Monitor.co.me

AD AVALE DO BJELASICE, KLIJENT SA POVLASTICOM: Kako vlast pomaže Zorana Bećirovića

E-mail Ispis PDF
becirovicUz pomoć partnera, javnih i tajnih, Zoran Ćoćo Bećirović širi poslovnu imperiju na obroncima Bjelasice. On i njegov poslovni partner Baškim Uljaj, biznismen iz Albanije, postaće zakupci 272 hiljade kvadrata u neposrednoj blizini skijališta Kolašin 1600, u koje Vlada ulaže pozamašna sredstva.

Na zakupljenom zemljištu Bećirović i Uljaj, u narednih 90 godina, imaju pravo i obavezu da grade hotele, turističko naselje i apartmane za prodaju, ukupno 74.000 kvadrata stambenog i poslovnog prostora. Država će njihov biznis pomoći gradnjom skijališta sa šestosjednom žičarom i sistemom za pravljenje vještačkog snijega (planirana vrijednost radova devet miliona) i puta od (Bećirovićevog) skijališta Kolašin 1450 do Kolašina 1600 (dva miliona eura). O trošku poreskih obveznika već je završena trafo-stanica Jezerine, preko koje će se oba skijašišta snabdijevati strujom. Slučaj je udesio pa i autoput prolazi u blizini budućeg ski centra zbog čega će, prema procjenama iz Vlade Duška Markovića, put od podgoričkog aerodroma da skijališta na Bjelasici trajati 40-ak minuta.

Zauzvrat, država će na ime godišnjeg zakupa dobijati 10 eurocenti po kvadratu i hiljaditi dio neto dobiti investitora. Na godišnjem nivou to garantuje prihod od 27 hiljada fiksne zakupnine, uvećane za 1.000 eura po svakom milionu dobiti koju Uljaj i Bećirović prihoduju nakon odbijanja troškova poslovanja. U Vladi kažu kako će skijalište Kolašin 1600 ostati u vlasništvu države i nakon što bude završena njegova gradnja – planirani rok je zima sljedeće godine - mada i ono može biti dato u zakup.

Zakupci su posao dobili kao jedini zainteresovani učesnici u postupku koji je započela još prethodna vlada Mila Đukanovića. Zato se o njihovim referencama ne govori se ništa.

Tu priču treba početi jednim „tehničkim" objašnjenjem. Ugovor o jednovjekovnom zakupu dijela Bjelasice sa Vladom potpisuje kompanija Gener 2 iz Tirane, u vlasništvu Uljaja i Ski resort Kolašin 1600, preduzeća iz Kolašina u kome više od 4/5 vlasništva ima of-šor firma sa Kipra povezana sa Bećirovićem. Nezvanično, Vijesti saznaju kako Uljaj u zajedničku firmu ulaže novac, dok Caldero Trading sa Kipra, odnosno njegovi vlasnici i(li) ćerka firma iz Kolašina, donose „ideje i omogućavaju posao".

Nije prvi put Bećirović „mozak" operacija koje se u Crnoj Gori realizuju tuđim novcem. Uz pomoć lokalnih moćnika.

Priča o privatizaciji budvanskog hotela Avala odavno je prerasla državne granice. Londonska kompanija Bepler & Jakobson (B&J) postala je vlasnik hotela odlukom Višeg suda, iako je ponuda bila drugorangirana, a dokazi o ispunjenju kriterijuma lažirani. Predsjednica sudskog vijeća koje je donijelo tu presudu ubrzo je razdužila sudijsku togu i postala pravni zastupnik B&J! Neki će se sjetiti: riječ je o Ani Đukanović, sestri Mila Đukanovića.

Kasnije, nakon što je među suvlasnicima B&J pukla tikva zastupnik većinskog vlasnika Igor Lazurenko je na sudu u Londonu izjavio kako je Bećirović 20 odsto akcija u kompaniji dobio zbog prijateljskih veza sa premijerom Đukanovićem, još pet odsto zbog insajderskih informacija iz HTP Budvanska rivijera (vlasnici Avale prije privatizacije). Još jednu, zlatnu, akciju Bećirović je prema svjedočenju nekadašnjeg poslovnog partnera dobio nakon sudske odluke da Savjet za privatizaciju mora potpisati ugovor sa njihovom kompanijom, iako je bila drugorangirana na tenderu.

Prije svađe i podjele imovine, B&J je kupila dio imovine Ski centra Bjelasica u stečaju. Skijalište Jezerine na obroncima Bjelasice Bećirović je dobio po cijeni koju je sam ponudio, nedugo nakon javnog apela tadašnjeg poslanika Mila Đukanovića Privrednom sudu da ubrza prodaju Ski centra u stečaju. Tako su 147.000 kvadrata zemljišta, žičara Ćupovi i tri ski lifta, dva restorana, vodohvat i vodovod Jezerine-Bljušturni do... prodati za 550 hiljada. Iz Privrednog suda je prethodno nestala dokumentacija koja je, kako je tvrdila sutkinja Nataša Bošković, dokazivala da je stečaj u Ski centru uveden nezakonito.

To je današnje skijalište Kolašin 1450. Bećirović je neko vrijeme bio i vlasnik dva najluksuznija hotela u Kolašinu. Bjanku je kupio države i ona je i dalje u vlasništvu njegovih firmi. Novoizgrađeni hotel Lipka prešao je u međuvremenu u vlasništvo Prve banke, na ime obezbjeđenja kredita koji nije vraćen. Većinski vlasnik Prve je Aco Đukanović brat ranije pomenutih Ane i Mila.

Dovoljno da garantuje uspješan nastavak javno-privatnog partnerstva?

U vrijeme dok je vlada na sva zvona promovisala buduću saradnju sa Bećirovićem na projektu Kolašin 1600, a premijer Marković vršio nenajavljeni obilazak gradilišta na Bjelasici kako bi se uvjerio u tempo radova, Apelacioni sud u Podgorici je bez pompe presudio (odbio žalbu utuženog) da je Bećirovićeva kompanija Casino Avala obavezana da na ime korišćenja (zakupa) dijela hotela Avala od 2011. godine njegovim vlasnicima, kompaniji B&J Montenegro plati 13,3 miliona eura. Plus kamate i troškove postupka.

„Dugogodišnji spor koji je kompanija Beppler&Jacobson Montenegro vodila protiv firme Casino Avala pravosnažno je okončan odlukom Apelacionog suda", likovali su jesenas glasnogovornici kompanije, uvjereni da se tako stavlja tačka na priču započetu krajem 2010. godine, kada je zaključen ugovor o zakupu dijela prostora hotela Avala između B&J Montenegro (vlasnik) i Casino Avala (zakupac). No, znaju i oni da je jedno saopštiti, a drugo naplatiti dosuđena potraživanja. Posebno kada ovozemaljski izaslanici boginje Justicije naginju na jednu stranu.

Prva „djelimična presuda" kojom se Casinu nalaže da napusti prostorije hotela Avala i tamo ostavi svu opremu, postala je izvršna u januaru 2015. Trajala je petnaestak dana. Potom je, na predlog izvršnog dužnika, sudija Privrednog suda Nataša Sekulić donijela Rješenje kojim se izvršenje (iseljenje) Casina odlaže. „Izvršni dužnik je učinio vjerovatnim da bi sprovođenjem izvršenja pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, jer bi izvršenjem presude prestao radni odnos za zaposlene radnike – njih 63... Sud je takođe cijenio i činjenicu da je izvršni dužnik dobio od Uprave za igre na sreću koncesiju za obavljanje djelatnosti upravo za navedenu lokaciju...".

Ni riječi o tome da li i koliku štetu trpi izvršni povjerilac, mada je mjesečni zakup za prostor u kome je radio Casino bio sedam puta veći od jemstva koje su na račun Privrednog suda položili Bećirović i njegovi saradnici (228.000, odnosno, 30.000 eura). Dopunskim rješenjem sutkinja Sekulić određuje da se izvršenje pravosnažne presude odlaže dok se ne okonča parnični postupak u kome Casino Avala pokušava dokazati – bez dokumenata, na osnovu svjedočenja – da je iznajmljeni prostor zapravo njihovo vlasništvo. Prvostepena presuda u tom slučaju (započetom 2013) donijeta je tek proljetos. Tako da je privremena odluka Nataše Sekulić na snaži i poslije skoro četiri godine.

Ova sutkinja se ljetos našla u centru pažnje javnosti nakon što je vijeće kojim je predsjedavala preinačilo odluku njihove koleginice Nataše Bošković i dozvolilo otkup akcija Rudnika uglja od strane EPCG. Akcije koje su do tada bile u vlasništvu A2A, države i Aca Đukanovića Elektroprivreda je kupila i pored protivljenja manjinskih akcionara, koji smatraju da je njihova cijena višestruko „naduvana", u korist prodavaca. Za razliku od zime 2013. Sekulić se proljetos nije dosjetila „nenadoknadive štete". Ili je stvar u tome ko dobija a ko gubi kojom sudskom odlukom.

Da stvar bude zanimljivija, u jednoj od presuda Apelacionog suda konstatuje se da pomenuti postupak pred Osnovnim sudom u Kotoru, o vlasništvu nad prostorijama u kojima je radio kazino, ne može biti relevantan za period zakupa koji traje do pravosnažnosti te prpesude i eventualne promjene vlasnika nad „spornim" objektom.

Međutim, priča sa „odlaganjem izvršenja" pravosnažne i izvršne presude ponovila se i ovog oktobra. Samo što izvršni sudija Marina Đurović više ne pominje zaposlene u kazinu i njihova prava, već samo spor oko utvrđivanja vlasništva nad dijelom kazina koji je nezakonito proširen (bez jednog jedinog papira) a u kome Casino Avala tuži B&J Montenegro, HTP Budvansku rivijeru i Opštinu Budva!?

„Zakonskim odredbama kojima je regulisan institut odlagana izvršenja na predlog izvršnog dužnika, ima za cilj da umirovi postupak na jedan kraći rok, dok se ne razriješi neka pravna stvar...", piše u Rješenju sutkinje Đurović.

Dok čekamo sljedeći potez, teško je ne prisjetiti se ljetošnje priče o različitim aršinima Privrednog i Apelacionog suda u slučaju Štrabag-Regionalni vodovod. Ta će pravna ujdurma Crnu Goru koštati makar 11 miliona eura koje se nalaze u predlogu budžeta za nerednu godinu, kao državna garancija uz pomoć koje bi Regionalni vodovod platio dosuđeni dug Štrabagu (za posao koji su uradili i već jednom naplatili drugi) i odblokirao račun.

„Ovdje problem nastaje kada presuda postane pravnosnažna i izvršna, krene se sa sprovođenjem izvršenja, ali se tada u Privrednom sudu donese odluka da se izvršenje odlaže na duži vremenski period", kaže jedan od advokata koje smo konsultovali. „Time se obesmišljava suđenje, jer je osnovna pretpostavka da kada presuda postaje pravnosnažna, to pitanje je pravno riješeno i treba da se izvrši presuda kako bi sve imalo smisao. Mogućnost odlaganja izvršenja postoji prema Zakonu o izvršenju, međutim samo u izuzetnim slučajevima i po veoma strogim uslovima, upravo da bi se poštovao osnovni princip da se pravnosnažnom presudom okončava spor".

Da li bi se slična priča mogla ponoviti i u slučaju Avala? Koliko bi nas to moglo koštati – u novcu i ugledu (ne)poželjne investicione destinacije u kojoj ne važe načela pravne države. O tome možemo samo da glavoboljamo. Il' hajdemo u planine, jer tamo nema zime. Makar za odabrane. Kolašin 1600.


Zoran RADULOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1474  18. januar 2019.     ONO ŠTO NADLEŽNI NE SMIJU DA VIDE:Ko...

 

Monitor broj 1473

Monitor broj 1473  11. januar 2019.         DUŠKO KNEŽEVIĆ I DOBRI MOMC...

 

Monitor broj 1469

Monitor broj 1469 / 14.decembar 2018. AD AVALE DO BJELASICE - KAKO VLAST POMAŽE...