Monitor.co.me

Maratonsko istjerivanje pravde u crnogorskim sudovima: Do Justicije dvije decenije

E-mail Ispis PDF
mirjanaTri suda i jedna banka svojski su se potrudili, decenijama unazad, da pokažu i dokažu koliko put do pravde u Crnoj Gori može biti mukotrpan i dug. Njihova žrtva bila je književnica i slikarka iz Cetinja Mrijana Aleksandrova Rajković. Ona je tek nakon dvadeset jedne godine uspjela da od Montenegrobanke naplati novac na ime 24 lična dohotka koji je ta banka odobrila pošto joj je majku Nadeždu, dugogodišnju službenicu filijale Cetinje, proglasila za tehnološki višak.

Banka je o tome donijela propisanu odluku, a čak je u blagajnu, kako je Monitor pisao prije pet godina, pristigao i novac za isplatu 18 radnika proglašenih za tehnološki višak, među kojima je bila i Mirjanina majka. A onda su počeli da se ređaju događaji koji zaslužuju da se nađu u Riplijevoj zbirci Vjerovali ili ne.

Pošto su te 1997. godine plate isplaćivane na blagajni a ne preko žiro- računa, blagajnica je 21. jula (pet dana poslije donošenja odluke o isplati) prispjeli novac uspjela da isplati dvanaestorici radnika. Ostalih šestoro trebalo je da budu isplaćeni sjutradan. Mirjanina majka je bila među tih ,,šest radnika za ujutro''.

„Međutim, ona je uveče umrla, a Montenegrobanka je zadržala pare. Od tada pa do prošlog mjeseca NLB Montenegrobanka, kako se sada nakon privatizacije zove, izbjegavala je da izvrši obavezu iako je i Osnovni sud u Cetinju donio rješenje na ostavinskom postupku o pravu na nasljeđivanje pomenutog novca. Obraćala sam se zbog toga i tadašnjem direktoru banke više puta. On me upućivao na Branislava Žarića, šefa šalterske službe, a on je danima ponavljao da 'nema pravnog osnova za isplatu, s obzirom na to da je službenica umrla'", objašnjava u razgovoru za Monitor Mirjana Rajković.

Bila je, naravno, iznenađena zašto banka neće da joj isplati novac, pa je pokrenula postupak pred Osnovnim sudom u Cetinju.

„Sud je donio rješenje da smo mi, članovi njene porodice, nasljednici zaostavštine iza smrti pokojne majke. To rješenje sam više puta dostavljala direktoru Montenegrobanke u Cetinju, a kako je nedugo poslije toga banka privatizovana, dostavljala sam ga i direktorima NLB Montenegobanke. Obratila sam se i Antonu Ribnikaru, generalnom direktoru NLB Montenegrobanke, 2. aprila 2012. godine i rekla mu da ću se, ako ne isprave tu nepravdu, obratiti sudu u Strazburu. Ništa nisu preduzeli, a sva majčina dokumenta su – kako je njihova pravnica izjavila na sudu – 'izgubljena u seljenju'. Ali, ja sam ih, naravno, sačuvala", objašnjava Mirjana Rajković.

Mirjana je protiv Montenegrobanke podnijela tužbu Osnovnom sudu u Cetinju. Sutkinja tog suda Vojislavka Vuković, nakon glavne javne rasprave održane 18. decembra 2013. godine, donijela je presudu kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev Mirjane Aleksandrove Rajković, kojim je tražila da joj Montenegrobanka konačno isplati zaostali dug. U presudi je navedeno „da je predmetno potraživanje zastarjelo", iako takva potraživanja zastarijevaju za deset godina.

„Osnovni sud je predmet razmatrao kao da se radi o potraživanju iz radnog odnosa, a ne o pravu nasljeđivanja zaostavštine u novcu nakon smrti roditelja. Dakle, sutkinja Vuković bitno je povrijedila odredbe parničnog postupka i pogrešno primijenila materijalno pravo", kaže Rajkovićeva.

Mirjana je odlučila da i dalje tjera pravdu, pa je podnijela žalbu na tu presudu Višem sudu u Podgorici. Opet nije imala sreće. Prije pet godina Viši sud donosi presudu „kojom se odbija žalba kao neosnovana i potvrđuje prošlogodišnja presuda Osnovnog suda u Cetinju". Rješnje je potpisala sutkinja Natalija Filipović.

U odgovoru na žalbu navedeno je da je žalba neosnovana, jer je prvostepeni sud pravilno zaključio da se radi o zastarjelom potraživanju. Protiv presude Višeg suda Mirjana izjavljuje Vrhovnom sudu reviziju „zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava". Ni to nije pomoglo pa je njen predmet stigao do Ustavnog suda.

Čekala je odluku suda sve do decembra prošle godine. I konačno je istjerala pravdu u ovom maratonskom sudskom sporu.

,,Ustavni sud me pravednom i zakonitom odlukom oslobodio dnevne i noćne more duge 21 godinu, kroz koju sam prolazila zbog nepravednog i koristoljubivog odnosa NLB Montenegrobanke. Golgotu, koju sam prošla u borbi s Montenegrobankom od jula 1997. godine kad mi je majka umrla, a posebno od decembra iste godine kad sam im dostavila Odluku Osnovnog suda u Cetinju o pravu na nasljedstvo majčinih ličnih dohodaka, pa sve do decembra prošle, doživljavala sam kao operaciju bez anestezije", kaže Mirjana.

Ustavni sud je donio odluku da se njena žalba prihvata i to dva puta, jer je poslije prve žalbe Vrhovni sud pokušao da je poništi.

,,Ustavni sud je osvijetlio obraz svim dotadašnjim sudovima koji su se bili priklonili opciji da sam „zakasnila" da im se javim, pa mi odbijali žalbe, jer je pravda konačno pobijedila", kaže Mirjana.

Ona iznosi i jedan zanimljiv detalj iz tog svog dugogodišnjeg sudskog procesa.

,,Poslije izjave pravnice Montenegrobanke, kao njihove zastupnice na sudu, Slobodanke Dragović da 'su sva dokumenta pogubljena' navodno u transportu, iako su zvanično u prethodno dostavljenoj bančinoj izjavi zavedena u banci. Napisali su da nije sačuvan dio arhivske građe usljed renoviranja banke i da nemaju niti jedan dokumenat u vezi moje majke, osim da je radila u njihovoj banci. Sutkinja Vojislavka Vuković mi je dala u zadatak da za sljedeće ročište donesem 'listinge majčinih plata', a majka je već 17 godina bila pod zemljom. Zapanjena, pitala sam: 'Kako kad je banka sva dokumenta pogubila? Ovo nije pravedno?' Sutkinja Vuković ladno mi je odgovorila: „Pravo i pravda ne idu uvijek zajedno". Sve što joj je palo na pamet da mi traži pribavila sam, ali odbila mi je žalbu. Zatim sam se žalila Višem, pa Vrhovnom sudu, i takođe bila odbijena od svih. Tek sam u Ustavnom sudu Crne Gore naišla na sudije, koji su temeljito i suštinski sagledali predmet , i usvojili moju žalbu"!

Ni sama ne zna, kaže, kako je toliko godina izdržala verbalnu i psihološku torturu, koju je prolazila na sudskim ročištima i u uzaludnim kontaktima sa čelnicima NLB Montenegrobanke. A sama se borila za pravdu tokom suđenja u Osnovnom sudu u Cetinju.

,,Sa interneta sam skinula u pdf-u sve zakone koji imaju veze s mojim predmetom i iščitala ih. Na sljedećem ročištu sam se pojavila sama i rekla: 'Nemam advokata, ali Justicija je sa mnom. Uostalom, sud je njen prostor!"

,,Poslije svega želim da kažem da ljudi zaboravljaju da ne treba da služe novcu, nego novac njima! Njime se ne mogu kupiti duševni mir i mirna savjest, neophodni za zdrav život. A kad bi bilo malo više morala u ljudima koji su na visokim funkcijama, bilo bi i manje sudskih procesa, a posebno ovakvih kao što je bio moj, i manje unesrećenih pojedinaca. Eto, Ustavni sud mi je pomogao da moj život ponovo krene u neke bolje ure bez daljeg osjećaja griže savjesti da nijesam uspjela odbraniti dušu umrle majke od koristoljubivih poslodavaca jedne banke", kaže Mirjana.

Montengerobanka bila je ovog puta efikasna. Ubrzo nakon konačne presude isplatila je novac Mirjani Aleksandrovoj Rajković.


Veseljko KOPRIVICA

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1478. 15. februar 2019.       SANADERIZACIJA MILA ÐUKANOVIĆA:Parti...

 

Monitor broj 1477

Monitor broj 1477  8. februar 2019.       Priajtelji iz devedesetih:TAJNE PR...

 

Monitor broj 1476

Monitor broj 1476  1. februar 2019.       AFERA ATLAS:Kako je Prva banka pre...