Monitor.co.me

PORUKE NEMIRA U FRANCUSKOJ: Klasna borba davedest prvom vijeku

E-mail Ispis PDF
makronFrancuzi sa strepnjom očekuju kraj ove nedjelje. Da li će se nezadovoljstvo Francuza pretvoriti u pravu pobunu? U nadi da će time smiriti situaciju, francuska vlada je suspendovala na šest mjeseci odluku o uvođenju akciza na gorivo. Bez obzira na to, jaz između građana i elita u Parizu i dalje je ogroman.

Scene sukoba s policijom u centru Pariza prošlog vikenda to ilustruju. Tokom cijelog dana sukobljavali su se demonstranti i policija u zapadnom dijelu i u centru glavnog grada. Barikade na Šanzelizeu, napadi kamenicama na policajce i šmrkovi za rastjerivanje demonstranata.

Za nekontrolisane demonstracije mnogi su rekli da liče na ratno stanje. Aktivisti koji su nosili fluorescentne žute prsluke, palili su automobile, razbijali izloge, pljačkali prodavnice, bacali kamenice na policajce i ispisivali grafite po Trijumfalnoj kapiji. Policija je odgovorila ispaljivanjem suzavca i vodenim topovima, zatvarajući desetke ulica i stanica metroa kako bi suzbila nemire.

Povrijeđene su 133 osobe, privedeno 412, od kojih je 378 zadržano u pritvoru.

Bio je to treći vikend zaredom protesta „žutih prsluka". Širom zemlje protestovalo je oko 76.000 ljudi. Prošlog vikenda je na ulicama Francuske bilo 106.000 ljudi, a na prvim protestima čak 282.000. ljudi.

Novi antivladini protesti održani su u ponedjeljak ujutru kada su radnici ambulantnih službi izašli na ulice i okupili su se pred Narodnom skupšinom u centru Pariza kako bi se žalili na radne uslove. Demonstranti su palili gume i blokirali saobraćaj dok je jedan aktivista nosio transparent na kome je pisalo: ,,Država me ubija",

,,Uvijek ću prihvatiti protest, uvijek ću saslušati opoziciju, ali nikada neću prihvatiti nasilje", rekao je predsjednik Francuske Emanuel Makron u Buenos Ajresu gde je učestvovao na samitu Grupe 20 (G20) najvećih i najrazvijenijih privreda svijeta. Ministar unutrašnjih poslova Kristof Kastanero izjavio je da vlada razmišlja o uvođenju vanrednog stanja u cilju stabilizacije bezbjednosne situacije.

Fancuska je u krizi. Protesti su počeli prošlog mjeseca zbog povišenih cijena goriva i poslije niza pritužbi da Makronova vlada ne brine o problemima običnih ljudi.

Talas uglavnom nekontrolisanih protesta brzo je zahvatio čitavu zemlju. Od Bresta do Strazbura i od Lila do Marselja demonstranti su blokirali naplatne kućice na autoputevima, ulice i skladišta goriva, ili su se u žutim prslucima okupljali na protestnim marševima. Demonstranti su zbog nezadovoljstva vladinom obrazovnom politikom, u ponedeljak blokirali oko stotinu škola u zemlji.

Brzo je postalo jasno da je u pitanju mnogo više od cijene goriva: strah od siromaštva. Bijes na vladu, posebno na predsjednika Makrona veliki je, smatraju ga uobraženim, daleko od naroda i ne žele njegove reforme.

Nezadovoljstvo se proširilo u siromašnijim slojevima društva, onim koji od plate jedva mogu da namire dažbine. Takvih je u Francuskoj mnogo poslije godina recesije koje su uslijedile po izbijanju svjetske ekonomske krize 2008. Najčešče dolaze iz ruralnih predjela i predgrađa velikih gradova. Riječ je o gubitnicima globalizacije, poput onih koji su glasali za Donalda Trampa u Sjedinjenim Američkim Državama, ili za Bregzit u Velikoj Britaniji. Njima je automobil neophodan, a nova, elektronska vozila, ekološki čistija, ne mogu da sebi priušte.

Posrijedi je dijalog gluvih između vlasti i „žutih prsluka".

Vlast insistira na onome što se objektivno ne može osporiti: neophodnost neodložne primjene mjera iz radikalnog programa zaštite životne sredine, energetske tranzicije i ograničavanja negativnih efekata ljudskih aktivnosti po budućnost planete. Porez na gorivo je zamišljen kao ekološka taksa, sa ciljem da se stanovnici okrenu drugim, za životnu okolinu zdravijim načinima prevoza od automobila na benzin i dizel.

Vlada smatra da porez treba uvesti po svaku cijenu, koliko god koštalo i koliko god bilo teško podnijeti socijalno i ekonomski osetljivim slojevima stanovništva. Vlast propagira novi odnos prema automobilu i njegovom korištenju, pri čemu je veoma malo dosad učinjeno.

Pokret „žutih", sa svoje strane, ne osporava ekološke ciljeve, ali ih stavlja u drugi plan u odnosu na ekonomsku situaciju stanovništva. Njihova ključna riječ je kupovna moć. „Stop sa taksama!", „Vratite nama pare koje ste dali bogatašima!", „Dosta više poreskog reketiranja!"... skandira se na raskrsnicama, pred naplatnim stanicama na ulazima u autoputeve i drugim mjestima okupljanja, kao i pred bezbrojnim kamerama TV kanala.

Za ,,žute prsluke" su ekologija, alternativni izvori energije, bio proizvodi, namijenjeni bogatima. Džaba ti priča o globalnom zagrijevanju, zagađenju i drugim štetnim pojavama za budućnost planete.

Tu su i zahtevi za opštim povećanjem plata (zahtjevi iza kojih stoje, smatra se, politički i sindikalni aktivisti), ali i mnogo drugih raznovrsnih pretenzija i reklamacija, ponekad čak i privatnog karaktera. Popularna je fraza: „Oni nam spominju kraj svijeta, a nas interesuje kraj mjeseca."

I ne samo to. Francuzi ne vole da ih oporezuju a da ne znaju kako će taj novac da bude utrošen. Jer ovo je i priča o tome kako se troše javna sredstva.

Popularnost „žutih prsluka" je porasla: 75 odsto Francuza podržava pokret. Pri tome čak 81 odsto misli da vlast ne daje adekvatan odgovor koji iziskuje situacija. Čak i većina onih koji su glasali za Makrona, 52 odsto, tako se izjašnjava. Istovremeno, građani su kategorično protiv ekstremnih ljevičara i desničara koji koriste proteste za nasilje i napade.

Neki analitičari upoređuju „žute prsluke" s pokretom „pet zvjezdica" u Italiji, iako je Bepe Grilo od početka izišao sa strukturisanim programom. Pojedini čak spominju i treći stalež čijom je pobunom počela Francuska revolucija 1789. Drugi vide i sličnosti s anarhijskim primjerom Pariske komune iz 1870.

Pokret „Žuti prsluci" nema sopstveni profil. Gledano iz te perspektive, izlazak na ulicu jedini je način da se promijeni politika naizgled svemoćnog predsjednika koji želi da se drži svog reformskog kursa, ali koji takođe mora i da napravi neke ustupke.

U početku je bio slabo strukturisan i neformalno koordinisan preko društvenih mreža. Osporavani su svako liderstvo i status portparola.

Odsustvo strukture i stabilnog programa pokreta je bila teškoća za vlast jer nema sa kim da pregovara. Ali za taj problem je dobrim dijelom kriv sam predsjednik Makron, kaže Stefan Vanih, šef agencije za istraživanje javnog mnjenja SCP. „Predsjednik je podrivao posrednička tijela kakva su sindikati i unije poslodavaca otkako je došao na vlast. On preferira da se obraća direktno ljudima", kaže Vanih.

Konačno je u ponedjeljak u jednom, u bazi pokreta spornom onlajn glasanju, izabran osmočlani savjet portparola "žutih prsluka". Savjet portparola je oličenje raznolikosti pokreta: osmoro ljudi imaju različite socijalne pozadine, dolaze iz različitih krajeva zemlje, različitog su porijekla i naravno pola. Među njima su: mali preduzetnici, vozač kamiona, poljoprivrednik, bivši novinar, konobarica i prodavačica kozmetike.

Njihov zadatak je da pregovaraju u ime "žutih prsluka" i da organizuju regionalne debate, kako bi se pokret širio od baze u regionama ka glavnom gradu. Izabrani aktivisti imaju malo ili nimalo političkog iskustva, što je i bio jedan od kriterijuma za njihov izbor. Pokret je objavio listu od 40 zahtjeva među kojima su podizanje minimalne plate, povećanje penzija, povlačenje ukidanja poreza na imovinu.

Emilijano Grosman, politolikog iz Pariza, smatra da bi vlada morala da se obrati demonstrantima. Uspjeh „žutih prsluka", prema njegovom mišljenju, ima kontradiktorne razloge.

S jedne strane postoje stare suprotnosti između bogate pariske ljevice posvećene između ostalog zaštiti životne sredine i konzervativnih građana sa siromašnije periferije koji osjećaju da ih vlada zanemaruje. „Istovremeno, u zemlji je takođe mnogo ljudi koji su veoma ljuti zato što je Makron, vrlo brzo nakon stupanja na dužnost, ukinuo porez na imovinu. To je, inače, porez koji samo bogati plaćaju", podsjeća Grosman. „Francuzi sada smatraju da ih ne zastupaju ni ljevica, ni desnica pariskih elita".

„Žuti prsluci", koji su došli iz unutrašnjosti nisu se sukobili samo s policijom već su se našli oči u oči s Parižanima u jednom od najelitnijih djelova grada. ,,Pijte, pijte, dok još možete", dobacivali su gostima na terasama kafea, u scenama koje po nekim izvještačima, ilustruju klasnu borbu 21. vijeka.

Sični razlozi su u Velikoj Britaniji vodili do Bregzita. Britanci iz ruralnih krajeva nisu rasturili Siti, ali su glasali za izlazak iz Evropske unije u inat Londonu, koji predstavlja ostrvo blagostanja. Stanovnici Londona ne dijele iste brige sa stanovnicima istočne Engleske koji su u najvećem broju glasali za Bregzit.

Stanovnici Londona su ishod referenduma doživjeli kao šamar koji im je uputio ostatak zemlje, dok u Parizu šamar koji su „žuti prsluci" uputili pariskoj eliti, na čelu s Makronom, nije samo metafora.


Protesti i u Belgiji

Protesti ,,žutih prsluka" stigli su i u Belgiju. Demonstranti u upozoravajućim fluoroscentnim žutim prslucima blokirali su ulice u Belgiji u petak i izazvali saobraćajni haos.

Na hiljade ljudi demonstriralo je u Briselu zbog socijalnih reformi, zahtijevajući kraj politike štednje. Protestovali su zbog visokih poreza i troškova života, i kamenjem gađali kabinet belgijskog premijera Šarla Mišela. Na ulicama su kasnije izbili neredi.

Na marginama protesta, u tzv. evropskoj četvrti Brisela izgorela su dva policijska automobila. Policija je s bodljikavom žicom blokrala područje od svega par stotina metara od Evropske komisije i upotrijebila vodene topove i suzavac. Uhapšeno je nekoliko desetina ljudi.


Milan BOŠKOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1474  18. januar 2019.     ONO ŠTO NADLEŽNI NE SMIJU DA VIDE:Ko...

 

Monitor broj 1473

Monitor broj 1473  11. januar 2019.         DUŠKO KNEŽEVIĆ I DOBRI MOMC...

 

Monitor broj 1469

Monitor broj 1469 / 14.decembar 2018. AD AVALE DO BJELASICE - KAKO VLAST POMAŽE...