Monitor.co.me

ŽIVOT OD STEČAJA: DRŽAVA, SUDIJE, UPRAVNICI, MAFIJA: Novi zakon za stara pravila

E-mail Ispis PDF
jovanicPrije koju godinu , nakon što su na intenzitetu izgubili tzv. tranzitni i poslovi sa nekretninama, industrija stečaja postala je jedna od najunosnijih privrednih grana u Crnoj Gori. I društveno najrazornijih, pošto je očigledno da se zarada stečajne mafije ostvaruje isključivo na štetu drugih - radnika, povjerilaca, poslovnih partnera, države... Po novouspostavljenom principu nezakonite preraspodjele stečene vrijednosti.

Od kraja 2012. do maja ove godine, budžet je ostao bez 78 miliona eura poreza koji nije naplaćen firmama u kojima je okončan stečajni postupak, svjedoči analiza Državne revizorske institucije (DRI). Od kompanija u stečaju za to vrijeme naplaćeno je 9,3 miliona. U skladu sa tom razmjerom, od 95 miliona poreskog duga koje su na početku godine dugovala preduzeća u stečaju, Poreska uprava (PU) naplatiće, u najboljem slučaju, 10-15 odsto. Ostalo će otići u vjetar. Ili, mnogo vjerovatnije, u džepove onih koji su na vrhu lanca ishrane u stečajnom biznisu.

„Država gubi prihode ne samo po osnovu poreza i doprinosa zbog nemogućnosti naplate, već se umanjuje i prihod od PDV-a koji bi se ostvario da je obveznik u stečaju izmirio obaveze prema drugim privrednim subjektima", navodi se u Izvještaju („Efikasnost sistema naplate poreskog duga poreskih obveznika u stečaju i likvidaciji") koji potpisuje senator DRI Branislav Radulović. „Dodatno, kao posljedica nenaplaćenog poreskog duga kroz postupak stečaja, Fond rada izdvaja sredstva za socijalno zbrinjavanje radnika koji su u procesu stečaja i likvidacije ostali bez zaposlenja i čija potraživanja nijesu naplaćena".

Ni tu nije kraj pretrpljenoj šteti. „Između 2011. i 2015. godine platili smo 180 miliona na ime garancija firmama, koje su otišle u stečaj, a mi žute banke od njih nismo naplatili, niti ćemo", podsjeća Mladen Bojanić. Bez potrebe da se bavi detaljima, od Kombinata aluminujuma do Melagonija Primorke.

A da stečaj zna da odnese, od države, ne samo novac nego i vrijeme pokazuje i ljetošnje saopštenje Savjeta CBCG. Iz njega saznanjemo kako su se Radoje Žugić i njegovi tadašnji saradnici iz Savjeta informisali o postupku stečaja nad Ekos bankom u minulih sedam godina (od juna 2011). Da bi preporučili stečajnom upravniku Milanu Rakočeviću i stečajnom odboru „da ubrzaju aktivnosti na unovčavanju preostale imovine i da, u najkraćem roku, dostave Savjetu CBCG predlog za okončanje stečajnog postupka". Inače, stečaj u Ekos banci je nastavak postupka likvidacije koji je, uz mnogobrojne kontroverze, započeo još u martu 2003. Ali to nije rekord po dužini postupka.

Ostanimo, ipak, na izgubljenom novcu. I prisjetimo se finansijski „najtežih" stečajnih postupaka iza kojih, vlasnički, stoji uglavnom privatni kapital. Počnimo od KAP-a i 360 miliona priznatih potraživanja, mada stečajni upravnik Veselin Perišić nije priznao dugovanja vrijedna još 100 miliona (u toku je 50-ak sudskih postupaka na tu temu). Slijedi serija stečajnih postupaka nad poslovnom imperijom tranzicionog heroja Dragana Brkovića koja se, pod okriljem kompanije Vektra Montenegro, protegla od Bara i Herceg Novog, preko Podgorice, Kolašina i Mojkovca, sve do Pljevalja. Uz priznata dugovanja od 230 miliona eura. Brković je, uz pomoć izvršnih i sudskih vlasti, usvajanjem planova o reorganizaciji za neko vrijeme odložio pritisak povjerilaca (uglavnom radnika i kreditora) ali pravi rasplet te priče tek predstoji. Na popisu „najvećih" slijedi bankrotirala Željezara Nikšić iza koje su ostali dugovi od 125 miliona. Pa,onda, redom: Radoje Dakić – 80 miliona priznatih potraživanja; Obod Cetinje - 52 miliona; Plus Commerce Nikšić - 24 miliona; Prerada (KAP) - 37 miliona eura; MCC Inžinjering - 35 miliona eura...

Većina pomenutih stečajnih postupaka do danas nije okončana. A ogromnom imovinom, praktično bez bilo kakve kontrole, upravljaju stečajne sudije iz Privrednog suda u Podgorici i stečajni upravnici koje oni imenuju. Uglavnom po vlastitom nahođenju.

Sasvim dovoljno razloga da, nedavno završena, javna rasprava o Nacrtu izmjena i dopuna zakon o stečaju privuče veliku pažnju zainteresovanih. Ostaje da se vidi koliko će u Vladi imati sluha za primjedbe koje su stigle tokom javne rasprave, ali je izvjesno da od najavljenih izmjena najviše strahuju - i od njih najviše očekuju – radnici angažovani u preduzećima u stečaju, odnosno oni koji slute da bi se njihovo preduzeće uskoro moglo naći u toj poziciji.

Razloga za strah ima sasvim dovoljno. Navedimo samo jedan primjer. Od 1.300 stalno zaposlenih radnika KAP-a koji su na radnim mjestima dočekali uvođenje stečaja 2013. godine, danas u nekadašnjem Kombinatu radi njih oko 600. Njih, zapravo, stečajni upravnik Veselin Perišić iznajmljuje Unipromu Veselina Pejovića po osnovu ugovora o tehničkoj saradnji. Pa se zapošljeni angažuju na mjesec dana, nemaju pravo na odmor i bolovanje, dok su im slobodni dani – zbog rada u tri smjene – značajno redukovani . Ni benificirani radni staž niko više ne pominje.

Nadležna Inspekcija rada tvrdi – mada to nije eksplicitno navedeno ni u jednom važećem propisu u Crnoj Gori - da njeni inspektori nemaju nikakve ingerencije nad firmama u stečaju. Sa druge strane, radnici se ne žale jer strahuju da bi, po okončanju stečajnog postupka, umjesto stalnog zapošljenja mogli dobiti ekspresan otkaz ili još nepovoljnije radne uslove. Pošto firma može zaposliti mlađe i jeftinije radnike.

Predloženim izmjenama Zakona, to stanje bi ostalo nepromijenjeno za preduzeća u kojima je već započeo stečajni postupak. Vlada je tako ignorisala zahtijev Unije slobodnih sindikata koja je još prije tri godine od Skupštine CG tražila da se amandmanima na Zakon o stečaju precizira da za radnike u tim kompanijama važe sva prava koja imaju i ostali zaposleni u Crnoj Gori.

„Ako Vlada sada ne bude ispravila sve nepravde prema licima radno angažovanim u stečajnim preduzećima, ostaje da oni i dalje budu u potpunosti nezaštićeni : nemaju pravo na odmor, slobodne dane - zbog čega su neizbježne česte povrede na radu, nemaju pravo na sindikalno organizovanje, a inspekcijski organi neće obavljati i nadzor u ovim preduzećima, itd", navode iz USS CG, uz opasku da će u suprotnom njihove kolege iz preduzeća u stečaju i dalje imati tretman „najamne radne snage".

Uz zapošljene i njihove sindikalne zastupnike, predloženim izmjenama Zakona o stečaju nezadovoljni su i stečajni upravnici sa liste Komore stečajnih upravnika. Ili, makar, većina od njih 225 koji u ovom trenutku imaju licencu.

Njima je, prije svega, zasmetalo to što je Vlada ostala dosljedna ideji da stečajne sudije mogu, prema vlastitom nahođenju, birati stečajne upravnike koje će angažovati u dodijeljenim predmetima. Bez objašnjenja i bez kontrole. Zapravo, predloženim Nacrtom to bi bilo ozakonjeno , pošto je predviđena mogućnost da se stečajni uprevnici imenuju redom sa liste, izuzev ako stečajni sudija ne utvrdi da upravnik kome treba dodijeliti predmet „ne posjeduje znanje i iskustvo u složenim predmetima". U tom slučaju može izabrati upravnika po sopstvenom nahođenju.

A to je već vladajući princip.

Monitor je u posjedu analize koja pokazuje da najveći broj stečajnih postupaka (602 prošle, oko 550 stečaja pretprošle godine) završi u rukama nekoliko sudija i desetak stečajnih upravnika. Uglavnom, među njima je moguće povući direktne i čvrste (ne)profesionalne veze.

Predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić uporedo obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Bjelasici Radi, mljekari Nika, Onogoštu... On je, samo prošle godine, u rad dobio više od 100 stečajnih postupaka. Njegov kum Žarko Ostojić (i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) bio je, ili je i danas, angažovan kao stečajni upravnik u preduzećima Brodogradilište, Solana Ulcinj, Nivel Budva, Primorka Bar... Još jedan Jovanićev kum, Sreten Mrvaljević bio je stečajni upravnik u preduzećima: Nivel Invest Bjelasica Rada, Vektra Boka... Da ne širimo priču – od 1.600 stečajnih postupaka koji su pokrenuti u posljednje tri godine, pet najčešće angažovanih stečajnih upravnika dobilo je 255 postupaka li 15,5 odsto ukupnog posla.

U Komori stečajnih upravnika žele da zaustave taj trend. Zato su od predlagača Nacrta zatražili da objasni pravičnost rješenja prema kome „sudija ima pravo da ocjenjuje stručnost stečajnog upravnika i ako je on prije toga položio stručni ispit i licenciran, a da pri tome nije dobio priliku da se bavi konkretnim stečajnim postupkom". I predlažu da ,,slučaju da predložena norma bude usvojena, neophodno je da stečajni sudija obrazloži zašto nije prihvatio stečajnog upravnika, obrazloži zašto je imenovao novog i da pravni lijek za donesenu odluku".

Prema važećem pravilniku Ministarstva finansija, najmanja naknada za stečajnog upravnika uznosi 400 eura po postupku. Oni koji vode postupke sa većom stečajnom masom, dobijaju mjesečnu naknadu od 2,5 prosječne plate (oko 1.300 eura). Plus nagradu na kraju postupka.

Pretpostavlja se da privilegovani stečajni upravnici tako zarađuju više od 100 hiljada eura godišnje. Te da nijesu jedini kojima stečajevi donose mala i velika bogatstva. Za sada, to je samo javna tajna.


Zoran RADULOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1464 / 2.novembar 2018.     ĆERANJE:Između dva mraka (Zoran Radulov...

 

Monitor broj 1463

Monitor broj 1463 / 2.novembar 2018.   BAGER U SUZI EVROPE:Sve je isto, samo Tare ne...

 

Monitor broj 1462

Monitor broj 1462 / 26.oktobar 2018. TELEFONSKA ŠAPUTANJA:Sa kim se druži ANB (Zoran R...