Monitor.co.me

Nekad i sad

E-mail Ispis PDF
Netko će kazati da se sve naše kulturne sredine na zemljopisnom prostoru Jugoslavije pretvaraju u lamentozna gledanja unazad.

Prisjećajući se anegdotalnog dijaloga dvojice poznanikaPrvi:Kad će konačno biti bolje?drugi:Bilo je bolje!) započinjem temu o umjetničkoj kritici.

Nekada su se književnom, teatarskom, filmskom, muzičkom i likovnom kritikom bavili najumniji ljudi jugoslovenskekulturne sfere. Sjećam se Dedinca, Bogdanovića, Ota Bihalji Merina, Konstantinovića,Marinkovića,Pervića,Volka,NikšeGlige,Puljizevića,Brečića,Foretića,Selenića,Pavlovića...

Tako je bilo nekada. Mi mlađi bili smo sretni kad smo se u rijetkim trenucima mogli približiti odobrovoljenim autoritetima za nekim kavanskim stolom za kojim bi sjedili, nebi li čuli neku krucijalnu kritičku misao za pročitanu knjigu, viđenu predstavu ili film, slušani koncert, viđenu izložbu.

Bila su to vremena u kojima sam mogao satima uživati u pokretnom univerzitetu Milosava Buce Mirkovića, koji je uz čistu temjaniku izbacivao govorne eseje, koji su mogli odmah ulaziti među korice knjiga.Ili pak, kritičkih, govornih diskursa oratorske briljancije Ćamila Sijarića.

Danas nemamo niti približnih autoriteta,a o oratorstvu je suvišno i govoriti.

Čuven je bio umjetničko-sportski kavanski sto u beogradskoj kultnoj kafani Madera za kojim su sjedili kritičar i pisac briljantnih eseja Muharem Pervić, glumac Ljuba Tadić i negdanja alfa i omega Crvene Zvezde,srpskog i jugoslovenskog fudbala, legendarni Aca Obradović,popularniji kao Dr O.

Vjerovali smo, a možda je tu bilo i zrnce istine, da su se umjetničke i sportske stvari prelamale upravo za tim stolom kultne Madere.

Danas je sve drugačije, ili su godine učinile svoje, pa mi se čini da je sve drugačije.

Ipak, istina je da se na svakom koraku u bilo kojoj oblasti stvaralaštva susrećemo sa nedostatkom autoriteta.

Današnje vrijeme prebrzog instant življenja ne pogoduje largo osnovi mirnog življenja. A samo u takvim mirnim i largo situacijama nicali su bardovi i njihova pisana i usmena djela.

Nemoguće je zaustaviti kotač vremena,ali volio bih kada bi na trenutak negdje mogao ispiti kafu sa gorostasom intelekta Elijem Fincijem,ili prisustvovati razgovoru Bore Draškovića i,recimo,Bobe Selenića.

Nekad i sad...

Mijenjamo se, naravno, s godinama i svi mi. Ali, autoriteti su ti koji su davali dignitet našim kulturnim prostorima.

Šta bih dao da na beogradskim prometnicama ugledam (tek ugledam!) neponovljivo gospodstvenu ljudsku okomicu sa dugim bijelim šalom - Bogdana Bogdanovića.

Njegova djela, kao i djela drugih pomenutih autoriteta u ovoj kolumni ne daju mi,često noćima snu na oči.

Jednostavno, moja stvarnost siromašna je bez tih grandioznih ljudi i njihovih djela, mišljenja, postupaka.

Trudimo se mi sužnji jednog nesretnog prostora i vremena živjeti evropski, ali sve je teže bez umjetničkih, a osobito moralnih autoriteta, koje sam zapamtio.

Nedavno me u snu pohodio moj profesor iz mostarskog Dramskog studija, legendarni autor Stojanke majke Knežopoljke, Ševe, Na pravi put sam ti majko izašao, Soneta, Skender Kulenović i opet mi, kao u doba moje mostarske mladosti govorio:Pjesme su u nama, treba ih samo osjetiti i izgovoriti.

Možda je i tako, ali bez autoriteta i te, u nama zapretene pjesme, teško je, preteško pokrenuti.

Nekad bilo, sad se pominjalo. Nekad bilo, a ja u tome i danas uživam.

I žao mi je onih koji nisu proživjeli bar dio onog o čemu danas pišem.


Gradimir GOJER

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1478. 15. februar 2019.       SANADERIZACIJA MILA ÐUKANOVIĆA:Parti...

 

Monitor broj 1477

Monitor broj 1477  8. februar 2019.       Priajtelji iz devedesetih:TAJNE PR...

 

Monitor broj 1476

Monitor broj 1476  1. februar 2019.       AFERA ATLAS:Kako je Prva banka pre...