Monitor.co.me

SERGEJ SEKULOVIĆ, ADVOKAT I NVO AKTIVISTA: Pravne nedorečenosti u nedovršenoj zemlji

E-mail Ispis PDF
sekulovicŠta se desilo poslaniku Nebojši Medojeviću? Da li je on priveden, uhapšen, otet ili, kako sada čujemo stavljen u zatvor dok ne ispuni nečija očekivanja? Odgovor na ovo pitanje potražili smo u razgovoru sa advokatom i NVO aktivistom Sergejem Sekulovićem.
SEKULOVIĆ: Ta priča nije jednostavna i možemo je tumačiti na razne načine. Iz pravne definicije da onaj „ko može više može i manje" proizilazi da poslanika koga bez skidanja imuniteta ne možete pritvoriti za krivično djelo za koje je propisana kazna manja od pet godina, ne možete bez saglasnosti parlamenta ni „staviti u zatvor" na dva mjeseca. Tim prije što mu se na teret ne stavlja nikakvo krivično djelo. Prirodno bi, dakle, bilo da se za ovaj postupak traži neko odobrenje parlamenta. Ali, istina je da to nigdje eksplicitno ne piše. I tu imamo evidentnu pravnu prazninu koju treba normativno dograditi.

Na drugoj strani, ima svoje utemeljenje i tumačenje pravosudnih organa da se radi o procesnoj mjeri, pošto se gospodinu Medojeviću na teret ne stavlja ni jedno krivično djelo, već se on pokušava prinuditi da izvrši svoju građansku dužnost i da iskaz. Dakle, ne može se tražiti skidanje imuniteta kada ne postoji krivično djelo koje se poslaniku stavlja na teret.

MONITOR: Da razriješimo tu dilemu – postoji li zatvorom poduprta građanska obaveza da se svjedoči u istrazi u kojoj nijeste ni optuženi ni oštećeni?
SEKULOVIĆ: Postoji. Zakon o krivičnom postupku (član 119) predviđa novačnu kaznu do hiljadu eura i zatvorsku, do dva mjeseca lišenja slobode.

MONITOR: Znate li za slučaj da je neko u Crnoj Gori kažnjen na taj način „stavljanjem u zatvor"?
SEKULOVIĆ: Ne. Mislim čak da takvih slučajeva i nema. I ako ih ima oni su na nivou incidenta, što unosi dodatnu konfuziju u čitav slučaj. Ne možemo i ne smijemo zaboraviti da se radi o poslaniku koji ima neposredni legitimitet i ko je dio druge grane vlast. Dodamo li tome činjenicu da se nije čekalo na odlučivanje po žalbi Medojevića i njegovih advokata, te način na koji je njegovo hapšenje izvršeno, jasno je zašto se u pitanje dovodi čitav postupak.

Ali, u strogo formalno-pravnoj ravni, uz postojeći zakonski okvir, mogu se naći argumenti prema kojima je Nebojša Medojević mogao biti zatvoren bez skidanja imuniteta. Pošto mu se na teret ne stavlja bilo koje krivično djelo.

MONITOR: Iz suda tvrde da oni nijesu iznosili mišljenje nego činjenice na osnovu kojih je pokrenut istražni postupak. Slažete li se?
SEKULOVIĆ: Stoji da se činjenice i mišljenje mogu razdvojiti. Prethodno treba ući u detaljnu analizu izrečenoga da bi razdvojili šta je političko mišljenje a šta kvalifikacija.

Sada govorimo načelno, ne ulazeći u analizu onoga što su gospoda Medojević i Knežević rekli i zbog čega su pozvani kao svjedoci, jer se i ne sjećam tih iskaza i formulacija koje su upotrijebili. Dakle, potrebno je da ako javno kažete da je neki državni funkcioner korumpiran ili je korumpirao nekoga, da taj iskaz zasnivate na nekim dokazima. I da te podatke, odnosno informacije, podijelite sa nadležnim – kao što nalaže građanska dužnost. Međutim, ako se zadržavate u domenu političkih kvalifikacija, to bi moralo da bude pod zaštitom prava poslanika da nekažnjeno iznosi svoje stavove. Pošto ne smijemo zabraniti ili ograničiti poslanicima mogućnost da javno govore o procesima i događajima koji su od društvenog značaja.

Crnogorsko društvo mora njegovati kritičko razmišljanje i kritičku riječ. Međutim, ta riječ mora da prođe kroz svoju fazu brušenja. Moramo da poštujemo i ne vrijeđamo druge. Bez takvog pristupa, naše društvo će sve više podsjećati na nekakav rijaliti, a sve manje djelovati kao ozbiljna zajednica koja ima perspektivu.

MONITOR: Taj model „alternativnih činjenica" postaje međunarodni standard u domenu visoke politike?
SEKULOVIĆ: Globalne tendencije jesu loše. Ali, dozvolite da i ja budem nacionalni romantičar i da predpostavim kako bi se crnogorsko društvo, u skladu sa svojom tradicijom, moglo oduprijeti tom trendu i sačuvati riječ i poštovanje drugog dok bi, paralelno, kritičko posmatranje stvarnosti uzdigli na nivo jedne od najvećih društvenih vrijednosti.

MONITOR: Ovdje imamo istragu u kojoj Specijalno tužilaštvo navodno provjerava optužbe na račun glavnog Specijalnog tužioca. Da li je tu bilo potrebe da se provjeri mogući konflikt interesa?
SEKULOVIĆ: Ako je specijalno tužilaštvo formiralo predmet, tumačeći da to spada u njihovu nadležnost, sada je jako teško da predmet delegiraju nekome drugom. Eventualno Vrhovnom državnom tužilaštvu.

Da sačekamo da vidimo šta će reći Ustavni sud.

MONITOR: Šta je sa tajmingom? Medojević je uhapšen neposredno po završetku rasprave i glasanja o Rezoluciji o 1918. godini.
SEKULOVIĆ: Da se ne bavimo sada analizom sadržaja Rezolucije ili obilježavanjem i proslavama povodom godišnjice Podgoričke skupštine sa druge strane. Jasno je da su svi ti događaji bili u funkciji podizanja tenzija.

Zašto to kažem: rezolucije ovog tipa, koje pokušavaju da iskažu politički stav na određenu temu, trebalo bi da se donose konsenzusom, ili makar dvotrećinskom većinom. Ako toga nema, ako iza nje stoji tanka većina, to uvijek proizvodi kontra efekat i dodatnu polarizaciju. To se desilo i ovog puta ali, po mom mišljenju, sve to nije proizvelo priželjkivani efekat, pošto strasti nijesu dovoljno uzavrele - ni sa jedne ni sa druge strane.

Nakon toga, mada ovom pričom ulazimo u domen spekulacija, dolazi do hapšenja poslanika Medojevića. I više ne pričamo o Rezoluciji, nego o „stavljanju u zatvor". Našli smo dakle, odnosno – našli su – nešto što jače polarizuje crnogorsko društvo i podiže tenzije.

Sve to možemo da tumačimo i sistemom spojenih sudova, odnosno naumom da se pokaže da u crnogorskom društvu postoje dvije strane „naša i njihova" između kojih stoji jasna linija razdvajanja i gdje se svi mi – voljno ili nevoljno – moramo svrstati uz jednu od njih.

MONITOR: A postoje li samo dvije strane?
SEKULOVIĆ: Ne, naravno. Nijedno društvo nije crno-bijelo pa nije ni crnogorsko. Ali je nivo političke manipulacije takav da izgleda prihvatljivo i poželjno da se cijelo društvo prikazuje u tom dvodimenzionalnom formatu. Naše je društvo mnogo kompleksnije od toga mada snage koje se nalaze između ova „dva pola" imaju problem sa artikulacijom sopstvene politike, što se mora primijetiti i istaći.

Iako ni njihov posao nije lak. Prvo zato što što mi nemamo iskustvo demokratske promjene vlasti. A imamo vlast koja zloupotrebljava mehanizme državnog aparata. Uz to, sviđalo se to nama ili ne, podjele na kojima „jašu" djelovi ovdašnje političke elite su realne i postojeće. I imaju svoj istorijski kontinuitet. I tu je objektivno problem definisati „treći put" na način da to bude razumljivo i prijemčivo.

Crna Gora nema izgrađenu građansku kritičku svijest, nemamo jak Univerzitet, stabilnu kritički orijentisanu i medijski prisutnu inteligenciju spremnu i sposobnu da utiče na građane. I zato partije koje ne crpe svoju snagu iz zloupotrebe državnog aparata ili kroz ideologiju vjere i nacije, imaju problem sa svojim političkim pozicioniranjem. Partije tog „trećeg puta" trebalo bi da igraju ulogu srednje klase u Aristotelovskom smislu, društvene snage koja održava stabilnost društva ne dozvoljavajući da ono skrene u bilo koji ekstrem.

MONITOR: Pomenuli ste crnogorske podjele. Čini se kako ovo društvo funkcioniše po tom obrascu ali nema problem da prihvati političare koji pređu iz jednog u drugi tabor. Zašto?
SEKULOVIĆ: To je crnogorska specifičnost koju imamo duže od sto godina i to bi moralo da se shvati. Mi unutar sebe imamo razne slojeve identiteta, to ide i kroz familije, i mi nemamo psihološki problem sa tom vrstom „promjene strane". Tu osobinu imaju i naši političari, u kontinuitetu dužem od sto godina, da se strane lako mijenjaju i da se to ne doživljava kao neko specijalno iznenađenje.

MONITOR: I drugi imaju te slojeve identiteta koje ste pomenuli, ali to više ne predstavlja razlog za previranja i podjele u tim društvima. Zašto kod nas traje?
SEKULOVIĆ: Crna Gora je još nedovršena država. Mi tek treba da izgradimo sistem koji će omogućiti da se građani bez problema identifikuju sa njim i da država kao takva postane neupitna. Ovdje i dalje, hronično, postoji dio društva koji je odsječen van glavnih tokova, pošto ne može da prepozna vlastiti interes u sistemu. Tada se, prirodno, javlja otpor.

MONITOR: Gdje je u ovoj našoj priči mjesto za aktuelno suđenje za državni udar/terorizam u pokušaju?
SEKULOVIĆ: To je suđenje jedna inicijalna kapisla za mnogo stvari koje se dešavaju u minulih godinu, godinu i po dana. Sigurno da je potrebno da se dođe do pravosudne istine o ovom slučaju. Svako odugovlačenje i razvodnjavanje otvara prostor za razne manipulacije i nove tenzije. Suđenje traje dosta dugo i, pošto smo još u prvostepenom postupku, još će potrajati. A tek po njegovom završetku moći ćemo da krenemo dalje.


Zoran RADULOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1474  18. januar 2019.     ONO ŠTO NADLEŽNI NE SMIJU DA VIDE:Ko...

 

Monitor broj 1473

Monitor broj 1473  11. januar 2019.         DUŠKO KNEŽEVIĆ I DOBRI MOMC...

 

Monitor broj 1469

Monitor broj 1469 / 14.decembar 2018. AD AVALE DO BJELASICE - KAKO VLAST POMAŽE...