Monitor.co.me

MARKO PERKOVIĆ, GENERALNI KONZUL SFRJ U TIVTU: Tita odavno nismo dostojni

E-mail Ispis PDF
perkovicMONITOR: Povodom 29. novembra – Dana Republike, NVO Generalni konzulat Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije iz Tivta, postavio je spomenik predsjedniku SFRJ maršalu Josipu Brozu Titu na istoimenoj gradskoj rivi. Šta ste htjeli da poručite tim činom?
PERKOVIĆ: Simbolični čin postavljanja spomenika drugu Titu na Obali Maršala Tita u Tivtu je naš logičan odgovor u pogledu dosljednosti na sve slične inicijative, posebno one u Titogradu, koja je svojom veoma upitnom iskrenošću uzburkala crnogorsku javnost. Titov spomenik na „njegovoj" rivi na kojoj smo ga toliko puta sa oduševljenjem dočekivali predstavljao je izvanredan sklad sjećanja koja ne blijede i glamuroznog izgleda rive, pa se i sunce radovalo.

MONITOR: Ko je autor spomenika?
PERKOVIĆ: Spomenik je žigom i brojem sertifikovana kopija legendarnog Titovog spomenika kakav se nalazi ispred njegove rodne kuće u Kumrovcu i u zgradi Ujedinjenih nacija u Nju Jorku, a rad je akademskog vajara Antona Augustinčića. Iako se radi o minijaturnoj kopiji to ne umanjuje njenu umjetničku i stvarnu vrijednost.

MONITOR: Kakvim je reagovanjima propraćeno postavljane spomenika?
PERKOVIĆ: Postavljanje spomenika nije bilo najavljeno, ali su se veoma brzo okupili brojni poštovaoci lika i djela druga Tita koji nisu krili svoje oduševljenje i iskrenu želju da bi baš tu trebalo za stalno postaviti spomenik najvećem sinu naših naroda i narodnosti. Spomenik je stajao na, kao za njega naručenom, mermernom postamentu sve vrijeme dok je trajalo zasjedanje AVNOJ-a kojim je predsjedavao drug Ivan Ribar (ribar mu je zanimanje), a onda je vraćen na svoje mjesto u Generalni konzulat SFRJ, gdje ga je sjutradan posjetila visoka delegacija Komunalne policije koja je imala nalog Morskog dobra da se poklone drugu Titu i uklone mu spomenik.

MONITOR: Zašto je spomenik predsjedniku SFRJ i Komunističke partije Jugoslavije postavljen tako da je leđima okrenut luksuznom naselju Porto Montenegro?
PERKOVIĆ: To je bio samo jedan od uglova snimanja da bi se zbog jakog sunca i idealne pozadine dobio što efektniji snimak, a „sloboda medija" koju zagovaramo inspirisala je novinare da komentarišu na svoj način. Možda je Tito okrenuo leđa Porto Montenegru da ne gleda luksuzne jahte čiji su vlasnici iz nesvrstanih zemalja znajući u kakvom se jadnom stanju nalazi njegova jahta Jadranka, naš nekadašnji ponos i san svjetskog džet-seta.

MONITOR: Mnogi se i danas s nostalgijom sjećaju Jugoslavije i Tita, drugi tvrde da je bio diktator i zločinac...
PERKOVIĆ: Da, mišljenja su potpuno oprečna iz raznoraznih razloga, ali su svi jedinstveni u ocjeni da je tada bilo mnogo bolje nego danas! Titove riječi da „nijedna naša republika ne bi bila niko i ništa da nismo svi zajedno" već odavno nam zvuče kao proročanstvo. Neke naše republike su protektorati, druge su zapale u kolonijalno ropstvo iz kojih je Tito vadio brojne zemlje trećeg svijeta. Svojim nestankom mjesto Jugoslavije na pijedestalu slobode ostalo je upražnjeno, a današnjem turbulentnom svijetu i haotičnim događajima i te kako nedostaje Titova državnička mudsrost i autoritet. Uostalom, Jugoslavija i Tito nam poslije tri decenije izgledaju kao nedosanjani san, o čemu je istorija odavno dala svoj sud prema kome je svako oponiranje beznačajno.

MONITOR: Vi ste čestitali Dan Republike ,,i nekadašnjim Titovim pionirima," koji su sada predvodnici raznih nacionalističkih tabora na ovim prostorima...
PERKOVIĆ: „Ko neće brata za brata, taj hoće tuđina za gospodara". I upravo nam se to dogodilo. Bratstvo-jedinstvo nije vještački nametnuto, nego bi trebalo da predstavlja prirodan odnos naših naroda i narodnosti. Podmuklo igrajući na kartu raznih nacionalizama stvorene su naizgled nepomirljive podjele među gotovo svim nacionima koje se svjesno podgrijavaju raznim ucjenama oko što unosnijeg „plasmana" svojih nacionalnih poslaničkih i odborničkih mandata, što najbolje ilustruju „genocidni Njegoš" i Danilo Kiš, koji se godinama krio, ali je na kraju ipak otkriven. Zbog sitnih i krupnih privilegija partije se dijele kao amebe, iako je većina njih neprepoznatljiva i ima istu ideološku matricu.

MONITOR: Svjedoci smo da u našem regionu jačaju desnica i nacionalizam, pa i fašizam. Vodi li to novim ratnim sukobima?
PERKOVIĆ: To nije slučaj samo u regionu, to je generalno trend u većini zemalja ne samo Evropske unije, pa čak i zvanični background mnogih vlada. Fašizam je propali kapitalizam i elitizam i on ih spašava u kriznim situacijama. Jačanje desnice i nacionalizama ima svoju jasnu uzročno-posljedičnu vezu naročito od početka migrantske krize. Tada su se na površini pojavile sve vješto skrivane mane „trulog Zapada". Ipak, ne vjerujem da to može izazvati ratne sukobe, jer najjači na svjetskoj političkoj sceni su u partnerskom odnosu i profitiraju na svim svjetskim neuralgijama, od koje većinu sami podgrijavaju.

MONITOR: Povodom hapšenja poslanika Nebojše Medojevića čulo se da je Crna Gora na ivici građanskog rata. Šta Vi na to kažete?
PERKOVIĆ: „Stavljanje u zatvor" poslanika Nebojše Medojevića bez prethodnog skidanja poslaničkog imuniteta samo pojačava osjećaj opšte pravne nesigurnosti. Iz dana u dan dešavaju se u čitavom svijetu stvari nepojmljive zdravom razumu, tako da su ljudi postali imuni na vijesti bilo koje vrste, kao u Bosni kada je najavljena opasnost od građanskog rata, a Mujo kaže da se to njega ne tiče, jer on živi na selu. Ljude je obuzelo beznađe i sve se radi smišljeno da se skrene pažnja sa realnih problema.

MONITOR: Dvadeset devetog novembra navršilo se 15 godina postojanja Generalnog konzulata SFRJ u Tivtu. Kako biste ukratko sumirali njegove aktivnosti?
PERKOVIĆ: Da mi je prije 15 godina neko rekao da će za djelovanjem Generalnog konzulata SFRJ vladati i petina interesovanja koja trenutno vlada ne bih bio iskren. To je najjači projekat na teritoriji Jugoslavije koji se bavi pitanjem jugoslovenstva i jugonostalgije kao emotivnog odnosa prema najljepšoj državi na svijetu. Promijenili smo konceptualni pristup da bi se prilagodili mlađim generacijama koje stižu i da bi izbjegli spuštanje na političku pozornicu. Interesovanje za Jugoslavijom je srazmjerno protoku vremena i svake godine je sve veće. „Pamtim samo srećne dane da bih našu ljubav spas'la" je naš moto i naš cilj.

MONITOR: Uskoro i u Podgorici treba da bude podignut spomenik Titu...
PERKOVIĆ: Neko se po zadatku morao sjetiti te ideje, i to baš iz razloga koje sam već naveo! Ne podiže se spomenik Titu, nego se na svjetlost dana iznosi njegova skulptura koja je doskora imala vrijednost sekundarne sirovine i koje su se stidjeli i omalovažavali je 30 godina! Među inicijatorima su i oni koji su stajali iza transparenta „Titograde, ko ti dade ime? - Dao Tito, nikog nije pit'o! - Vratiće ti ime Podgorice, da ne nosiš ime izdajice!" Da li se manipulacijom sa još uvijek snažnim i iskrenim emocijama prema najvećem sinu naših naroda i narodnosti pokušava, makar i na kratko, prikriti realnost ,,da nam je dogorelo do noktiju" pa prizivamo Tita u pomoć? Titograd je dvadeset puta veći od Tivta, pa smo im ostavili prostor da drugu Titu naprave srazmjerno veći spomenik, dakle preko šest metara visine. Sve da to i mogu, uzalud nam je da je sada i pozlatimo – mi Tita odavno nismo dostojni! Naš najveći sin koji je pomirio sve naše narode i narodnosti poslije najkrvavijeg bratoubilačkog rata, sada nečijom zamisli treba svojim spomenikom da „zakrvi" narod".

MONITOR: Prije nekoliko dana mitrpolit Srpske pravoslavne crkve kazao je da je bolje da crnogorska vlast podigne spomenik Musoliniju nego Titu?
PERKOVIĆ: Mirotočivi vladika Amfilohije je možda mislio baš na to da se narod ne svađa, a i ekonomski bi bilo isplativije kada već u krugu kasarne u Golubovcima postoji spomenik nacistima koji čuva vojska Crne Gore, pa kao misli „kad su se već borili zajedno, neka su im i spomenici zajedno". I tu bi onda nastala oštra konkurencija! A nekako je i paradoksalno da jedna te ista vlast na jednom kraju grada podiže spomenik nacistima, a u drugom dijelu grada spomenik jednoj od najvećih ličnosti XX vijeka. Ili to Njemci priželjkuju revanš susret?


Veseljko KOPRIVICA

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1474  18. januar 2019.     ONO ŠTO NADLEŽNI NE SMIJU DA VIDE:Ko...

 

Monitor broj 1473

Monitor broj 1473  11. januar 2019.         DUŠKO KNEŽEVIĆ I DOBRI MOMC...

 

Monitor broj 1469

Monitor broj 1469 / 14.decembar 2018. AD AVALE DO BJELASICE - KAKO VLAST POMAŽE...