Monitor.co.me

PRVA PRESUDA U SLUČAJU NOVINARKI MONITORA PROTIV POBJEDE: Slobodno vrijeđaj kritičare

E-mail Ispis PDF
osnovnisudOsnovni sud u Podgorici, nakon šest godina, donio je presudu u slučaju tužbe koje su protiv Pobjede, Srđana Kusovca i države Crne Gore, pokrenule novinarke Milka Tadić-Mijović i Milena Perović-Korać. Tužba je podnesena jer su preko tada državnog glasila Pobjede, u serijalu Pisma iz Sarajeva, autora Marka Vešovića i Šemsudina Šekija Radončića, tokom 2011. i 2012, dvije novinarke vrijeđane na najbrutalniji način, u sklopu devetomjesečne kampanje kojom je ovaj dvojac trajno, najprizemnijim uvredama i klevetama, zagadio medijsku scenu, obrušavajući se na kritičare režima i novinare.

Presuda je potvrdila da se protokom vremena neke stvari ne mijenjaju: tuženi se oslobađaju plaćanja nematerijalne štete, a novinarke Tadić-Mijović i Perović-Korać obavezuju da isplate sudske troškove u visini od 3.000 eura.

Sudija podgoričkog Osnovnog suda Goran Šćepanović otišao je i korak dalje, pa je uvažio Kusovčeve i Radončićeve navode, i Pobjedin serijal sudski proglasio za književnost.

Šćepanović je u cjelosti uslišio zahtjev advokata tuženih Nikole Martinovića koji je protumačio da se u ovom slučaju ,,ne može govoriti o uvredama već o slobodi izražavanja. Predlažem da sud odbije tužbeni zahtjev i zahtijevam da tužilje naknade troškove postupka''.

U šturom obrazloženju presude sudija je objasnio da je sud čitanjem spornih tekstova zaključio da se radi o eseju u djelovima. Vještaka književne struke ne pominju.

Uglavnom sud je našao da ,,bi se moglo reći da su riječi uvredljive'', ali da su istrgnute iz konteksta, pa da zbog toga sud ne bi da se miješa u slobodu izražavanja. U obrazloženju se navodi i iskaz Radončića da Monitor i Vijesti nijesu htjele da objave njegove i Vešovićeve demantije, pa su bili prinuđeni da sve prospu u Pobjedi.

Navodi se i da novinarke nijesu iskoristile pravo na demanti, te da ,,sporni tekstovi predstavljaju kritički osvrt na rad tužilja kao javnih ličnosti sa isticanjem njihovih ličnih atributa što je tema za koju je javnost u svakom demokratskom društvu zainteresovana, pa i ovakav kritički osvrt sa ovakvom dozom pretjerivanja ne opravdava dosuđivanje odštete zbog povrede časti i ugleda". Pitanje je kako se mogu demantovati uvrede da si – nesoj, kučka, ološ, kurvetina u hlaćama, raspadenica, radodajka, mafijaš, biza, ker, profuknjača... Koje evo i sud nesrećno kvalifikuje kao lične atribute.

,,Naročito zabrinjava elementarno neznanje. Pa u presudi stoji da tužilje nisu davale demantije. No sudu je izgleda nepoznato da se uvrede ne demantuju – to nije moguće'', izjavio je advokat novinarki Aleksandar Đurišić. On se osvrnuo i na činjenicu da ovo nije prva presuda u kojoj sudije ne poznaju termin ,,javne ličnosti''. I objasnio da su shodno praksi suda u Strazburu lica koja su izabrana ili imenovana od strane države pa djeluju pod okriljem javnog autoriteta predsjednik države, predsjednik vlade, ministri, poneki gradonačelnik i visoko rangirani činovnik...

A shodno praksi naših sudova u presudi su brojne uvrede na račun novinarki naširoko ponovljene. Na tome ne staju, nego se vrijeđaju i drugi poput Slobodana Pejovića, svjedoka deportacija, Svetlane Broz, Blagoja Grahovca...

Sud je kao lijepu književnost okarakterisao: popuši, ispiša, budaletina, kurac, avetinja, krme, goveče, splačina, kučka, bitanga, nesoj, ljudski izmet..., te suptilnost kada je ženski rod u pitanju: ,,ker u suknji'', ,,riječ o smjesi ćurke i siledžije'', ,,kurvetinu kakva je ... majka lako ne rađa'', ,,drolje su dame u poredbi s ...'', ,,gospoče koje nikad nije u ruku uzelo ništa teže od kite''... Otvorene prijetnje i huškanje na nasilje su, po toj logici, samo pitanje stila.

Edukacija nije izostala, pa je sud novinarkama dao preporuku: ,,Tužilje moraju usvojiti širi prag tolerancije na komentare i navode javnosti, pa i one koje tužilje lično doživljavaju po njih uvredljive, šokantne i provokativne...'', objasnio sud.

Geneza najprizemnijeg novinarstva koje se nakon Rata za mir, revitalizovalo za vrijeme Kusovčeve Pobjede, pa nastavilo da živi u ugašenom Informeru, a neke od svojih vrhunaca doživjelo u Pinkovom Minut dva, sada ima i sudsku potvrdu da je ovoj državi potrebno i, režim vjeruje, društvu korisno.

Samo da se podsjetimo nekih detalja iz Kusovčeve Pobjede. U to vrijeme o Srbima se moglo reći sve, kao što se nekad moglo reći o Hrvatima, Bošnjacima, Albancima. Pa je tako u Pismima iz Sarajeva objavljena ,,šala'': ,,U jednom vicu mali Dražen pita majku: 'Što je to šovinizam?' 'To je kad Srbe mrziš više neg je normalno".

Pobjeda je tih godina u obračunima sa kritičarima režima započela pionirski posao objavljivanja privatnih SMS-ova i mejl prepiske, pisama i razgovora, kako bi ih kompromitovala.

Kao i '90-ih tada su ponovo zaživjela pisma čitalaca u kojima se predlagalo da Vanja Ćalović napusti državu ,,jer ne zaslužuje da u njoj živi", dok sa druge strane ,,Milo Đukanović je veliki gospodin i intelektualac koji se ovdje teško rodi, naš narod treba i Evropa da budu ponosni sa njim. Zaista je zaslužio Nobelovu nagradu za mir''.

Sam Kusovac je u uvodnicima utvrđivao medicinsku dijagnozu opozicionarima, civilnim aktivistima i novinarima. S druge strane, o na primjer Veselinu Veljoviću se pisalo kao o antičkom heroju koji je svojim vojničkim i policijskim vještinama spasio Crnu Goru sigurnog smaka: ,,Ujedinio je, bilo na sasvim kratak ili nešto duži rok, one koje protiv sebe nije uspijevao da ujedini ni Milo Đukanović lično''.

Kusovac je i dan danas savjetnik predsjednika Vlade i rukovodilac Službe za odnose sa javnošću. Dok Šeki Radončić u režimskim medijima analizira sve i svašta.

Prije par godina Miomir Mugoša je objasnio: ,,Moj prijatelj Šeki traži mi za svoju novu knjigu, u kojoj raskrinkava madijske tajkune, dokumenta koja posjedujem. Nažalost, rekao sam mu da mu ta dokumenta, koja, cijenim, nema niko, pa ni tužilaštvo, ne mogu ustupiti prije nego ih predočim tužiocu, a nadam se da će to biti skoro. Rekao sam mu da očekujem da konačno poslije usvajanja amandmana bude izabran vrhovni državni tužilac i da se konačno pokrene procesuiranje ekipe". U međuvremenu je novi VDT procesuirao insajdera Mugošu.

Advokat Đurišić vjeruje ,,da prije ili kasnije ovakva presuda ne može ostati na snazi''. Sve su prilike malo kasnije.


PRESUDA VIŠEG SUDA U BEOGRADU
Nijesu prepoznali književnost

Gdje je Pobjeda stala nastavile su beogradske E novine, tokom 2013. i 2014. godine. Zbog korišćenja istovjetnih kvalifikacija i uvreda kao u Pobjedi, Milka Tadić-Mijović je tužila E novine i djelimično dobila spor.

Presudom Višeg suda u Beogradu iz decembra 2015. naloženo je da joj se zbog povrede časti i ugleda isplati - 8.000 eura. U toj presudi sud se osvrnuo i na tekstove Vešovića i Radončića, karakterišući ih uvredljivim.

Prije toga Savjet za štampu iz Beograda utvrdio je da je u spornim tekstovima prekršen Kodeks novinara Srbije.

,,U konkretnom slučaju prekršen je standard obaveze novinarske pažnje, tužilja je nečovečno tretirana čime je povređeno pravo na čast a pripisivanjem i odricanjem određenih svojstava, te odricanjem tačnog prezimena i dodavanjem pogrdnog, povređena su tužiljina prava na ugled i identitet'', navodi se, između ostalog, u presudi koju je donijela sudija Jelena Bogdanović-Ružić.

Ističu se u presudi i neprovjerene činjenice, te degradacija ličnosti, odricanje pripadnosti ženskom rodu te uopšte ljudskom rodu, odricanja svojstva patriote – navodi da mrzi Crnu Goru...

U presudi ovog suda nema ni slova o književnosti.


Predrag NIKOLIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1464 / 2.novembar 2018.     ĆERANJE:Između dva mraka (Zoran Radulov...

 

Monitor broj 1463

Monitor broj 1463 / 2.novembar 2018.   BAGER U SUZI EVROPE:Sve je isto, samo Tare ne...

 

Monitor broj 1462

Monitor broj 1462 / 26.oktobar 2018. TELEFONSKA ŠAPUTANJA:Sa kim se druži ANB (Zoran R...