Monitor.co.me

PODGORIČKA SKUPŠTINA: 1918 – 2018.: Proslave i priključenija

E-mail Ispis PDF
zastavaAko je istorija učiteljica života, onda mi u životu i u istoriji nemamo šta da tražimo. Naša se učiteljica iz korijena mijenja svako nekoliko, nekad se pojavljuju dvije paralelne, pa tri, pa tako redom. Malo Crna Gora ima stanovnika, svaki punoljetni građanin bi mogao da lijepo napiše svoju verziju. Da se nađe.

Evo izmiče 2018. koja prolazi kao - Nikad više 2018. Za kraj je ostavljeno najbolje. Dok se ovaj broj Monitora bude štampao, u četvrtak, 29. novembra 2018. Skupština Crne Gore će raspravljati o Predlogu rezolucije povodom 100. godišnjice Podgoričke skupštine, kojom se njene odluke proglašavaju ništavnim. Prethodno je Zakonodavni odbor parlamenta podržao rezoluciju u kojoj, pored ostalog, piše da Podgorička skupština, održana 1918. godine, nije bila legalna institucija, niti je legitimno konstituisana na osnovu slobodno iskazane volje građana Crne Gore.

Napisano je i da je nelegalnost Podgoričke skupštine, odnosno njena ustavna neprepoznatljivost i nezakonito konstituisanje, formalno pravni osnov za ništavost svih njenih odluka. U rezoluciji se ocjenjuje da je Podgorička skupština bila instrument kojim je izvršen državni prevrat u Crnoj Gori. Potpisala su je 42 poslanika vladajuće koalicije. To, tehnički, znači da će dokument biti usvojen sve da u njemu piše kako su za nestanak Crne Gore krivi Hotentoti koje su na Podgoričku skupštinu doveli Srbi. Moglo bi da prođe i da ništa iz istorije ne važi prije nego što su se razišli Milo i Momir, pa Milo zablistao kao spasitelj Crne Gore.

Možda jeste, a možda i nije slučajno što će Skupština Crne Gore rezoluciju o poništavalju odluka Pogdoričke skupštine donijeti 29. novembra. Mogao bi to biti način da se indirektno vlast još jednom prikači na antifašizam i Titovo doba koje mnogi smatraju vremenom jedinog prosperiteta u Crnoj Gori. Na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu 29. novembra 1943. formiran je Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije. U Titovoj Jugoslaviji bio je to Dan Republike. To što će plač za kraljevinom Crnom Gorom pasti na dan koji je slavljen kao Dan Republike - zamešateljstvo je koje savršeno odgovara onima kojima niti je stalo do kraljeva, niti do republike. U svakom slučaju, nemoguće je pribaviti argumente kako bi se u odnosu na onu kralja Nikole i druga Tita, ova „Milova Crna Gora" mogla nazavati – progres.

Mitropolit Amfilohije je pozvao poslanike da ne glasaju za rezoluciju jer se, kako kaže, time unose nove podjele u crnogorsko društvo. ,,Ovakva rezolucija ne da ne može postići svoj zadati cilj, već će samo produbiti postojeće podjele i pojačati već ionako veliki potencijal nestabilnosti u crnogorskom društvu. Takođe, ne znamo kako ona može pomoći poboljšanju odnosa sa Srbijom budući da se pitanje Velike narodne skupštine srpskog naroda u Crnoj Gori gotovo i ne dotiče srbijansko-crnogorskih odnosa, već je uzrok tenzija unutar Crne Gore među ovdašnjim stanovništvom", ocijenio je Amfilohije u pismu poslanicima.

Skupština, najvjerovatnije, neće razmatrati rezoluciju koju je predložio Demokratski front. Riječ je o predlogu rezolucije kojom se osuđuje čin kapitulacije Kraljevine Crne Gore u Prvom svjetskom ratu pod nazivom - Nikad više 1916. godina.

„Naša generacija, ponosna na pretke koji su se borili u Prvom svjetskom ratu u Vojsci Kraljevine Crne Gore, zbog čije je borbe nastala čuvena rečenica koja oslikava veliku pobjedu u tom ratu 'Da nije bilo Božića na Mojkovcu ne bi bilo ni vaskrsa na Kajmakčalanu', osjeća žal zbog činjenice da je Vojska Kraljevine Crne Gore 25. januara 1916. godine kapitulirala, pa nije učestvovala na Solunskom frontu i u velikoj pobjedi saveznika", piše u ovoj rezoluciji.

U opštu gužvu oko poništavanja uključio se i predsjednik Socijaldemokratske partije Ranko Krivokapić. On je amandmanom predložio da Skupština, pored osvrta na odluke Podgoričke skupštine, iskaže svoj sud i o referendumu iz 1992. godine.

„I jedan i drugi događaj su predstavljali trijumf i pobjedu politike koja je negirala Crnu Goru, nipodaštavala njenu državnost i nacionalni identitet crnogorskog i drugih naroda, urušavajući njen multietnički i multivjerski karakter", objasnio je Krivokapić.

Crna Gora je, kaže on, 1992.godine praktično na silu i prevaru ugurana u takozvanu zajednčku državu sa jedinim ciljem, da se obezbijedi privid da postoji neka navodna Jugoslavija.

„Time se želio pribaviti kakav takav legitimitet za vođenje ratne i velikodržavne politike, kojem konceptu je pripadalo tadašnje crnogorsko rukovodstvo, sa statusom marionetskog saveznika beogradskog režima", ocijenio je Krivokapić.

Portal IN4S, problematizovao je i legitimitet AVNOJ-a. ,,Ukoliko Podgorička skupština mora na rezoluciju, onda i AVNOJ mora da ima svoju rezoluciju... Stalno ovi iz DPS-a prigovaraju kako su se birali poslanici Podgoričke skupštine, a niko ne pita kako su se birali delegati AVNOJ-a? Je li bilo kakvih izbora za delegate i ako nije što su oni išli u Jajce i šta su oni tamo odlučivali?"

Druga strana, u vidu NVO Dukljani zakazala je pod sloganom Nikad više 1918. protesnu šetnju od spomenika Svetom Petru Cetinjskom do Skupštine. ,,Izađimo i poručimo, gospodski, kako nam pripada, da narod koji ne ljubi lance, ne pristaje da slavi izdaju!"

Čeka nas još naučni skup pod nazivom Ujedinjenje Crne Gore i Srbije predviđen za 30. novembar i 1. decembar u Podgorici. Centralna proslava stogodišnjice Podgoričke skupštine i Dana ujedinjenja Crne Gore sa Srbijom i drugim južnoslovenskim narodima održaće se, kako je ranije najavljeno, po blagoslovu mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, 1. decembra u kripti Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici. Na tom skupu je trebao da govori Matija Bećković, ali mu je ulazak u Crnu Goru zabranjen.

Sad se premijer Marković pohvalio kako ,,vlast nije ni branila organizovanje proslave stogodišnjice Podgoričke skupštine jer je sigurna u sebe". Nije. Samo se ne zna da li će policijska procjena glasiti da određenog dana jedan od glavnih učesnika, iz Rovaca inače, može ili ne može da uđe u državu.

Besmisleno je govoriti o ispraznosti poništavanja istorijskih događaja Kakvi god da su bili - bili su i proizveli određene posljedice. Kad su nacije stvarane, crnogorska je stvarana kakva je stvarana. Kome nije jasno kakva - neka pročita ratni proglas kralja Nikole kad je Crna Gora ušla u Veliki rat. ,,Na našoj su strani bog i pravda. Mi smo htjeli mir, nametnut nam je rat. Primite ga kao i uvijek, primite ga srpski i junački, a blagoslov vašeg starog kralja pratiće ve u svim našim podvizima. Živjeli moji mili Crnogorci! Živjelo naše milo srpstvo!

Živjela naša moćna zaštitnica Rusija i njeni saveznici!".

Bila kraljevina, pa prošla. Gotovo niko se, iako se cijelu godinu priča o 1918-oj, nije poduhvatio ozbiljne priče o tome - zašto je tako bilo.

,,Ovu godišnjicu mogli smo posvetiti traganju za odgovorima, kako je Crna Gora uopšte došla u situaciju u kojoj se našla 1918. godine?

Da li je svaku alternativu zasijenila ambicija kralja Nikole da u Prizrenu bude krunisan za cara svih Srba? Konačno, da li je njegova politika koju je vodio od 1878. godine, svoje ishodište našla upravo na Podgoričkoj skupštini? Razumijevanjem crnogorskog društva od 1878. do 1914. godine, postaje jasnije zbog čega je Crna Gora 1918. godine bila mjesto gdje se sprovodila politika svršenog čina!", napisao je ovih dana istoričar Adnan Prekić.

Apsolutizam, sirotinja, hinjeni pokušaji parlamentarizna - možda bi bili neki od odgovora. I možda bi suviše ličili na Crnu Goru sto godina kasnije.

Posebna priča mogla se ispričati o jugoslovenstvu. U verziji istorije kakvu danas promoviše vlast Crna Gora ispada zaostalijom nego što je bila. Ideja ujedinjenja jugoslovenskih naroda postojala je u Crnoj Gori, bez obzira na to što što se posljednjih godina insistira isljučivo na odnosima između Srbije i Crne Gore. Učene glave koje su pisale o jugoslovenstvu smatraju to pitanje neodvojivim od socijalnih problema koji su morili kako jugoslovenske narode koji su bili pod vlašću Austrougarske, tako i one koji su imali sopstvene tlačitelje. Ali, malo je ko u Crnoj Gori spreman da se zaista vrati sto godina unazad i zamisli kako su živjeli obični ljudi u Hrvatskoj, anketiranoj Bosni, tek oslobođenim ili neoslobođenim djelovima Crne Gore. Polugladni kmetovi, željni sopstvene zemlje, podanici dalekih careva, pioni u igrama velikih sila - sve se to u današnjoj Crnoj Gori svodi na srpstvo i crnogorstvo. Po površnosti se vidi koliko smo za sto godina napredovali.


Čitajući Lalića

Koliko se neozbiljno i politikantski govori ovih dana o Crnoj Gori u Velikom ratu potvrđuje činjenica da gotovo ni slovo, ovom prilikom nije napisano o komitskom pokretu u Crnoj Gori koji je postojao tokom čitavog rata i nejak i uporan suprotstavljao se austrijskoj carevini.

,,Komitovanje je naše trajalo dvije i po godine dana. Napetost je bila stalna, pucnjava nije prestajala. Nema sela ni zaseoka da ga nije hajka na život i smrt zakačila i djecu mu zaplakala. Poginulo nam je tri stotine srčanih momaka, ubili smo preko hiljadu vojnika i oficira i preko stotinu švapskih puškonoša iz crnogorskih porodica, Veliki taj napor naroda, lišenog pomoći saveznika, sramotno su prećutali istoričari po naređenju iz Beograda. Pašić Protić Pribićević, radikali demokrati i ostali poklonici dinastije, taj naš pokret su označili kao sumnjiv i nezgodan. Nezgodan je za njih bio svaki pokret osim onoga kojim su oni komandovali i svaka borba osim one na Solunskom frontu", napisao je Mihailo Lalić u knjizi Dokle gora zazeleni.

Još dva Lalićeva djela - Ratna sreća i Gledajući dolje niz drumove - prepuna su književno obrađenih istorijskih fakata iz kojih se puno može naučiti o Crnoj Gori u Prvom svjetskom ratu. Kome je do čitanja.


Miloš BAKIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1474  18. januar 2019.     ONO ŠTO NADLEŽNI NE SMIJU DA VIDE:Ko...

 

Monitor broj 1473

Monitor broj 1473  11. januar 2019.         DUŠKO KNEŽEVIĆ I DOBRI MOMC...

 

Monitor broj 1469

Monitor broj 1469 / 14.decembar 2018. AD AVALE DO BJELASICE - KAKO VLAST POMAŽE...