Monitor.co.me

BAUK ŽUTIH PRSLUKA KRUŽI EVROPOM: Vrijeme bijesa

E-mail Ispis PDF
parozNovi ustupci koje je predsjednik Emanuel Makron najavio u dugo očekivanom obraćanju naciji u ponedjeljak tek treba da ubijede pokret ,,žutih prsluka" koji od 17. novembra demonstira na ulicama francuskih gradova. Pokret nastavlja mobilizaciju dok se u javnosti sve više pominje novi prostest u subotu.

Francuski predsjednik je razumio poruku svog bijesnog naroda. Obraćajući se naciji, on je priznao da dio krivice za trenutno stanje u Francuskoj snosi i sam. Radi rješavanja krize koja se smatra najvećom od kada je u maju 2017. došao na vlast, Makron je obećao niz ustupaka. Među njima su povećanje minimalne zarade od 2019. godine za 100 eura mjesečno i razne olakšice za zaposlene i penzionere s malim primanjima: smanjenje poreza na penzije, ukidanje oporezivanja prekovremenih sati, odustajanje od nekih planiranih državnih nameta...

Prethodno je vlada povukla odluku o povećanju akciza na goriva koja je i pokrenula krizu ,,žutih prsluka", pa dovela do rušilačkih protesta u kojima su do sada tri osobe poginule, više stotina povrijeđeno, nekoliko hiljada uhapšeno a neki već i osuđeni. Te akcize više se i ne pominju.

Mnogi Francuzi su na društvenim mrežama kritikovali Makronovo obraćanje iz Jelisijeske palate, prije svega jer se radilo o snimljenom, a ne govoru uživo, što smatraju nedostatkom poštovanja prema građanima. Postavljaju i pitanja kako će neki ustupci biti sprovedeni jer se ,,ne dira u novčanike bogataša".

Mnogi stručnjaci smatraju da o Makronovi ustupci nisu uspjeli da u potpunosti smire bijes građana. „Žuti prsluci" priznaju da su vrata k vlastima otvorena ali da će oni nastaviti da se bore.

Dojčlandfunk, njemački javni radio navodi kako su prije godinu dana Francuzi praktično nijemo posmatrali kako novoizabrani predsjednik smanjuje porez na imetak; onda skoro da nisu pružili otpor protiv reformi tržišta rada i željeznice.

,,Sada kreće lavina. Niko ne može reći koga će zatrpati. Žuti ustanak potresa francuske temelje. Simbol države, predsjednik, je poljuljan, gotovo prežaljen – već sada je žrtva revolucije koju nije znao da predvidi", dodaje Dojčlandfunk.

Kada je Emanuel Makron postao najmlađi predsjednik Francuske bio je okružen divljenjem. Raniji premijer Velike Britanije Toni Bler, predstavnik ,,treće opcije" koju su pokrenuli američki predsjednik Bil Klinton i njemački kancelar Gerhard Šreder sa svojim ,,novim centrom", nije štedio komplimente za Makronovu „zapanjujuću ideološku jasnoću".

Makron se predstavlja kao centristički liberal. Odbija da je ekonomski ,,ultra-liberal". Danas ga smatraju libertarijancem sa socialalno liberalnim gledištima.

Protesti „žutih prsluka" su se iz Francuske proširili na Belgiju i Holandiju, Mađarsku, Bugarsku... Postavlja se pitanje da li je ovo posljednje poglavlje neoliberalne bajke u koju više niko ne želi da vjeruje?

Profesor Vil Davies s londonskog Univerziteta Goldsmits ponudio je kratku definiciju neoliberalizma kao sistema (ne ideologije), opisujući ga kao „razbijanje iluzija politike ekonomijom". Pod tim se podrazumijeva prinudno uvođenje tržišne logike u sve forme društvenog života, čime se drastično sužava prostor političkog izbora. Daviesova definicija se može parafrazirati i kao kasapljenje politike pravilima ekonomije.

Od osamdesetih bilo je jasno da postoji cijena za prilagođavanje zapadnih društava novom ekonomskom modelu - žrtvovanje evropske i američke radničke klase. Niko nije smatrao da će to pogoditi i srednju klasu. Sada je očigledno da novi model ne samo da je oslabio rubove proletarijata već i društvo u cjelini. Današnja neokonzervativna restauracija je izvorište opšteg osjećanja lične i kolektivne nesigurnosti.

Paradoks je, smatra Gardijan, da ovo nije rezultat neuspjeha globalizovanog ekonomskog modela, već njegovog uspjeha. ,,U posljednjih nekoliko decenija, francuska ekonomija, poput evropskih i američkih, nastavila je da stvara bogatstvo. Stoga smo u prosjeku bogatiji. Problem je što je ujedno povećana nezaposlenost, nesigurnost i siromaštvo. Centralno pitanje, dakle, nije da li je globalna ekonomija efikasna, već šta s ovim modelom kada ne uspostavlja i ne njeguje koherentno društvo?"

Pokret ,,žuti prsluci" rođen je u francuskim rubnim gradovima i po selima u unutrašnjosti, daleko od blještavila velikih gradova. U tim područjima začet je i zapadni populistički talas. Američka periferija dovela je Donalda Trampa u Bijelu kuću. Italijanska periferija - mecođorno, ruralna područja i mali sjeverni industrijski gradovi - izvor su njenog populističkog talasa. Ovaj protest sprovode pripadnici klase koji su nekad bili ključna referentna tačka za politički i intelektualni svet koji ih je sada zaboravio...

Ekonomska podjela između periferne Francuske i metropola ilustruje razdvajanje elite i naroda iza nje. Zapadne elite postepeno su zaboravile ljude koje više ne vide. Uticaj „žutih prsluka" i njihova podrška javnom mnjenju, začudila je političare, sindikate i akademike, kao da su otkrili novo pleme u Amazonu, primjećuje Gardijan.

Radi se o politikama koje su uvećale nejednakost i smanjile standard života. Pol Mason u Gardijanu piše kako u odnosu na doba prije 40 godina uočava dvije bitne promjene.

Prvo, moderni menadžment zahtijeva visoki nivo retoričke ubjedljivosti na poslu, naročito od radnika s najmanje moći: od njih se traži da nam požele srećan put, dobar dan ili da nam prodaju toblerone kada kupujemo vodu u trafici. Drugo, za ljude s niskim kvalifikacijama ili niskim dohotkom rad danas podrazumijeva više prinude nego što je to bio slučaj u predneoliberalnoj eri.

Prijetnja otkazom nije samo izričita: njom se prijeti svakoga dana. Uz to idu slučajevi maltretiranja, favorizovanja i seksualnog zlostavljanja. Na najizloženijim pozicijama, u zanimanjima kao što su vožnja taksija i kamiona, obezbjeđenje i čišćenje, postoji neprekidna prijetnja stvarnim nasiljem. U svakodnevnom životu, na samom dnu platne ljestvice svako poznaje nekoga ko je povezan s organizovanim kriminalom niskog intenziteta.

Sve to dovodi do jakih iako potiskivanih frustracija. Frustracije bi se vjerovatno prelile u revolt da ljudi nisu neprekidno zabavljeni netrpeljivošću prema rasnim i vjerskim razlikama svojih sugrađana.

LJude ne brinu samo stagniranje plata i ukidanje javnih usluga, već i gubitak moći da utiču na politike koje oblikuju njihove živote. Materijalna oskudica sagledava se kroz prizmu gubitka političkog glasa.

Ljude je razočaralo to što se ne samo tradicionalna ljevica i desnica, već sâm politički sistem i institucije uporno oglušuju o njihove potrebe i interese. U Francuskoj je Makron sa svojim patricijskim stavom i tačerističkim reformama to samo dodatno pogoršao.

Mnogi odbacuju nezadovoljnike kao neobrazovane ili pune predrasuda, a njihove zahtjeve smatraju nazadnim ili nerazumnim. Ali nije nerazumno populističko nezadovoljstvo, već su to politike i instititucije koje ga proizvode. Puno se govori o političarima koji su „izgubili dodir sa realnošću". To najbolje ilustruje činjenica da skoro čitavu deceniju političari više brinu o populizmu, nego o politikama koje izazivaju nezadovoljstvo građana.

Populizam se sastoji od dva elementa. Jedan je nezadovoljstvo tradicionalnim političkim partijama i institucijama, dok je drugi konkretna politička artikulacija ovog nezadovoljstva.

Opadanje moći radničke klase i radničkih pokreta doprinijelo je prikrivanju ekonomskih i političkih uzroka društvenih problema. Društvena pitanja se više ne prelamaju kroz prizmu klase, već kroz prizmu kulture. Drugi, bilo migranti ili muslimani, sve više se prepoznaju kao prijetnja radničkoj klasi. To je ekstremnoj desnici omogućilo da uobliči ovo nezadovoljstvo i dobije povjerenje glasača na izborima.

Ipak, francuski protesti pokazuju da je odnos ekonomskog i kulturalnog znatno složeniji. Neposredni povod za proteste bio je ekonomski – podizanje cijene goriva. Protesti su bili i izraz bijesa zbog opadanja životnog standarda radničke klase širom Evrope.

Pojedini komentatori tvrde da je nezadovoljstvo ljudi prije svega odraz osjećanja kulturalnog gubitka zbog imigracije. Ljudi intuitivno znaju da se njihova osjećanja identiteta, mjesta, nacije i klase mogu vratiti u proces odlučivanja jedino suspenzijom postojećeg sistema – što objašnjava jačanje opozicije neoliberalizmu i sa lijevih i sa desnih pozicija.

,,Strah od budućnosti" na koji ukazuju kvalitativna istraživanja populacije birača koja podržava nacionalističku desnicu za mnoge od njih je racionalan. Oni su uplašeni, depresivni i gnevni u svijetu realno nesigurnih radnih mjesta, loših uslova stanovanja i porasta nejednakosti.


Komešanja u Evropi

Kriza s kojom se Makron suočava puno govori i o širem nezadovoljstvu i komešanju u Evropi, od mjera štednje poslije početka globalne finansijske krize 2008. primijenjenih u Grčkoj, Španiji, Portugaliji, Irskoj, do brexita u Velikoj Britaniji.

Šokantni izborni rezultati u Italiji manifestacija su trenda viđenog u Sjedinjem Američkim Državama s Trumpovom pobjedom, na referendumu o brexitu, te kroz uspon dersničarskog Nacionalnog Frona Marine Le Pen u Francuskoj ili ekstremne desnice u prosperitetnoj Njemačkoj. To je, po Joanisu Balampanidisu, istraživaču iz Centra za političke studije atinskog univerziteta Panteon, bijes koji kipti u autsajderima, naročito mladim ljudima koji su prvi na udaru efekata deregulacije tržišta rada i gašenja socijalne države, ali i u regionima s visokim stopama nezaposlenosti i niskim nivoom obrazovanja.

Nema direktne korelacije s prisustvom imigranata, ali očigledno je da društvena mobilnost koja vodi samo naniže, izaziva strah. Uz to uvijek ide i evroskepticizam. Italija je primila disproporcionalno veliki broj izbjeglica koje druge zemlje EU odbijaju da prihvate.

Gubitnici procesa globalizacije osjećaju se, u materijalnom i simboličkom smislu, sve udaljenijim od kosmopolitskih grupa visokokvalifikovanih elita.


Milan BOŠKOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1474  18. januar 2019.     ONO ŠTO NADLEŽNI NE SMIJU DA VIDE:Ko...

 

Monitor broj 1473

Monitor broj 1473  11. januar 2019.         DUŠKO KNEŽEVIĆ I DOBRI MOMC...

 

Monitor broj 1469

Monitor broj 1469 / 14.decembar 2018. AD AVALE DO BJELASICE - KAKO VLAST POMAŽE...