Monitor.co.me

ZAROBLJAVANJE NEBOJŠE MEDOJEVIĆA: Stavljanje u strah

E-mail Ispis PDF
katnicU momentu kada završavamo ovaj tekst Nebojša Medojević u samici spuškog zatvora sedmi dan štrajkuje glađu. Toliko traje i „dobrovoljno" zatočeništvo Milana Kneževića koji od prošlog četvrtka ne izlazi iz zgrade Skupštine. A njihove kolege iz DF-a organizuju proteste i čekaju neće li se o ovim slučajevima u skorije vrijeme izjasniti Ustavni sud. Nadaju se – u korist dobrovoljnih i prinudnih zatočenika sa poslaničkim imunitetom.

Čudna je ta rabota sa svjedočenjima.

Medojević i Knežević su, svaki na svoj način, utamničeni u svojevrsnom procesu opamećivanja koji je naložilo predsjednik Višeg suda Boris Savić, a na zahtjev Specijalnog tužilaštva i glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića. Njihov grijeh – ne i krivično djelo – ogleda se u tome što pred Specijalnim tužilaštvom nijesu htjeli da otkriju ko im je dao kompromitujuće informacije (Medojeviću) odnosno ponudio da za novac „završi" zatvorsku kaznu od četiri mjeseca (Kneževiću).

Na drugoj strani – u vladajućem taboru – imamo priču vezanu za slučaj Ramada. Nekadašnji direktor Direkcije za željeznice Nebojša Obradović pravosnažno je osuđen na tri mjeseca zatvora jer je, prema potvrđenoj presudi sudije Ane Vuković, svojoj partiji (SD) pribavio imovinsku korist zloupotrebom novca iz državnog budžeta. Od tada, bezmalo godinu i po, čekamo da tužilaštvo donese valjanu odluku o krivičnoj prijavi koju je nekadašnji poslanik Mladen Bojanić, zbog lažnog svjedočenja, podnio protiv sedam svjedoka u slučaju Ramada, predvođenih Ivanom Brajovićem, predsjednikom SD-a i Skupštine.

U međuvremenu, Obradović je podnio ostavku (nije razriješen), da bi potom bio raspoređen na mjesto samostalnog savjetnika za finansije u Ministarstvu saobraćaja. I pred toga što ga Zakon o državnim službenicima i namještenicima, nakon pravosnažne osude, prepoznaje kao „nedostojnog za rad u državnom organu".

Sa takvim postupkom saglasio se i premijer Duško Marković objašnjavajući kako „ne treba nekoga ko je pogriješio obilježiti žutom trakom".

Da vidimo šta to znači u slučaju poslanika Medojevića.

On je, preko svog Fejsbuk profila, podijelio „saznanje" da je Milivoje Katnić dobio/uzeo 100.000 eura od Miomira Mugoše kako ne bi tražio pritvor za bivšeg gradonačelnika Podgorice tokom istrage koja se protiv njega vodi u slučaju Carine. Prethodno je, na sličan način i takođe bez iznošenja ijednog dokaza, glavnog specijalnog tužioca optužio i za mučenje civila na dubrovačkom ratištu.

Specijalno tužilaštvo je, povodom ovih tvrdnji, otvorilo postupak istražujući, navodno, njihovu istinitost. Ni njima, ni njihovim pretpostavljenima (Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković) nije zasmetao očigledni konflikt interesa: bude li istraga SDT okončana sa pozitivnim rezultatom biće optužen njihov pretpostavljeni. Kome, po pravilu službe, svakodnevno referišu o svom radu.

A kako izgleda njihov posao pokazuje to - nakon Medojevićeve tvrdnje da je Mugoša dao novac Katniću, SDT je pokrenuo postupak „protiv nepoznatog učinioca zbog izvršenja krivičnog djela davanje mita". Nepoznati učinioc? Ako vjeruju Medojeviću, onda im je poznat identitet i onoga ko je mito dao i onoga ko ga je uzeo. Ako mu ne vjeruju zašto insistiraju na svjedočenju? Ili je to način, koga se neko vješto dosjetio, da se Medojević (i Knežević) „stave u zatvor", bez optužnice, dokazivanja krivice i skidanja imuniteta.

„Proizilazi da tužilaštvo iskaz Nebojše Medojevića uzima krajnje ozbiljno, pošto u Zakonu postoji mogućnost da se mjera prinude ne mora primijeniti ili se može prekinuti, ukoliko taj iskaz nije od značaja", kaže u razgovoru za Monitor advokat Sergej Sekulović. „Zašto su tužilaštvu toliko bitni iskazi Medojevića i Kneževića to je već drugo pitanje, pošto njih dvojica te svoje iskaze interpretiraju kao dio slobodno iskazanog poslaničkog mišljenja. I sa te strane gledano situacija je krajnje konfuzna".

Hajde da doprinesemo toj konfuziji. Početkom maja, tokom suđenja optuženima za državni udar, u sudnici se kao svjedok našao i Nebojša Medojević. Milivoje Katnić je tada tražio da se svjedok prije svjedočenja psihijatrijski vještači pošto, kako je rekao, „ima dokaze da Medojević ima psihički poremećaj". Citiramo dio Katnićevog obraćanja sudu: „Ovaj svjedok je više puta iznosio nešto što je nemoguće. On je iznosio činjenice da je Glavni specijalni tužilac silovao osobu koja ne postoji...".

U tom trenutku Tužilaštvo već vodi postupak protiv Medojevića zbog navodnog pranja para tokom predizborne kampanje 2016. godine, ali Katnić i njegovi saradnici tada ne pominju bilo kakve poremećaje.

,,Ukazujem sudu da je Viši sud u Podgorici ovog svjedoka, na predlog tužilaštva, kaznio novčanom kaznom jer nije htio da svjedoči i ove činjenice se nigdje nisu pominjale", naveo je na istom ročištu advokat optuženih Miroje Jovanović, „Takođe protiv Medojevića se u ovom sudu vodi postupak i ove tvrdnje tužilaštvo tamo ne pominje. Ukazujem na član Ustava gdje se mora jednako postupati...".

Osam mjeseci kasnije Medojeviću u samicu stiže rješenje da je „stavljen u zatvor" još dva mjeseca pošto nije adekvatno svjedočio u istrazi o Katnićevom ponašanju na dubrovačkom ratištu. Kada je, da još jednom citiramo glavnog SDT, Katnić navodno „silovao osobu koja ne postoji".

Vrijeme je da u pomoć pozovemo Zakon o krivičnom postupku. Ako svjedok dođe i odbije bez zakonskog razloga da svjedoči, može se kazniti novčano, propisano je u članu 119 tog Zakona. U nastavku stoji da se svjedok, „ako i poslije toga odbije da svjedoči", može i zatvoriti. „Zatvor traje dok svjedok pristane da svjedoči ili dok njegovo saslušanje postane nepotrebno ili dok se krivični postupak završi, ali najduže dva mjeseca".

Zašto Katnić „juri" Medojevića ako je njegovo svjedočenje „postalo nepotrebno" pošto je, kao što tvrdi, ustanovljeno da navodna žrtva ne postoji? Jedna od pretpostavki koja nam prva pada na pamet jeste već neprikriveni lični animozitet u trouglu Katnić – Medojević – Knežević. Koji, zbog posla koji njih trojica obavljaju, sada postaje i državni problem.

Zbog mogućnosti da dolje potpisanog neko pozove da svjedoči o upravo napisanom, ponovimo da se radi o pretpostavci. Baš kao što je pretpostavka i to da je Katnić krenuo da istražuje samoga sebe provjeravajući Medojevićeve tvrdnje upravo zbog toga da bi mu se pružila prilika da sa njim porazgovara, i „stavi ga u zatvor" bez obaveze da se prethodno bavi poslaničkim imunitetom.

Dodatno, možemo da pretpostavimo ko je odobrio tu operaciju. Još od kada je Milo Đukanović obznanio da ministra policije Andriju Jovićevića smjenjuje zato što ga, kao predsjednika države, nije obavijestio o naumu da uhapsi zamjenika državnog tužioca Zorana Piperovića (afera S.Č.) jasno je da se visoki državni funkcioneri, a posebno osobe sa imunitetom, ne mogu pritvarati, zatvarati ili „stavljati u zatvor" bez saglasnosti s vrha. Sada, gdje se baš taj vrh nalazi – u Vladi, predsjedništvu ili Ministarstvu pravde, kao što tvrdi Medojević – to tek treba ispitati.

Jedno je jasno. Odluka da se u zatvor mogu poslati svi oni koji ukažu (osnovano ili ne) na nečije nezakonito ponašanje, ako u tužilaštvu ili sudu nijesu zadovoljni njihovim svjedočenjem, predstavljaće gotovo nepremostivu prepreku budućim zviždačima, novinarima istraživačima, NVO i političkim aktivistima koji bi, inače, bili spremni da ukažu na mogući slučaj kriminala i(li) korupcije.

Zahvaljujući SDT, Višem sudu, Vladi i resornom ministarstvu danas smo ponovo u prilici da se prisjećamo „ljepše prošlosti". Recimo ono kada su profesora Milana Popovića sa predavanja pozvali da svojim svjedočenjem pred Rankom Čarapić i Đurđinom Ivanović dokaže tvrdnje iz kolumne o kriminalnoj hobotnici. Profesora su zadržali dva sata, nakon čega je otišao kući.

Sad vas stave na dva mjeseca. Pa pridaju. Dok ne pristanete da su 2+2 = 5. Ili makar tri.


Tako je govorio Đukanović

,,Duška Jovanovića je ubio onaj ko ga je najviše koristio dok je bio živ", ustvrdio je Milo Đukanović u martu 2013. godine, na konferenciji za štampu koja je trebala biti posvećena rezultatima njegove vlade nakon 100 dana mandata. „Taj čovjek, koji, uzgred, ponekad zna i da zapali poneku ambasadu velike države u Beogradu, ima jednu gadnu naviku: kada zaključi da neko ko mu vjerno služi dok je živ - može više poslužiti kao mrtav - onda ga učini mrtvim".

Skicu za portret naručioca ubistva vlasnika i glavnog urednika Dana Đukanović je završio konstatacijom ,,to je isti onaj koji nosi politički kišobran za ubistvo Zorana Đinđića". Samo neku noć ranije, taj „politički kišobran" stavljen je u ruke Vojislava Koštunice, nekadašnjeg predsjednika SRJ i premijera Vlade Srbije. Uradio je to Vladimir Beba Popović, kontroverzni svjedok i tumač političkih dešavanja u Beogradu i Podgorici, u Živoj istini.

Đukanović se i dodatno potrudio da skeptike uvjeri u ozbiljnost iznijetih tvrdnji. ,,Ne mislite valjda da bih se služio ovakvim optužbama da bih konstruisao na nečiji račun", rekao je, „spreman sam da svakom državnom organu koji se time bavi ponovim ovo što sam kazao".

Vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić i njeni saradnici, međutim, nijesu bili spremni da (sa)slušaju premijera. Alibi im je, javno, ponudio tadašnji ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević stavljajući Đukanovićeve tvrdnje „u kontekst predsjedničke kampanje".

Jednako je bez zvanične reakcije ostala i Đukanovićeva tvrdnja iz parlamenta da je čuvena afera S.Č. u kojoj se pominjalo i njegovo ime „klasična politička konstrukcija jedne obavještajne službe". Tu informaciju Đukanović je, kaže tada, dobio od jednog pripadnika obavještajne službe ,,kome ne može kazati ime".

Liči li vam ta priča na slučaj Medojević? Sa različitim ishodom, doduše.

Jedini koji je tada, makar javno, reagovao na Đukanovićeva saznanja bio je tadašnji poslanik SDP-a Mićo Orlandić, pomoćnik ministra unutranjih poslova u vrijeme afere S.Č. On je tada, da parafraziramo, obećao kako će – nastave li se prozivke – objelodaniti neka javnosti nepoznata saznanja o pomenutoj aferi. Nastupio je muk. Sve do proljetos, kada je iz Osnovnog suda u Podgorici stigla obavijest da je predmet Moldavka S.Č. izgorio prije dvije godine tokom požara u pisarnici suda.


Zoran RADULOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1474  18. januar 2019.     ONO ŠTO NADLEŽNI NE SMIJU DA VIDE:Ko...

 

Monitor broj 1473

Monitor broj 1473  11. januar 2019.         DUŠKO KNEŽEVIĆ I DOBRI MOMC...

 

Monitor broj 1469

Monitor broj 1469 / 14.decembar 2018. AD AVALE DO BJELASICE - KAKO VLAST POMAŽE...