Monitor.co.me

I ribar i riba

E-mail Ispis PDF
Bio si tako hrabar i bodar, da smo zaboravili koliko patiš!

Težio si za uspjehom a želio si sreću. I svaki uspjeh plaćao si zlatnim zrnom sreće. Kako su se množili uspjesi, tako je grumen sreće koji si imao u rukama, postajao sve manji. I shvatio si to na vrijeme, tako inteligentan kakav si bio, ali se nisi mogao obuzdati. Težnja za uspjehom već te je povukla prejako da bi odolio. Mislili smo da te uspjeh diže u čiste plave visine, da ti daje krila, da letiš! Letio jesi, ali u tamne dubine očajanja, pijanstva, iz nesreće u nesreću. Znam da si i to brzo shvatio jer si zapisao da je sreća stvar koju inteligentni ljudi imaju najmanje od svega! Poslao si nam poruku, ali mi nismo shvatili ono što je tebi bilo jasno. Niko nije prepoznao da je to tvoj vapaj, niko nije ni pomislio da i ti želiš biti srećan!

Jeste, mnogi su se gurali da budu u tvojoj blizini. Ali to su radili zbog sebe a ne zbog tebe! Nego da bi i na njih prešla ta magija uspjeha, da i njih obasja aura lovorovog vijenca koji ti je okrunio čelo prerano, dok si još mogao sačuvati sreću. Bili su uz tebe dok si pio svoje koktele i pušio svoje havane, srećni da popiju gutljaj iz tvoje nedopijene čaše, da povuku koji dim iz opuška havane koji si ostavio nedopušen.

A tebi je poslije svega bio najpotrebniji – san! Samo u spavanju si nalazio utočište i spas. Kad si bio budan, tvoj život je imao tendenciju da se raspadne u paramparčad!

Znao si da te je život već nekoliko puta slomio. Tješio si se da se to svima događa, da život slomi svakoga, ali da mnogima kosti postanu jače na mjestu preloma. Umjesto da budeš srećan što ti je ostala neka kost cijela, srljao si da i nju slomiš da bi, kad jednom zaraste, bila jača! A jake kosti su ti postajale sve potrebnije: da bi podnijeo sve teži teret uspjeha!

Vrtoglava brzina uspjeha zavarala te je, prevarila tvoj instinkt: u početku nisi ni pomislio da se tako brzo ne leti dok se uspinje nego - dok se pada! Kad si došao sebi, bilo je prekasno! Ne mogu podnijeti pomisao da mi život prolazi tako brzo da ga zapravo ne stižem ni živjeti! – rekao si, to je bio krik čovjeka koji sve brže pada u bezdan! Ali smo mi i dalje pljeskali tvom uspjehu, uvjereni da je dovoljno to što hrliš u nove, nedostižne uspjehe!

To i jesu bili uspjesi. Ali niko osim tebe nije bio svjestan koliku cijenu ti plaćaš! Brinuo si se, pokušavao si nešto učiniti da zaustaviš taj strmoglavi pad u uspjeh i otvoriš padobran sreće, ili, ako ne sreće, a ono barem predaha. Pa si digao ruke, jer te je adrenalin uspjeha već uzeo pod svoje.

Kada nešto ne valja u tvom životu, popravi ga ako možeš. Ali nauči se da se ne brineš. Okani se brige. Brige nikad ništa nisu popravile! – tako si se opravdao pred sobom za svoj nemar prema sreći.

I naravno, inteligentan i beskompromisan, znao si da, na kraju krajeva, sve priče, ako ih produžimo dovoljno daleko, završavaju jednako – smrću svih ljudi o kojima priče pričaju. Pa si i na to samo odmahnuo rukom i predao se novim uspjesima!

Dovoljno pošten prema sebi, priznao si da imaš osjećanje kako ti sav život promiče a ti ga ne koristiš, kao da ne živiš svoj život!? I da ti je tako proteklo već više od pola života koji ti je dat da proživiš – ali opet si se uzdao u to da slomljene kosti postanu jače kad jednom zarastu.

Poslednju kartu si već imao u vidu: kartu samoubistva. Kad zagusti, kad postane nepodnošljivo, kad jednom sve, pa i uspjeh, završi - odigraćeš tu kartu! Pomišljao si na to više puta. Odustajao si jer si se uvijek vraćao svojoj teoriji da nas nesreće čine jačim, rekavši: - Pravi razlog što nisam izvršio samoubistvo jeste saznanje da život ponovo postaje divan kad pakao prođe.

Ali, kad pakao prođe, pakao se i vrati. Tvoj lijek je bilo pisanje. Nikada nisam patio dok sam pisao. Patio sam kad nisam pisao, osjećao sam se prazno i sjebano poslije pisanja. Ali nikada se nisam osjećao tako dobro kao kad sam pisao – rekao si. I opet si zaboravio da sve što nam dođe, jednom i ode od nas.

Kad više nisi mogao ni pisati...

Tvoj roman Starac i more, rekao je više nego što si ti ikada namjeravao reći – i upravo to ga čini remek djelom, to što takva djela uvijek budu dublja, složenija, bolja od svega što je autor kanio u njih unijeti. Remek djela se – omaknu! Ali, samo najboljima. Tako se omaklo i tebi.

Svi su shvatili da si htjeo reći kako je sve u životu, sve, pa čak i najveći uspjeh, kao ona ogromna riba iz tvoje knjige, od koje na kraju ostane samo oglodan kostur, i da si ti taj stari ribar a svi tvoji uspjesi onaj kostur. Ono što ni ti, ni niko drugi nije zapazio, ono što nisi imao na umu jer je bilo suviše brutalno da to i pomisliš, jeste da si ti zapravo i ribar i riba iz tvoje priče. Uspjeh je, poput ajkula, rastrgao i progutao sa tebe svu sreću – ogolio te je do oglodanog kostura ogromne ribe.


Ferid MUHIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1478. 15. februar 2019.       SANADERIZACIJA MILA ÐUKANOVIĆA:Parti...

 

Monitor broj 1477

Monitor broj 1477  8. februar 2019.       Priajtelji iz devedesetih:TAJNE PR...

 

Monitor broj 1476

Monitor broj 1476  1. februar 2019.       AFERA ATLAS:Kako je Prva banka pre...