Monitor.co.me

PRIKAZ: Traganje za potvrdama nastajanja

E-mail Ispis PDF
Kao što je pokojni akademik Vojislav Nikčević, kolega mi sa studija književnosti u Zagrebu, najzaslužniji znanstvenik jezično-povijesne samostalnosti crnogorske nacije i države, kojoj je učvrstio znanstvene temeljce, tako je Miraš Martinović, suvremeni pjesnik i prozaik, najistaknutiji u pjesničkom i proznom djelu koje povijesne i historijske predjele antike, na kojima je nastala suvremena Crna Gora, čini dijelom njezina nacionalnog bivstva, učvršćuje joj književna uporišta i minulim vremenima, a time i u suvremenosti.

Dijelim pridjev „povijesno", od „historijsko"; u hrvatskomu jeziku povijest je čitavo filološko polje, skupa s narodnom predajom i umjetničkim djelima, a historijsko je smo ono što se, dokazano i zabilježeno, dogodilo.

Martinović baštini malo toga historijskog, ostatke ostataka, tek poneku krhotinu, a ako ni nje nema, naći će je u osjećaju i u mašti, time izvêsti svoje slutnje i zamišljaje te njima uzpostaviti vlastiti pjesnički svijet.

Pjesnik u Glasovima iz Doklee lirskim zapisima teorijski najbližim pojmu pjesme u prozi, ali i s narativnom strukturom štiva, postavlja na čitateljski pladanj tridesetak uradaka vrsne misaone i stvaralačke kakvoće kakva se rijetko susreće. U objašnjenjima i navodima izvora iz kojih se napajao, a koje naziva Predjeli i sudbine, donosi nam kraći popis bilo ostataka davnih toponima, bilo nekih zapisa, bilo marginalnih fragmenata, pojmova ili imena mitskih bića, ili naziva... pokazujući kako je sve te historijske mrvice ili povijesne ostatke utkao u jezgro svojih zapisa i priča kojima oživljuje i slika svoja viđenja ovdašnjih prostora i zbivanja, u antičkim vremenima.

Tako je, primjerice, Provalisa („prije doline") istočni dio Dalmacije gdje je „formirana krajem trećeg vijeka provincija" toga naziva. To je autoru dostatno da crta „mapu Provalise", putuje „kroz tamu i istoriju", prepisuje „nevidljive rukopise","neizgovorene riječi", on je tamo „snove njihove sanjao, sudbine nosio"...Tražite li Provalisu, „u sebi ćete je naći", zaključuje pjesnik, jer „Provalisa je u nama. Ne treba je drugdje ni tražiti."

Slično su strukturirane i druge umjetničke urađevine. Ponešto baroknim, povišeno emotivnim stilom, okretnom rječitosti, kako i dolikuje pjesniku koji se nadahnjuje na vrelima vlastita života. Nije teško odgonetnuti koliko sa svime što u davnim vremenima odkriva, pogotovu ako je imalo vezano uz biće i svijest o samobitnosti i vlastitosti Crnogoraca, Martinović emotivno srašćuje i koliko duboko doživljava te nadahnuto imaginira i tako ostvaruje umjetničko djelo. Sa svih književno-prosudbenih motrišta kojima se književna kritika služi pri vrednovanju i ocjenjivanju literarnih tvorevina (estetski, etički, gnoseološki, lingvo-stilski, akribijski i recepcijski) Miraš Martinović lako pobire laskave ocjene. Martinovićevo književno djelo je iznimno vrijedno i posebno, pa i jedinstveno. Martinović je najcrnogorskiji pjesnik, posve nacionalnog opredjeljenja, ali s internacionalnim humanim profilom i značenjem.

Miraševa traganja za mjestima i potvrdama nastajanja suvremene Crne Gore nalaze potvrdu vrijednosti njegovih pjesničkih ostvarenja.

Martinović je putnik u minula vremena, u davno razorene gradove koje obnavlja, u sretne i nesretne nekadašnje trenutke koje oživljuje, u sudbinske ljubavi koje uskrsnuje, u predjele antike koje ponovno proživljava, u uporišta nacionalne prošlosti i narodnog pamćenja koje miluje nesebičnom odanosti. Nitko u književnosti, koliko znam, ne umije kao Miraš spojiti povijesnu imaginaciju i historijsku činjenicu sabrati u zajedništvo.

. Miraš je pronicljiv ronilac u maštu koja čini zbilju i u zbilju u kojoj maštom otkriva svjetove kojih više nema, čineći i da ih ima i prenoseći ih u buduća vremena. Čitajući Miraševe legende i snohvatice, poetske činjenice u pričinjenicama i pričine u njegovom osobnom vremenu, promišljam kako zajedničko nam vrijeme nema ni prošlost ni sadašnjost ni budućnost, da su sve to tek neke čovjekove odrednice e da bi se lakše snašao u vremenu i makar donekle ponešto sebi objasnio, da je vrijeme samo jedno i jedino: vrijeme koje neperekidno protječe i kruži po unaprijed zadanim putanjama Svevišnjeg. Nas određuje prostor naših dosega i oni stvarni prostori kojima smo pivezani za vlastiti trenutak trajanja, za svoju sekundu vječnosti. Miraš nas miri sa sudbinom, svojim inteligentnim rečenicama prožetim ljubavi i njenzinim zamišljajima te skladom pripovijedanja čini koliko toliko izdržljivim na ovom našem rubu Nirvane.


Stijepo MIJOVIĆ KOČAN

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1469 / 14.decembar 2018.     AD AVALE DO BJELASICE - KAKO VLAST POMA...

 

Monitor broj 1468

Monitor broj 1468 / 07.decembar 2018.     ZAROBLJAVANJE NEBOJŠE MEDOJEVIĆAStavlj...

 

Monitor broj 1467

Monitor broj 1467 / 30.novembar 2018.   PODGORIČKA SKUPŠTINA: 1918 – 2018:Prosl...