Monitor.co.me

ROMANO NIKOLIĆ, GLUMAC: Najveća borba je ona protiv nas samih

E-mail Ispis PDF
romanoKomad Kraljevskog pozorišta Zetski dom Pobuna mornara premijerno je izveden na ponti Pine ispred broda Jadran u Tivtu, a nastao je inspirisan tekstovima Kotorski mornari Fridriha Vulfa i Četvrti ugao Radoslava Rotkovića. Reditelj predstave je Diego de Brea, koji potpisuje i adaptaciju, vizuelni identitet i izbor muzike. Predstava je izvedena u okviru koncepta Art Geto.

Ansambl ove predstave je međunarodnog karaktera, a njegov član je poznati hrvatski glumac Romano Nikolić koji je u ovoj predstavi ostvario odličnu ulogu. Osim njega ansambl čine Srđan Grahovac, Atanas Atanasovski, Konstantin Tino Kostadinovski, Omar Bajramspahić, Peđa Marjanović, Mak Čengić i Marko Todorović. Predstava Pobuna mornara nastala je kao prvi proizvod interregionalnog projekta ADNICH, koji pripada pretpristupnim IPA programima. Cilj je stvaranje mreže na južnom Jadranu između Italije, Albanije i Crne Gore, koja će se baviti promocijom nematerijalnih kulturnih dobara kroz umjetnost i pozorište.

MONITOR: Projekat Zetskog doma ,,Art Geto" je, kako je najavljeno, koncept koji briše granice. Koliko Vam je važno što ste bili dio tog ansambla i šta on za vas predstavlja?
NIKOLIĆ: Ova mogućnost suradnje koja je stavljena pred nas mlade glumce iz regije svakako mora biti poticaj za daljni razvoj Art Geta i sličnih projekata u budućnosti ne samo u Crnoj Gori, već i u ostalim zemljama regije. Počašćen sam što sam imao priliku biti dijelom prvog takvog projekta ovdje. Već sam govorio kako mislim da je ovaj potez umjetničke direktorice Kraljevskog pozorišta Zetski dom Lidije Dedović pun pogodak ne samo za razvoj umjetničkih sadržaja nego i nas samih. Kroz njega mislim da sam dodatno sazreo kao glumac i kao osoba. Različitost svih nas u percipiranju glume i životnog iskustva u ovom slučaju nije se postavila kao prepreka, već kao motor pokretač koji je sve nas još hrabrije gurao u proces. A što se granica koje spominjete u pitanju tiče, nama su manje važne one državne nego one u glavama i srcima ljudi. Umjetnost granice nužno propituje, izaziva i njima se zapravo poigrava. U ovom projektu smo upravo to učinili, čini mi se, na više razina.

MONITOR: Diego de Brea potpisuje i adaptaciju „Pobune mornara", predstave koja je inspirisana tekstovima „Kotorski mornari" Fridriha Vulfa i ,,Četvrti ugao" Radoslava Rotkovića. Predstava govori o pobuni mornara u Boki, a taj čin se dogodio prije sto godina. Koliko i na koji način predstava, osim što označava jubilej, korespondira sa današnjim trenutkom i situacijom?
NIKOLIĆ: Dok smo iščitavali predložak teksta Diego nas je cijelo vrijeme upozoravao da ne razmišljamo o herojstvu tih ljudi, već o njihovim slabostima i unutarnjoj borbi. Situacija u koju smo postavljeni identična je Vulfovom predlošku, a bavi se pitanjem neizdržljivosti, granica koju čovjek prelazi da bi preživio, žrtvovao se za ideju ili se borio protiv sustava. Kroz cijelu predstavu postavljeni smo u poziciju trpljenja represije i tu je redatelj, po mom mišljenju, u samom početku izjednačio jubilej povijesnog događaja s današnjim vremenom. Naravno kroz prizmu suvremenog teatra, bez folklornog prikazivanja i režije ceremonije. Kao i onda, a tako i danas, naša najveća borba je ona protiv nas samih. Naših strahova u pokušajima izgradnje boljih mogućnosti.

MONITOR: Čini se da je bio jako naporan rad tokom nastajanja predstave - intenzivna upotreba tijela kao oruđa.
NIKOLIĆ: Probe su trajale kratko, ali zaista intezivno. Imali smo sreću da smo odmah po dolasku na Cetinje preskočili sve faze upoznavanja i prihvatili se kao prijatelji koji se nalaze u određenoj vrsti izazova i eksperimenta. Nismo imali izbora. Sviđa mi se kod Diega što nas je pokušao očistiti od viškova koje mi glumci često znamo donositi na scenu. Na neki svoj način nas je bodrio, ali istovremeno i gurao sve dublje u proces koji je tražio konstantnu fokusiranost. Sam tekst nam nije bio toliko bitan za finalni "proizvod" koliko za inspiraciju kada smo krenuli tjelesno istraživati sve motive koji se nalaze u njemu. Tu je od nas očekivao da damo sve od sebe. Mogu reći kako smo se različito odnosili prema različitim situacijama. Diego ne pristaje na odustajanje u kazališnom smislu. Također ne pristaje na laž. To je njegova najveća vrlina. To je ono što cijenim u njegovom odnosu prema glumcu. Prije smo mi odustajali od sebe, nego on od nas u ovom emotivno turbulentnom i fizički zahtjevnom procesu.

MONITOR: Glumili ste u brojnim predstavama, sarađivali sa značajnim umjetnicima. Koja uloga ili saradnja je ostavila snažan utisak na vas?
NIKOLIĆ: Nadam se da je ovo tek početak... Uvijek mi je teško izdvojiti neku ulogu kao omiljenu. Nemam niti taj poriv da priželjkujem određene uloge da mi se dogode u životu. Radije bih birao redatelje. Jedan od redatelja koji me je obilježio na početku mog bivanja na sceni je svakako veliki Tomaž Pandur. Želja mi je pratiti njegovu misao da se u kazalištu treba stvarati stvarnost koja postaje kazalište. Od suradnika smo postali dobri prijatelji i uživao sam slušajući njegove ideje, kao i odnos prema suvremenom kazalištu, glumcu, ali i životu. Svaka uloga mi je donijela svojevrsni izazov, ali i zabrinutost. Uvijek se bojim ne razočarati lika kojeg glumim. Ili njegovu iluziju. Lijepo je biti glumac, čuditi se i braniti u isto vrijeme. Nicole Kidman je izjavila: ,,Glumci imaju privilegiju da svijet mogu pogledati kroz različite leće". To je ljepota našeg posla, ali i odgovornost.

MONITOR: Udruženje djelovanja u kulturi ,,Arterarij", čiji ste osnivač, je 2017. za projekt ,,Pogledaj me" osvojila Nagradu hrvatskog glumišta. Šta je osnovni zadatak Arterarija i kakve predstave radite?
NIKOLIĆ: Arterarij je neprofitna organizacija koja primarno ima za zadatak uključivanje marginaliziranih i stigmatiziranih skupina u umjetničke produkcije. Drago mi je da smo prošle godine dobili Nagradu hrvatskog glumišta jer su tim činom protagonisti predstave postali vidljiviji javnosti, a i samim time je prvi put u povijesti takva nagrada u kategoriji drame dodijeljena Siniši i Sindi koji su, eto, Romi. Moj cilj je mijenjati stvari u sektoru u kojem sudjelujem. Aretrarijev put nije lagan, ali je za mene upravo zbog toga bitan. Nadam se da će u budućnosti postojati puno "Arterarija" koji će predstavljati svojevrsnu utopiju. Bar što se tiče demokratizacije kazališne produkcije. Arterarij vjeruje da u svačijoj priči ima nešto vrijedno, neka poruka. Baš stoga radimo kako bismo otvorili prostor za one priče kojima su vrata kazališne produkcije zatvorena.

MONITOR: Već ste počeki s novim projektom u ,,Arterariju"?
NIKOLIĆ: Upravo smo započeli probe za novu predstavu radnog naslova Odluke koja se bavi propitivanjem društvenog problema nasilja nad ženama. Ravnatelj Kazališta Marina Držića iz Dubrovnika Ante Vlahinić prepoznao je djelovanje Arterarija u kulturnom životu i prihvatio biti koproducentom ovog projekta. Paralelno već tražimo mogućnosti za nove projekte koji propituju ono što se oko nas događa i dio je naše stvarnosti, ali nije dio naše svijesti. Neću otkrivati više o projektu kojeg sada pripremamo jerArterarij dosad nije radio po predlošku ili unaprijed odabranom ili napisanom scenariju. Naše se predstave razvijaju kako se bavimo problemom kojeg prikazujemo. Naš proces uključuje puno učenja, puno propitivanja, puno pokušaja, slaganja i rastavljanja. A uključuje i puno rizika zbog toga što ne znamo što će biti na kraju. Zato ne mogu govoriti ništa više. Osim da će ono što napravimo biti iskreno.


Miroslav MINIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1464 / 2.novembar 2018.     ĆERANJE:Između dva mraka (Zoran Radulov...

 

Monitor broj 1463

Monitor broj 1463 / 2.novembar 2018.   BAGER U SUZI EVROPE:Sve je isto, samo Tare ne...

 

Monitor broj 1462

Monitor broj 1462 / 26.oktobar 2018. TELEFONSKA ŠAPUTANJA:Sa kim se druži ANB (Zoran R...