Monitor.co.me

DUŠKO KNEŽEVIĆ I DOBRI MOMCI IZ 90-TIH: Nasilje u porodici

E-mail Ispis PDF
duskoDa demontiramo hobotnicu, poziva posrnuli biznismen Duško Knežević preko svog Instagram profila na pobunu protiv prve familije. Iz Londona, sudeći prema objavljenim fotografijama koje ovih dana pažljivo prati i komentariše nekih 20 hiljada pratilaca Kneževićevih objava. Dok je policija od tužilaštva dobila zadatak da službeno utvrdi trenutnu lokaciju vlasnika Atlas grupe.

Uz detalje iz porodičnog albuma Knežević već danima unazad objavljuje i fotografije sa etabliranim pripadnicima ovdašnje poslovne i političke elite. Sa prigodnim porukama.

Tako njegovu fotografiju sa Dušankom Jeknić prati tekst: Čuvaj mi djecu. Ispod crno-bijele fotografije sa Milom Đukanovićem stoji momci iz 90-ih. Knežević, bivši gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović i vlasnik Volija Dragan Bokan zaneseni zvucima harmonike... Vrijeme pjesme i igara, zapisao je Knežević uz fotografiju. Podsjećajući, možda, moćne prijatelje na stara dobra vremena koja su provodili skupa. Ili ih upozoravajući da bi se, bude li na to primoran, mogao prisjetiti i igara koje se nijesu odvijale samo uz zvuke harmonike, ili nekog drugog muzičkog instrumenta. Stari su to znanci.

Knežević je, uostalom, slično upozorenje poslao i u krajnje nedvosmislenoj formi. ,,Pošto specijalni državni tužilac (Milivoje Katnić – o.a.) nije, ja ću kao što sam najavio, saopštiti o čemu smo razgovarali u septembru 2017. godine u njegovoj kancelariji i prilikom više susreta na prijemima u Podgorici", stoji u Kneževićevoj izjavi koja je do dnevnika Vijesti i crnogorske javnosti stigla posredstvom pres centra Atlas grupe.

„U ovom momentu", naglašava Knežević (ili to rade njegovi medijski savjetnici), „želim da kažem da su teme našeg razgovora bile afera Telekom, porodica Đukanović, vila koja se gradi pored vile Gorica i njena namjena, prodaja Elektroprivrede italijanskoj A2A i okolnosti koje su pratile taj ugovor... Jedna od tema je bio posao i potom sudski procesi sa kompanijom Kaspia, koja je registrovana u Dubaiju, a u vlasništvu je porodice ministra u Vladi Azerbejdžana Kamaladina Haydarova...".

Zaintrigirana javnost sada sa nestrpljenjem iščekuje trenutak u kome će Knežević poželjeti da kaže još ponešto o poslovima koje ovdašnja javnost (ne)pamti kao nerezriješene afere. Od kojih je svaka ponaosob težila makar po koji milion. I u kojima je Knežević, očito, imao zapaženu ulogu. Makar je nekada javno poricao. Kao u vrijeme dok se svađao i tužio sa Monitorom zbog našeg saznanja da je jedna od njegovih of-šor kompanija služila kao protočni bojler za inkriminisane isplate u poslu koji je odavde do Amerike poznat kao afera Telekom. Sada našu naslovnu Novi detalji afere Telekom: Kako Njujork povezuje Anu Kolarević i Duška Kneževića, kači na Instagram. Uz propratni tekst: Ne dirajte prvu familiju.

Ne treba se, međutim, previše nadati.

Nije ovo prvi put da se Duško Knežević i njegova Atlas grupa nađu na udaru sistema – državnog i paradržavnog - koji je pod potpunom kontrolom političkih moćnika u Podgorici i Beogradu.

Prije nepunih pet godina, sredinom 2014, Knežević se našao na meti Informera Crna Gora (bivši podlistak istoimenog medijskog zastiđa iz Beograda – oba je, prema svjedočenju/samohvalisanju Vladimira Bebe Popovića kontrolisala izvršna vlast) i, takođe bivšeg portala E-novine, preko koga je nekadašnji novinar Petar Luković satanizovao neistomišljenike i protivnike svoga mecene Stanka Caneta Subotića. Dok su pomenuti mediji najavljivali Kneževićevo hapšenje i raskrinkavali njegovo mjesto u međunarodnoj političkoj uroti protiv Đukanovića i Aleksandra Vučića u Podgorici se najavljivala mogućnost da se u front protiv vlasnika Atlas grupe uključi i javni servis. Tada kao i danas pod punom kontrolom DPS-a. A prozvani biznismen je hrabro ćutao i trpio svoj udes.

„U autoritarnim režimima uobičajena je pojava da se sukobljavaju, često i sa fatalnim posljedicama, oni koji su sarađivali u zloupotrebama državne moći za privatne interese", objašnjavao je tada za Monitor profesor Filip Kovačević. „Treba sačekati da se vidi kakav će odgovor na očigledne pritiske i prijetnje dati Knežević. Mislim da griješe oni koji od njega očekuju da naprasno postane zviždač - heroj demokratije. Realnije je očekivati da bez mnogo buke napusti Crnu Goru i prepusti sve poslove Đukanovićevom klanu".

Očigledne su sličnosti između tadašnjih i sadašnjih dešavanja. I nijesu slučajne.

Dok nastaje ovaj tekst mediji najavljuju raspisivanje potjernice za Kneževićem, zbog sumnji da je svojim saradnicima naložio zloupotrebe kojim je državni budžet oštećen za 1,9 miliona. Početkom decembra prošle godine, iz policije je saopšteno da su specijalnom državnom tužilaštvu podnijete krivične prijave protiv 79 osoba i 95 firmi „zbog osnovane sumnje" da su od 2011. do novembra 2018. godine preko Kneževićevih banaka i njihove platforme za e-trgovinu oprali 500 miliona eura. Već sjutradan, Centralna banka (CBCG) je obznanila odluku da uvede prinudnu upravu u Atlas i, takođe Kneževićevu, Invest Montenegro Banku (IBM).

U međuvremenu Savjet CBCG donosi odluku da IBM oduzme dozvolu za rad i započne postupak njene likvidacije. Obaveze banke veće su od njene imovine, obrazložio je odluku guverner Radoje Žugić, dok je koeficijent solventnosti (najjednostavnije: količnik raspoloživih novčanih sredstava i dospjelih obaveza banke) pao ispod četvrtine zakonom propisanog nivoa.

Žugić je tim objašnjenjem, praktično, citirao dio Zakona o bankama koji propisuje uslove za oduzimanje dozvole za rad nekoj poslovnoj banci (dva stava člana 129), ali je prećutao odgovor na pitanje koje u ovoj priči dobija na suštinskoj važnosti: od kada Kneževićeve banke ne ispunjavaju propisane uslove za rad. O njihovim problemima govori se i piše (revizorski izvještaji) još od 2011. godine. Pojedini mediji tvrde da je još 2015. tadašnji viceguverner za kontrolu banaka CBCG Velibor Milošević, nakon kontrole Atlas banke, tražio uvođenje prinudne uprave ali da je taj postupak zaustavljen na zahtjev tadašnjeg ministra finansija - Radoja Žugića.

Milošević je podnio ostavku i otišao, Žugić se vratio u CBCG (u prethodnu Đukanovićevu vladu je došao sa mjesta guvernera CBCG, nakon ostavke) a sukobi oko Atlas banke su nastavljeni. Dio Žugićevih sukoba sa bivšom viceguvernerkom Irenom Radović koja je razriješena dužnosti na njegov zahtjev, uz podršku tadašnjeg Savjeta CBCG, takođe je vezan za Atlas banku. I odnos CBCG prema njoj.

O profesionalnim i ličnim motivima za takvo postupanje dosta se pisalo. I možda će još više (Žugić je doktorirao na Kneževićevoj Beogradskoj bankarskoj akademiji gdje su mu dvojica od trojice mentora bili bivši članovi uprave Atlas banke). Ali, presudno je to što smo (ne)postupanjem CBCG došli u situaciju da namirujemo greške uprave Kneževićevih banaka. Preko državnog Fonda za zaštitu depozita (FZD).

Ili je bolje govoriti o namjeri akcionara i menadžmenta Atlas i IMB. Pošto dostupni podaci pokazuju da se akcionari ovih banaka ne nalaze među vlasnicima najvećih depozita. Ali dominiraju na popisu korisnika najvećih kredita. Što, pomalo uprošćeno, pokazuje da su oni banke (dvije!?) u Crnoj Gori osnovali da bi novcem njihovih deponenata finansirali svoje poslovne poduhvate. I namirivali dugove, kao što je to Knežević uradio makar jednom - u pomenutom poslu sa Kaspiom. To je njegovu banku koštalo 15 miliona. Koji bi, u konačnom, mogli pasti na teret njenih deponenata – mahom penzionera i radnika Atlas grupe i kompanija koje su nekada sarađivale sa Pljevaljskom bankom – i državnog FZD.

Umjesto objašnjenja i(li) izvinjenja, Knežević se ljuti. „Tih 15 miliona eura je CBCG ekspresno prenijela na račun Prve banke, iako je kompanija Kaspia pod međunarodnom istragom zbog ubistva novinarke na Malti", kaže Knežević. Bez pomena da je spor o naplati garancije kojom je Atlas banka garantovala njegov privatni dug trajao godinama.

I optužuje. „Namjerno su uveli stečaj jer preko IBM hoće da kontrolišu i preuzmu Meljine kompleks, koji je od IBM uzimao kredite. Tako da je to cilj, a sve treba da se odradi u sprezi sa stečajnom mafijom", stoji u jednoj od njegovih londonskih objava. Uz upozorenje: ,,Što se tiče dokapitalizacije Atlas banke ona je sada pod znakom pitanja". Što bi značilo da će u konačnom i njeni deponenti morati da se obeštete novcem FZD.

Nekim interesnim grupama i klanovima stalo je do toga da se moja imovina u Crnoj Gori otme i da se e-komerc prebaci u neku drugu banku. Ovo je Kneževićeva interpretacija aktuelnih događaja. Koju, ipak, ne bi trebalo uzeti zdravo za gotovo. Iz više razloga.

Na drugoj strani, ukoliko ne slutite na koga Knežević misli kada piše o „interesnim grupama i klanovima", pomenimo da se među fotografijama na njegovom Instagram profilu nalaze makar dvije, nekako, izvučene iz konteksta. Na jednoj je Aco Đukanović, u jednom od svojih prepoznatljivih izdanja. Na drugoj reklama Prve banke. I već pomenut prateći tekst: Ne dirajte prvu familiju. Ko zna šta bi to moglo da znači.

Ako se usteže da imenuje vrhovne neprijatelje, Knežević ne zazire od toga da prozove njihove pomagače. Na tom popisu su, uz Žugića i njegove saradnike iz CBCG, predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić sa najbližim saradnicima, premijer Duško Marković, specijalni i Vrhovni državni tužilac Milivoje Katnić i Ivica Stanković (ćute, tvrdi Knežević).

„U nizu neshvatljivih poteza desio se i taj da prinudna uprava blokira i sve moje kartice, kao i kartice moje djece koja se školuju u inostranstvu", jadikuje čovjek koji tvrdi da je imovina njegovih kompanija reda veličine milijardu eura. Ali nema rezumijevanja prema ljudima kojima je ostao dužan mjesece neisplaćenih plata i godine i godine neuplaćenog radnog staža. Od Plužina i fabrike čelične užadi, preko nekadašnje Atlas televizije, do bolnice u Meljinama.

Samo u nekadašnjoj TV Atlas Knežević je, prema podacima stečajnog upravnika, zaposlenima za plate ostao dužan više od 800 hiljada eura. I još toliko državi na ime poreza. Nenaplativih. Pošto je TV Atlas svoju imovinu, od stečajne mafije neometano, prebacila na novu kompaniju i tako izigrala nade povjerilaca da makar dio svojih potraživanja mogu naplatiti iz stečajne mase.

Ko ne vjeruje neka pogleda televiziju A1. Tamo, možda, čuju i Kneževića kako tvrdi „nikad nijesam koristio državni novac i nijesam, kao neki, budžetski biznismen".

Druga se priča pričala prije dvadesetak godina kada je Knežević počeo da razvija biznis u Crnoj Gori. Privatizujući mrvicama stvarne vrijednosti - od Sajma i Montenegroekspresa u Budvi, do bolnice u Meljinama. A sve uz obećanja o profitu koji će se mjeriti stotinama miliona. Dok đavo nije došao po svoje.

„U protekloj deceniji poslovanja u Crnoj Gori značajnu podršku i razumijevanje imao sam od Vlade i naročito od g. Đukanovića, koga bih posebno izdvojio u smislu stimulisanja ekonomskog razvoja i modernizacije ekonomije". Tako je govorio Duško Knežević u vrijeme „pjesme i igara". A evo gdje smo stigli.

Ko bi se ovome čudu nadao desetak godina unazad, kada su Duško Knežević, vlasnik pozamašnog i legalnog računa stečenog nakon prodaje beogradske Atlas banke Grčkoj Pireus grupi i Milo Đukanović, novopečeni biznismen, predsjednik DPS i poslanik bez radnih obaveza, krenuli na promotivnu turneju duž Bliskog istoka i Jugoistočne Azije. Da bi preko Dubaija i Tokija stigli do Londona. Gdje je Đukanović, prema sopstvenom priznanju, na lijepe oči i tvrdu riječ - bez drugog obezbjeđenja - od Pireus banke (kako je svijet mali) dobio pozamašan kredit za kupovinu akcija u bratovoj Prvoj banci. I zvanično postao milioner.

Knežević u aktuelnom evociranju uspomena još nije pomenuo ni bliskoistočnu turneju ni londonska posla svog nekadašnjeg prijatelja. O kome sada govori u trećem licu. Slavoljub Stijepović, kaže Knežević, „zna da sam bio donator DPS-a i šta sam dogovarao sa njegovim partijskim šefom".

To je dio sage o još jednoj optužbi za pranje novca. Do skora, doduše, skoro pa zaboravljenoj. Katnić je, naime, prije nešto više od godinu dana naložio hapšenje šest službenika (mahom vozača) Atlas banke tereteći ih za pranje novca. U najkaćem: na njihov račun je leglo po 16 hiljada dolara koje su oni konvertovali u eure i podigli sa računa. Sve to se dešavalo svega nekoliko dana prije međunarodno slavnih Sinđinih izbora od 16. oktobra 2016. pa je Katnić bio sklon da Kneževićeve saradnike optuži za učešće u zavjeri državni udar. Pred taj naum ispriječila su se dva nepremostiva problema: momci su, kažu, prispjele pare odnijeli Slavoljubu Stijepoviću. A Knežević je iz Beograda (opet sa sigurnog) javio da su pare njegove. I legalno stečene. I da nije prvi put da „donira". To što su 100 hiljada dolara, po svoj prilici, korišćene za nelegalno finansiranje vladajuće partije nikome od crnogorskih državnih zvaničnika ne smeta. Ovdje vlast ne može prekršiti zakon. Pošto sudi sama sebi.

A Knežević? On je ipak pao u nemilost. Po kuloarima se priča da je presudan momenat, nakon koga mu je Đukanović okrenuo leđa, nastupio tokom gradnje nekadašnjeg Atlas centra, preciznije tokom pregovora Kneževića i njegovih arapskih partnera o veličini njihovih udjela. O sudbini tog partnerstva ponešto govori i činjenica da je zgrada – preimenovana. Pa tek onda završena.

Knežević je, ipak, krajem prošle godine, javno pozvao Đukanovića i Markovića da se uključe u aktuelnu priču i pomognu mu u rješavanju problema koje on i njegovo poslovno carstvo imaju sa ovdašnjim finansijskim i pravosudnim vlastima.

„Vjerujemo da je zajednički interes opstanak i ozdravljenje ove dvije banke, kao i rješavanje drugih pitanja i zajedničkih poslova države i Atlas grupe. Atlas grupa je spremna da ih riješi na kompromisan način. Spremni smo na sastanak koji bi podrazumijevao zajedničko, cjelovito rješavanje svih otvorenih pitanja", pisao je Knežević. I ostao bez odgovora. Na drugoj stranim izgleda, nema volje za kompromisom. Ne makar na način na koji bi to želio Duško Knežević.

Kad je vidio da je izgubio pozicije u visokom društvu, Knežević se okrenuo društvenim mrežama. I uspomenama začinjenim prstohvatom prijetnje. Za to vrijeme 70 hiljada deponenata njegovih banaka zebe za sudbinu svog novca. Doduše, vlasnici onih 60-80 miliona koje je tužilaštvo blokiralo u sklopu istrage o e-trgovini vjerovatno ne spadaju u kategoriju onih koji strahuju i mole za svoj novac. Oni bi svoje interese mogli braniti i na neke druge načine. I zato je Knežević sa familijom krenuo u Britaniju.

Gotovo pa na isti način, sa istog mjesta - iz Londona – sa hrvatskim izvršnim i sudskim vlastima ratovao je Ivica Todorić, najveći balkanski tajkun i najmoćniji Hrvat do momenta kada je objelodanjeno da njegova Agrokor grupa finansijerima i dobavljačima duguje između četiri i pet milijardi eura. A, narodski rečeno, nema centa gotovine. Hrvatska je preuzela kompaniju i njene dugove, sudovi su podigli optužnice, a Todorić je prozivao i prijetio. Dok se, voljom britanskih vlasti, nije obreo u zagrebačkom zatvoru. Iz koga je izašao tek pošto su njegovi prijatelji prikupili kauciju u vrijednosti od milion eura.

Nadati se da će (i) naša saga sa, zvanično, najvećim domaćim tajkunom imati srećan kraj. Pošto, što bi Milivoje Knežević rekao Dušku Kneževiću, „velika riba padne na malim stvarima". Nakon što proguta mnogo, mnogo malih riba.


Zoran RADULOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1478. 15. februar 2019.       SANADERIZACIJA MILA ÐUKANOVIĆA:Parti...

 

Monitor broj 1477

Monitor broj 1477  8. februar 2019.       Priajtelji iz devedesetih:TAJNE PR...

 

Monitor broj 1476

Monitor broj 1476  1. februar 2019.       AFERA ATLAS:Kako je Prva banka pre...