilo neko zanimljivo ime u crnogorskoj karikaturi?
DRLJEVIĆ:Zabrinjavajuće, alarmantno i očekivano – NE. Danas je ,,mozak na otavu" kod mladih. Nigdje kreacije, nigdje stvaralaštva. Samo bulje u telefone i kuckaju. Ona stara ,,šta si zinuo, k'o tele u šarena vrata" opisuje sve. Samo što umjesto šarenih vrata, bulje u šareni ekran ,,smart '' telefona.


Dragan LUČIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1464 / 2.novembar 2018.     ĆERANJE:Između dva mraka (Zoran Radulov...

 

Monitor broj 1463

Monitor broj 1463 / 2.novembar 2018.   BAGER U SUZI EVROPE:Sve je isto, samo Tare ne...

 

Monitor broj 1462

Monitor broj 1462 / 26.oktobar 2018. TELEFONSKA ŠAPUTANJA:Sa kim se druži ANB (Zoran R...