Monitor.co.me

ŽELJKO LONCOVIĆ, NAČELNIK GORSKE SLUŽBE SPASAVANJA CRNE GORE: Spašeni život je naša najveća nagrada

E-mail Ispis PDF
loncovicGorska služba spasavanja Crne Gore je humanitarna i neprofitabilna organizacija čiji je osnovni cilj pomoć i spasavanje ljudi. Pripadnici Gorske službe spasavanja prošle nedjelje spasili su dvoje planinara koji su se bili izgubili na Durmitoru. To je bio i jedan od povoda za razgovor sa načelnikom Gorske službe spasavanja Crne Gore Željkom Loncovićem.

MONITOR: Koliko ste ove godine spasili ugroženih osoba?
LONCOVIĆ: U ovoj godini izvedeno je preko dvadeset akcija spasavanja. Na Durmitoru, kanjonu Nevidio, na Vrmcu i Prokletijama. U tim klasično spasilačkim akcijama spaseno je 37 ljudi. Na Durmitoru je izvedeno petnaest akcija spasavanja.

MONITOR: Zbog čega i gdje najčešće intervenišete?
LONCOVIĆ: Služba spasavanja Crne Gore je obučena za spasavanje ljudi na planinama, u kanjonima, jamama i drugim teško pristupačnim mjestima. Spasavamo na cijelom području Crne Gore. U našim akcijama najčešće spasavamo ugrožene planinare koji se nađu u stijenama i one koji se izgube u planini, zatim ljude koji iz raznih razloga upadnu u jame. Spasavamo i u zimskim uslovima, znači one koji se nađu u predjelima zavijanim snijegom .

MONITOR: Planina nije za svakoga kažu gorski spasioci. Šta se pod tim podrazumijeva?
LONCOVIĆ: Najčešće, kako rekoh, intervenišemo u planinama. Ljudi idu u planine često nepripremljeni fizički, tehnički, propisno neopremljeni. Samim tim nijesu napravili procjenu planinarske ture na koju idu u odnosu na svoje psiho-fizičke sposobnosti i tehničke mogućnosti prije nego su se uputili u planinu. Zbog toga najčešće može doći i do nesreće. A nesreće u planini dešavaju se iz više razloga. Mnogi, kao što rekoh, u planine idu nepripremljeni, a planina ima svoje zakone koje moramo poštovati i opasnosti koje moramo kontrolisati. Sve dok ih kontrolišemo nijesmo u opasnosti. Kada to ne znamo ili ne prepoznajemo tada najčešće upadamo nevolje. Druga stvar je neozbiljnost onih koji idu u plnine. Markiranim stazama, dakle stazama koje su u planini propisno obilježene, neki neće da idu nego biraju neke svoje trase i onda se zagube i traže pomoć. Oni koji to ne poštuju to rade iz neozbiljnosti, a ovi koji to ne znaju to rade iz neznanja.

MONITOR: Poznato je da mnogi u planinarske avanture idu bez dovoljno iskustva, potrebne opreme, mape i vodiča, što dovodi i do rizičnih situacija. Kako bi se to moglo izbjeći?
LONCOVIĆ: Za sigurno kretanje planinom postoje planinarske škole koje obučavaju polaznike za sve opasnosti koje ih vrebaju tako da školovan planinar može ići samostalno u planinu. Međutim, ukoliko neko ne posjeduje takva znanja mi preporučujemo da angažuje vodiča. Kada bi se to praktikovalo tada bi sigurno broj nesreća u planinama bio manji.

MONITOR: Koliko imate članova i kojih su profesija?
LONCOVIĆ: Imamo šezdeset pet operativnih članova. U Gorskoj službi rade ljudi raznih profesija. Imamo ljekara, inženjera, profesora, studenata... I svi oni prolaze obuku koja je vrlo zahtjevna i duga da bi neko postao gorski spasilac.

MONITOR: Kako se postaje gorski spasilac?
LONCOVIĆ: Put do gorskog spasioca je veoma dug. Od jednog planinara do obučenog spasioca prođe sedam do osam godina intenzivne obuke. Nakon takve obuke spasilac je obučen da spasava ljude u svim uslovima i na svim nepristupačnim mjestima. Da bi neko postao gorski spasilac mora proći kroz standardizovani proces obuke i nakon toga polagati ispit za zvanje gorskog spasioca. Na kraju, kada dobije to zvanje, svake godine mora odraditi propisani broj akcija da bi ovjerio zvanje gorskog spasioca za narednu godinu.

MONITOR: Da li je javnosti poznato da je gorskim spasiocima jedina ,,plata" spaseni ljudski život, odnosno da radite volonterski?
LONCOVIĆ: Gorska služba spasavanja osnovana je 1963. godine u Nikšiću i tokom cijelog tog perioda do danas radi na principu volonterizma. Mi naše usluge ne naplaćujemo. Naša najveća nagrada je kada nekome spasimo život. Što se tiče posla koji mi obavljamo on je visokoprofesionalan. Naša služba se uvijek odazvala na pozive bilo građana bilo zvaničnih organa i uspješno intervenisala. Pri tom treba naglasiti da mi uspješno i redovno sarađujemo sa Ministarstvom unutrašnjih poslova Crne Gore i njegovom helikopterskom jedinicom. Gorska služba spasavanja nastala je po uzoru na službe spasavanja u drugim državama, prvenstveno radi spasavanja planinara. Međutim, zbog raznih specifičnosti Crne Gore Gorska služba spasavanja nije se mogla ograničiti samo na spasavanje planinara nego spasava ljude u svim drugim slučajevima kada su u opasnosti. Na primjer, to se odnosi na saobraćajne nesreće, padove u jame, masovne nesreće, snijegom zavijane ljude...

MONITOR: Imate li adekvatnu opremu i ostale uslove za spasavanje?
LONCOVIĆ: Posjedujemo kvalitetnu opremu za spasavanje, koja je propisana međunarodnim standardima. Mi smo članica Međunarodne organizacije za spasavanje, koja propisuje standarde i za opremu. Mi se toga pridržavamo i to su vrlo visoki standardi.

MONITOR: Sjedište Gorske službe spasavanja je u Nikšiću. Gdje imate obavještajne tačke i planirate li osnivanje još koje?
LONCOVIĆ: Da, sjedište Gorske službe spasavanja je u Nikšiću. Imamo obavještajne tačke na Žabljaku, u Kolašinu i u Herceg Novom. U planu je da osnujemo i obavještajnu tačku u dijelu Plava koja bi bila vezana za Prokletije. Naravno, za to predstoji proces obučavanja i opremanja.


Veseljko KOPRIVICA

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1464 / 2.novembar 2018.     ĆERANJE:Između dva mraka (Zoran Radulov...

 

Monitor broj 1463

Monitor broj 1463 / 2.novembar 2018.   BAGER U SUZI EVROPE:Sve je isto, samo Tare ne...

 

Monitor broj 1462

Monitor broj 1462 / 26.oktobar 2018. TELEFONSKA ŠAPUTANJA:Sa kim se druži ANB (Zoran R...