Monitor.co.me

PRESUDA PRIVREDNOG SUDA PROTIV KAP-A I DRŽAVE: Trovanje ne zastarijeva

E-mail Ispis PDF
kapSutkinja Privrednog suda Nataša Bošković je prošle nedjelje ponovo donijela presudu po kojoj su Kombinat aluminijuma Podgorica i Država Crna Gora dužni da Đorđiju Terziću iz sela Srpska u Zeti islate naknadu štete zbog trajnog zagađenja njegovog poljoprivrednog zemljišta.

Riječ je o međupresudi, jer u dosadašnjoj praksi Apelacioni sud ukida ovakve presude štiteći državu od lavine sudskih sporova zbog zagađenja životne sredine.

Privredni sud je u maju 2017. godine donio presudu po kojoj su država i KAP dužni da solidarno Đorđiju Terziću iz Srpske isplate 700.000 eura. U presudi se navodi da je nedvosmisleno utvrđeno da ,,država Crna Gora nije preduzela mjere na koje je obavezuju Ustav i Zakon o životnoj sredini u pogledu zaštite životne sredine'', te je i odgovorna da tužiocu nadoknadi nastalu štetu.

Apelacioni sud Crne Gore, u martu prošle godine, ukida ovu poresudu i vraća je na ponovno suđenje. Sud je kao opravdanje za ovu odluku naveo da je Terzić još 2002. godine znao da mu je imovina zagađena jer je te godine Vlada donijela odluku o eksproprijaciji susjednog sela.

Naime, država je 2002. utvrdila zagađenost zemljišta na lokalitetu Velji brijeg u Botunu i na njemu zabranila bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom. Ubzo je i izvršila eksproprijaciju zemljišta od vlasnika. Iako je eksproprijacijom obuhvaćeno preko 20 vlasnika parcela, Terzić iz Srpske nije se našao na spisku. Njegovo imanje nalazi se na istom lokalitetu, graniči sa ostalima i na 50 metara je od bazena crvenog mulja. Ostalim vlasnicima zemljišta kvadrat zemlje, eksproprijacijom, je plaćan od 11 i po do 30 eura, Terziću ni cent.

Kada je Centar za ekotoksikološka ispitivanja utvrdio da je i voda na četiri bunara koja posjeduje na svom imanju zatrovana, Terzić više nije mogao da koristi preko 46.000 kvadrata plodne zemlje.

U presudi Privrednog suda je navedeno da je na dvije lokacije neposredno uz KAP, odloženo sedam i po tona crvenog mulja. Jedan bazen ima nepropusno dno, dok je drugi bez ikakvog zaštitnog dna, te se zemljište i podzemne vode stalno zagađuju preko propisanih granica sa alkalnim vodama koje sadrže povišene vrijednosti teških metala i kancerogenih čestica.

Vještaci su utvrdili da su bazeni crvenog mulja direktni krivci povećane koncentracije nikla, hroma, arsena i aluminijuma čija je koncentracija 100 odsto veća od dozvoljene. Ukupan sadržaj policikličnih aromatičnih ugljovodonika (PAH) u svim ispitivanim uzorcima je od pet do 10 puta veći od maksimalno dozvoljene koncentracije u zemljištu. PAH inače podliježe transportu na velike udaljenosti i smatra se genotoksičkim kancerogenom. PAH iz zemljišta se prenosi na čovjeka preko kože ili inhalacijom.

Nedvosmislen, i kako se ističe matematički precizan, zaključak vještaka je da su zatrovani i zemlja i vode, što se slaže sa nalazom CETI, koji je potpisala direktorica Ana Mišurović, iz 2004. da život u naseljima u okolini KAP-a nema nikakvu perspektivu.

Država i KAP ne spore trovanje, već se pozivaju na zastaru potraživanja tužioca, a Apelacioni sud to aminuje. Državu bi skupo koštalo da je ovaj sud potvrdio ovakvu presudu jer bi pokrenula lavinu tužbi zbog ugrožavanja životne sredine.

Ovom i ranijim presudama Privrednog suda je utvrđeno: ,,Takođe valja napomenuti da je opšte poznata činjenica da na podgoričkim pijacama mještani iz područja na kome se nalaze nepokretnosti tužioca i drugih područja Zetske ravnice, nesmetano prodaju svoje proizvode, a da pri tom nije poznat niti jedan slučaj da se nakon izvršenog uzorkovanja proizvoda od strane nadležnih državnih organa, izrekla mjera zabrane stavljanja u promet tih proizvoda''.

Na podgoričkim pijacama se već decenijama mogu kupiti poljoprivredni proizvodi koji dolaze sa zemljišta koje je zatrovano arsenom, aluminijumom, kancerogenim PAH česticama, a koji se navodnjavaju vodom koja je toliko zatrovana da je ne smije koristiti ni stoka. Država i viši sudovi trovanje ne spore, važno im je samo da izbjegnu trošak.

U sličnim slučajevima presude su obarane po istoj šemi - zbog navodne zastarjelosti. Privredni sud, sutkinja Milica Popović, donio je krajem 2015. presudu po kojoj je na ime umanjenja tržišne vrijednosti nekretnina KAP dužan da isplati Svetozaru, Radenku, Vidosavi, Ljeposavi, Sretenu i Biljani Terzić ukupno 660.000 eura. Sud je i u ovom slučaju utvrdio da je veliko zagađenje zemljišta direktna posljedica uticaja KAP-a, te da je zbog toga tržišna vrijednost njihove zemlje umanjena za 20,6 eura po kvadratu. Apelacioni sud je, sredinom 2016. godine, ukinuo ovu presudu pozivajući se takođe na zastaru.

Sutkinja Nataša Bošković se u najnovijoj međupresudi postarala da pobije ,,argument'' o zastari na koji se pozivaju KAP i država, a zbog njega presude obara Apelacioni sud. Uz konstataciju da je Terzićima nanijeta trajna šteta, Boškovićeva citira odluku Vrhovnog suda Jugoslavije iz 1972. godine: ,,Kada je u pitanju trajna šteta, tj. šteta koja se manifestuje tokom vremena, ne nastupa zastarelost potraživanja naknade štete sve dok šteta traje''.

Šteta ne prestaje da traje – u pismu koje je Terzić dobio krajem 2011. godine od tadašnjeg ministra održivog razvoja i turizma Predraga Sekulića piše: ,,Vlada CG je svjesna činjenice da je tokom protekle četiri decenije rada KAP-a došlo do zagađenja životne sredine, posebno u selu Srpska, u kojem živite i bavite se djelatnošću kojom stičete sredstva za egzistenciju. Naime, zemljište na teritoriji KAP-a je na pojedinim djelovima izuzetno zagađeno i predstavlja značajan izvor zagađenja podzemnih voda''. Tada se ministar Sekulić, sve citirajući Ustavnu odredbu da svako ima pravo na zdravu životnu sredinu, pozvao na strpljenje i kazao da je Vlada u saradnji sa Svjetskom bankom započela projekat sanacije crnih ekoloških tačaka u Crnoj Gori, od kojih je gorući KAP, sa bazenima A i B crvenog mulja i deponijom industrijskog otpada. U sklopu tog projekta KAP još uvijek nije došao na red, tako da je zagađenje konstantno.

Sutkinja Bošković se u presudi poziva i na dr Borisa Viznera (Zakon o obveznim (obligacionim) odnosima, Zagreb 1978), i u presudi zaključuje: ,,Kako je, dakle, nesporno da je tužiocu u konkretnom slučaju nanijeta trajna šteta, a kako, kada je u pitanju trajna šteta ne nastupa zastarjelost potraživanja naknade štete (što je usvojeno i u sudskoj praksi i u pravnoj teoriji), to je sud odbio prigovore zastarelosti kao neosnovane, te je utvrđeno da su tuženi odgovorni za nastalu trajnu štetu''.

Apelacionom sudu je do sada zaštita države bila sprešnija od sudske teorije i prakse.


Predrag NIKOLIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1469 / 14.decembar 2018.     AD AVALE DO BJELASICE - KAKO VLAST POMA...

 

Monitor broj 1468

Monitor broj 1468 / 07.decembar 2018.     ZAROBLJAVANJE NEBOJŠE MEDOJEVIĆAStavlj...

 

Monitor broj 1467

Monitor broj 1467 / 30.novembar 2018.   PODGORIČKA SKUPŠTINA: 1918 – 2018:Prosl...