Monitor.co.me

SVETOZAR RADONJIĆ, AGRONOM IZ PODGORICE: Poljioprivredno zemljište je najveće bogatstvo Crne Gore

E-mail Ispis PDF
jovicevicNije tačno da Crna Gora nema obradivog zemljišta.Samo na osnovu nedavno zaključenih ugovora biće investirano oko 9.2 miliona eura i pokrenuće se proizvodnja maslinovog ulja, ljekovitog bilja, povrća... Ti podaci, koji su se čuli u srijedu prilikom zasijedanja crnogorskog parlamenta, uz podatak da je 16. oktobar bio Svjetski dan zdrave hrane, bili su nam povod za razgovor o tim temama sa agronomom i vlasnikom podgoričke firme Agrovita Svetozarom Radonjićem.

„Crna Gora je agrarna država. Ona je zemlja sa najviše poljoprivrednih površina po glavi stanovnika u Evropi, ali i zemlja sa najviše neobrađenih površina po glavi stanovnika i zemlja sa najviše uvoza po glavi stanovnika u Evropi.Sve to treba da iskoristimo kao veliku prednost. Imamo izuzetne šanse da uz adekvatnu agrarnu politiku i adekvatna sistemska rješenja obezbijedimo kvalitetnu hranu za naše stanovništvo i turiste i da u značajnoj mjeri zamijenimo uvoz i to uvoz izuzetno nekvalitetne hrane. Hrana koju uvozimo je, nažalost, lošeg kvaliteta i nije istog kvaliteta kao u zemljama iz kojihje uvozimo", kaže Radonjić.

MONITOR: Može li Crna Gora da proizvodi zdravu hranu?
RADONJIĆ: Pošto smo zemlja sa izuzetno velikom tradicijom u proizvodnji vrhunske hrane, ako imamo izuzetnu klimu, obilje vode, ako smo zemlja sa najmanje korišćenih pesticida i vještačkih đubriva u Evropi, onda ne postoji razlog da se ne okrenemo sami sebi i proizvodimo zdravu hranu za nas, za naše potomstvo, naše turiste i naše goste. Naša istraživanja pokazuju da 80 odsto proizvoda koje turisti nose iz Crne Gore su hrana i piće. Kad se govori o poljoprivredi dugo se uglavnom mislilo samo na pšenicu, a pšenično bijelo brašno se sve manje koristi, jer je gluten iz pšenice postao vrlo štetan za zdravlje.Bez glutena su kukuruz, heljda, proso i pirinač. Na osnovu toga smo uradili i projekat doručak za đake po standardima hrane iz okruženja.. Danas nam se djeca u školama izuzetno nezdravo hrane. Mnogo je glutena, trans masti, kuhinjske soli i bijelog šećera.

MONITOR: Nekad je u Crnoj Gori kukuruz bezmalo bio glavna hrana...
RADONJIĆ:U kotorskom arhivu se nalazi podatak da se kukuruz pojavio na tržištu 1531. godine, a poznato je da je Kolumbo donio kukuruz u Evropu 1500. godine, ali se ne zna da se kukuruz prvi put sijao u Evropi u Crnoj Gori. Pjesnik Dragan Radulović napisao je: Mirisaće kuća svaka toplom dušom kačamaka. Kačamak je nekad bio glavna hrana Crnogoraca, a danas je najvažnija hrana bez glutena.

MONITOR: Je li poljoprivredno zemljište veliko bogatstvo Crne Gore?
RADONJIĆ: Tvrdim da je najveće bogatstvo Crne Gore poljoprivredno zemljište. Radim na projektu „Mogućnost proizvodnje i plasmana zdrave hrane u Crnoj Gori" od 1990. godine. Ovim projektom otkrili smo ogromno bogatstvo potencijala crnogorske poljoprivrede, veliki značaj smo dali „izvozu" hrane na domaće tržište. Naši domaćini moraju biti na tržištu, moraju znati da nije dobro ono što hvale njihovi prijatelji, političari, stranci i novinari... Vrijedno je samo ono što tržište kaže da je vrijedno, odnosno ono što je brend.Crna Gora može biti konkurentna na evropskom tržistu sa zdravom hranom.

MONITOR: Krajem septembra u Tivtu je održana konferencija o nacionalnom brendiranju. Proces brendiranja je od velikog značaja za sve države koje žele da izgrade konkurentski identitet.Šta tu može da ponudi Crna Gora?
RADONJIĆ: Definicija brenda je vrijednost proizvoda u svijesti potrošača. Brendovi u Crnoj Gori su skorup, sir, jardum, njeguška pršuta, njeguški sir, ovčja stelja, banjanski krompir, bjelopavlićki bijeli kukuruz, brašno, maslina žutica iz Bara, maslinovo ulje iz Bara, crmničko vino, ceklinska loza.Ali, kod nas se sve veže za državu, za politiku, a naši brendovi su uglavnom vezani za usko područje. Veliki brendovi su nam u oblasti ljekovitog i začinskog bilja i proizvodi kao što su baze za hladne čajeve, začini i likeri i rakija travarica. Za njih postoji veliko interesovanje u Kini, Rusiji i SAD.Nijedna agrarna politika nije stvorena bez temelja i ona ne može biti posljedica neke svijesti iz nekog kabineta.

MONITOR: Vi ste svojevremeno rekli da je te temelje udario kralj Nikola?
RADONJIĆ:Kralj Nikola je neprevaziđeni crnogorski agronom, strasno se borio da od Crne Gore kao vojnog logora napravi agrarnu državu. Svaka stopa zemlje u Crnoj Gori u tom periodu je bila obrađena. Interesantno je da je sada svaka stopa zemalja u Evropi obrađena, osim u jednoj - Crnoj Gori! Kada su kralja Nikolu pitali Bjelopavlići zašto nije bogat kao drugi evropski carevi i kad će on biti bogat kao oni, odgovorio je: „Kad Crnogorci budu ratari ko što su bili ratnici!".

I Ivan Crnojevićje takođe imao agrarnu politiku. Njegova agrarna politika se odnosila na izvoz pšenice i vina Mletačkoj Republici. Pšenica se zvala arnautika. Ona se kod nas zove krupnik, spasili smo je i sije se u Pljevljima. Sada je to jedina pšenica koja se može konzumirati bez opasnosti od celijaklije.

MONITOR: Crna Gora je bila poznata i po izvozu voća i povrća...
RADONJIĆ:Bio sam dugo direktor kooperacije u Agrokombinatu 13. jul i proizvodili smo za sto posto potreba Crne Gore voće i povrće. Hrvatski turizam se nije mogao zamisliti bez povrća iz Malesije i Zete. Sa našim povrćem smo stizali do Beča. Sada je u Crnoj Gori obrnuta situacija. Uvozimo 60 odsto povrća. U mnogim sektorima imamo izvanredne šanse da izvozimo proizvode u malim serijama. To su sušeno voće, sirevi, skorup, vina. Izuzetne su nam šanse za izvoz takozvanih manastirskih travarica. Ipak, najveće šanse su nam takozvani izvoz na „domaće tržište" - izvoz preko turizma. Ministarstvo poljoprivrede mora da stvori uslove za to. U Crnoj Gori ne postoje adekvatne institucije za razvoj poljoprivrede, a veliki je nedostatak što nemamo zadruge i zadružni savez. Čitava evropska proizvodnja se koncentriše kroz zadruge ili kooperative. I u Srbiji je izuzetno razvijeno zadrugarstvo.

MONITOR: Često se upozorava da Crna Gora uvozi genetski modifikovanu hranu...
RADONJIĆ:Moramo spasiti Crnu Goru od genetski modifikovane hrane. Ako ona uđe to će biti veliki krah u proizvodnji. Moramo se složno oduprijeti apetitima tajkuna. Kao kandidat za ulazak u Evropsku uniju moramo voditi računa o tome da ne smijemo proizvoditi genetski modifikovanu hranu. Da li u Crnoj Gori imamo genetski modifikovanu hranu teško je pravno dokazati, ali je imamo. Naročito pažnju treba obratiti na pšenicu, paradajz i svinjsko meso.


Nemamo adekvatnu agrarnu politiku

MONITOR: Ima li Crna Gora savremenu agrarnu politiku?
RADONJIĆ: Crna Gora nema adekvatnu agrarnu politiku. Agrarna politika mora da ide odozdo. Nema evropskog zakona koji nas upozorava da nemamo agrarnu politiku. Naprotiv. Procjenjujem da će nam najveća barijera prilikom pristupanja Evropskoj Uniji biti baš agrarna politika. Ne možemo nikog ubijediti da smo zavisna država i da moramo uvoziti toliko hrane i primati toliku socijalnu pomoć, a da imamo toliko neobrađenih površina i nezaposlenih. Ali, mi nemamo stručnjaka za to.

Da bi tu prepreku premostili formirali smo Institut za proizvodnju zdrave hrane čiji je osnovni zadatak savjetodavna funkcija. U njemu sarađuju eminentni stručnjaci raznih profila. Sugerišem našim proizvođačima hrane, koji su obučeni za proizvodnju hranu,da moraju biti domaćini, da moraju da vode računa o svom zemljištu i smanjenju troškova.

Pošto nemamo adekvatnu agrarnu politiku nemamo ni adekvatno razvijenu proizvodnju. Dobro osmišljena proizvodnja hrane donosi izuzetnu zaradu proizvođačima (domaćinima), benefite državi, turizmu i drugim djelatnostima. Velika nam je biznis barijera nedostatak stručnjaka, menadžera, vizionara. Takođe,velika biznis barijera nam je neobrazovanost potrošača. Naši najneobrazovaniji potrošači hrane su ljudi sa visokim obrazovanjem, jer se više cijeni hrana koja se uvozi nego domaća.


Anarhija u botaničkoj bašti

MONITOR: Prije četvrt vijeka Crna Gora je bila u evropskom vrhu po izvozu ljekovitog bilja. A danas?
RADONJIĆ: Iako se hvalimo da je Crna Gora botanička bašta Evrope na tržištu ljekovitog bilja vlada prava anarhija. Prva plantaža ljekovitog bilja u Evropi bila je u Crnoj Gori 1903. godine i na njoj su Francuzi plantažirali buhač.Crna Gora je bila veliki izvoznik začinskog bilja u Ameriku.Prodaja proizvoda od ljekovitog bilja datira još od 14. vijeka. Crna Gora je od izvoza žalfije u SADnekad zarađivala 15 miliona dolara godišnje.


Veseljko KOPRIVICA

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1464 / 2.novembar 2018.     ĆERANJE:Između dva mraka (Zoran Radulov...

 

Monitor broj 1463

Monitor broj 1463 / 2.novembar 2018.   BAGER U SUZI EVROPE:Sve je isto, samo Tare ne...

 

Monitor broj 1462

Monitor broj 1462 / 26.oktobar 2018. TELEFONSKA ŠAPUTANJA:Sa kim se druži ANB (Zoran R...