Monitor.co.me

NATAŠA KOVAČEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA NVO GREEN HOME: Taru moramo spašavati već danas

E-mail Ispis PDF
natasa kovacevicSa Natašom Kovačević razgovaramo nekoliko dana nakon što je obišla gradilište i novoformirane deponije u koritu Tare, na lokaciji buduće petlje autoputa. Razgovaramo o njenim utiscima sa terena.
KOVAČEVIĆ: Korito Tare na lokalitetima Jabuka i Mateševo je devastirano i potpuno neprepoznatljivo. Rijeka je mutna i kanalisana dok je korito raskopano, sa nasutim deponijama. Prostorom dominiraju betonski stubovi visine dvadesetak metara koji izrastaju iz rijeke i deponije iskopa iz tunela koje veličinom podsjećaju na dvospratnice. Teško da bi bilo ko neupućen mogao pretpostaviti da to gradilište pripada zaštićenom području koje predstavlja stanište za brojne ugrožene i rijetke vrste.

MONITOR: O „šutu" iskopanom iz tunela nije bilo ozbiljnije priče. Kakav je to material i kakve su posljedice njegovog deponovanja na Mateševu i u donjem toku Tare?
KOVAČEVIĆ: Plan upravljanja otpadom predviđa da se na privremenim deponijama uz rijeku Taru deponuje četiri miliona kubnih metara zemlje i kamena – godišnje. Uzvodno od Jabuke, na desnoj obali, nalazi se niz od pet ili više deponija koje prelaze visinu od šest metara u odnosu na lokalni put i korito rijeke. Obzirom na sastav, jasno je da je riječ o materijalima iz iskopa tunela i vezanih radova, pa se tu odlaže šljunak, glina, zemlja, drobljeni kamen, fliš... Iako mješavina građevinskog otpada sa zemljanim iskopom nije dozvoljena, taj materijal prekriva cijelu obalu rijeke, nekada i dužinom većom od 20 metara.

O neselektivnom i stihijskom nasipanju deponija svjedoče i zarobljena stabla, do pola ukopana u šut.

U pomenutom Planu rečeno je da se ,,građevinski otpad skladišti prema vrstama... na način na koji se ne zagađuje životna sredina", dok je na ovim deponijama sve izmiješano na obali rijeke, odakle se spušta u samo korito. Porazno je da se u istom dokumentu stacionaže za deponije opisuju samo u odnosu na udaljenost od lokalnog puta, bez pomena rijeke ili bilo kakvih biodiverzitetski ili vodno osjetljivih područja. A najveća deponija ili polje reciklaže nalazi se usred rijeke Tare sa površinom od 768.181 m2.

MONITOR: Sedamdeset sedam hektara!? Znamo li šta će biti sa tim otpadom?
KOVAČEVIĆ: U Planu upravljanja otpadom navodi se da će se privremene deponije ukloniti nakon godinu dana, odnosno do završetka građevinskih radova - što bi onda moglo da se produži na više godina, zavisno kada bi se autoput završio. Ove deponije bi trebale biti strogo kontrolisane, pri čemu se eventualni humus i glinoviti materijal odvajaju. To za sada nije slučaj.

Obzirom na intenzitet negativnih uticaja na životnu sredinu i biodiverzitet koji je proizveden do sada, neprihvatljivo je da čekamo završetak radova i remedijaciju područja kojoj će prije toga zasigurno biti zadati mnogobrojni udarci kroz dalje radove. Od ključne važnosti je da se što prije donesu i kratkoročne mjere koje će obezbijediti revitalizaciju ekosistema vodotoka i rekultivaciju obala i korita.

Hitno treba zabraniti svako dalje deponovanje i nasipanje materijala iz iskopa i drobljenog kamena i šljunka koji mijenjaju sastav i strukturu rječnog korita. Ne samo zbog toga što onemogućavaju prirodne procese, nego su vrlo opasni za pitanja plavljenja u nizvodnom dijelu. Otpad se već obrušava u korito rijeke, a sa velikim vodama situacija će dodatno da se zakomplikuje. Sa prvim obilnijim kišama sav sitni materijal rijeka će odnijeti nizvodno i napraviti ozbiljne probleme u daljem toka Tare. Pa i kod Kolašina i Mojkovca.

MONITOR: Kojom dužinom put ,,teče" koritom i obalom Tare?
KOVAČEVIĆ: Kako je glavni projekat izgradnje autoputa proglašen tajnom, teško da možemo znati koliko tačno iznosi dionica koja teče uz Taru. Upotrebom satelitskih snimaka i onog što je vidljivo na terenu, procjenjuje se da ova dionica iznosi nešto više od osam kilometara, presjecajući rijeku više puta - zbog potrebe petlje Mateševo i zbog pristupnih puteva. Rampa petlje prolazi ispod Mosta Tara 10 i Tara 11, a dodatno planirani prelazi na Tari su most Čvor Mateševo 1 i Čvor Mateševo 2 koji spajaju na autoput u smjeru Uvača, odnosno Podgorice.

MONITOR:Da li se to moglo izbjeći?
KOVAČEVIĆ: Poražavajuća je činjenica da javnost nije bila upoznata sa planiranim i tekućim devastacijama na Tari. NVO i mediji su prinuđeni da informacije prikupljaju iz svake rečenice predstavnika institucija i isječaka pratećih dokumenata u pokušaju da se sklopi slika o obimu degradacije rijeke i daljim planiranim devastacijama na nacionalnom i međunarodno zaštićenom području sliva Tare.

Tako smo od ministra Radulovića saznali za postojanje 18 varijantnih rješenja za trasu autoputa. Postavlja se pitanje da li je ijedno od tih rješenja isključilo trasu autoputa iz korita Tare? Da li je iko prilikom trasiranja u Vladi ocjenjivao činjenicu što je rijeka Tara zaštićena skupštinskom Deklaracijom, programom UNESCO i da su nizvodno bar dva nacionalna parka, ili je odlučila manja cijena izvođenja radova? Sa ovakvim pristupom u planiranju, bojimo se šta će se desiti i sa drugim zaštićenim područjima koja stanu na put finansijskom interesu.

MONITOR: Provladini stručnjaci kažu da će se Tara revitalizovati. Koliko bi taj proces mogao trajati?
KOVAČEVIĆ: Samo deponije otpada na Tari su toliko velike da će nam trebati godine da ih uklonimo. Bar dvije rijetke i endemične vrste riba, makroinvertebrata, algi su degradirane na ovom prostoru do te mjere da će se teško povratiti u referentno stanje čak i u periodu od 10 godina. Za degradacije biodiverziteta postoje već opipljivi dokazi - što u istraživanjima ihtiofaune iz jula 2018. ili Ocjeni biološkog monitoringa nultog stanja na vodenom ekosistemu rijeke Tare sa monitoringom za period 2017 i 2018. – koje, očigledno, niko u državnim institucijama nije uzeo za ozbiljno, iako oni upozoravaju na devastacije staništa i desetkovanje vrsta.

MONITOR: Ubjeđuju nas da će Tara i njeno korito, nakon obavljenih građevinskih radova, biti ljepši?
KOVAČEVIĆ: Apsolutno ne stoji takva priča. Plan remedijacije i praćenja stanja životne sredine u kojem se navodi da će jedan ,,haotičan pejzaž bujičnog vodotoka" biti zamijenjen ,,harmonizovanim kroz hortikulturna rješenja" nema veze sa razumijevanjem suštine vrijednosti netaknutih i zaštićenih prirodnih cjelina. Prirodni pejzaž rijeke je nezamjenjiv i neponovljiv. Tvrdnje o ljepšim novim koritima i obalama su naklapanja nazadnih umova i onih koji žele isprati sopstvenu savjest i svijest građana, pravdajući devastaciju naše najljepše rijeke.


Posljedice

KOVAČEVIĆ: Devastacija na Tari predstavlja školski primjer kako Vlada, radi profita i investicija, pokušava zaobići pravna rješenja za zaštitu životne sredine i međunarodne obaveze iz konvencija i transponovanih evropskih propisa. Neko u državi je dopustio da se težište stavi na odjednom istaknutu potrebu regulacije poplava na Tari ili tvz. Prijedlog mjera remedijacije, u odnosu na pitanja međunarodne zaštite i propisa EU koji se odnose na očuvanje visokog ekološkog statusa rijeke (Okvirna Direktiva o vodama) i očuvanja povoljnog stanja budućeg Natura 2000 područja (Direktiva o pticama i staništima). Zaobilazi se i član Zakona o vodama o zabranama intervencija na vodotoku od državnog značaja u dijelu od 30 metara od obale... Odjednom i hitno desetak poljoprivredinih gazdinstava trebaju višekilometarsku regulaciju na Tari iako je ozbiljno sporno pitanje u stručnoj javnosti da li je Tara, i pod kojim uslovima, bujični vodotok u gornjem dijelu.

Nijedan vladin plan se ne bavi pitanjem hitnih i kratkoročnih mjera sanacije, povraćaja u pređašnje stanje i revitalizacije koje ćemo sprovoditi danas, a ne poslije završetka autoputa. Ne znamo ni koje su to intervencije u zaštićenim područjima u narednom periodu koje treba da očekujemo a za koje postoji rizik da će dovesti do dugotrajne devastacije, te da li monitoring aktivnosti uključuje stručna lica po pojedninim biodiverzitetskim grupama (ribe, vodozemci, gmizavci, obalna vegetacija, vrste bentosa).

MONITOR: Više razumijevanja bilo je na nekim drugim adresama?
KOVAČEVIĆ: Ta i slična pitanja bila su tema ovonedjeljnih razgovora sa predstavnima UNESCO, gdje su organizacije mreže Koalicije 27 zahtijevali stručnu pomoć, kako bi se bez odlaganja procijenili postojeći i budući uticaji izgradnje autoputa na Taru, ali i predvidjele najbolje moguće mjere regulacije i sanacije. UNESCO će kroz svoj izvještaj dati smjernice i preporuke vezane za područje svjetske prirodne baštine sa osvrtom na rezervat biosfere basen rijeke Tare.

Pošto resorno ministarstvo odbija da sagleda devastaciju ovog prostora kao realnu činjenicu, Koalicija 27 se, u svjetlu najavljenog otvaranja poglavlja 27, prije nekoliko dana obratila tijelima EU tražeći pomoć kako bi osigurali pristup informacijama, stručnu procjenu učinjenih i potencijalnih budućih šteta na Tari, kratkoročne i dugoročne mjere sanacije i revitalizacije ekosistema rijeke Tare...


Zoran RADULOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1469 / 14.decembar 2018.     AD AVALE DO BJELASICE - KAKO VLAST POMA...

 

Monitor broj 1468

Monitor broj 1468 / 07.decembar 2018.     ZAROBLJAVANJE NEBOJŠE MEDOJEVIĆAStavlj...

 

Monitor broj 1467

Monitor broj 1467 / 30.novembar 2018.   PODGORIČKA SKUPŠTINA: 1918 – 2018:Prosl...