Monitor.co.me

BRAZIL: UMJESTO POLITIKE NADE POLITIKA BIJESA, ODBACIVANJA I OČAJA: Fašizam je stigao

E-mail Ispis PDF
brazilProšlu 2018. neki su nazvali godinom opasnog življenja zbog prirodnih katastrofa, smrtonosnih sukoba na Bliskom istoku i u Africi, kriminalnog nasilja i nepodnošljivog siromaštva uzrokovanog neoliberalnim politikama, zbog čega su ljudi širom svijeta nastavili da bježe u Evropu u kojoj opet, raste nestabilnost neoliberalnog projekta Evropske unije rastrzane beskrajnom dramom o Brexitu. U lavini događaja u 2018, pažnju su privukli i antipatični lideri svijeta.

Kralj drame naravno je bio američki predsjednik Donald Trump, a slijedili su ga ruski Vladimir Putin, kineski Si Đinping, izraelski premijer Benjamin Netanijahu i arapski princ Mohamad bin Salman. Prvog dana 2019. njima se pridružio Žair Mesias Bolsonaro, novoizabrani predsjednik Brazila, najveće zemlje Latinske Amerike, pete u svijetu po prostranstvu i broju stanovnika, devete ekonomske sile i regionalnog moćnika.

„Fašizam je stigao u Brazil", naslovi su vrištali krajem oktobra 2018, kada je izabran za predsjednika krajnje desničarski političar. „Žair Bolsonaro na predsjedničkoj poziciji biće gori nego što mislite", obećavaju njegovi politički protivnici.

Penzionisani vojni oficir, 63. godišnji Bolsonaro, dugogodišnji tvrdi linijaš iz Kongresa Brazila, ubjedljivo je dobio predsjedničku trku prošle godine, sa 55 odsto glasova na izborima. Bio je kandidat Socijalno liberalne stranke (PSL), koja kombinuje socijalni konzervativizam i politiku slobodnog tržišta.

Poslije pet godina političke i ekonomske krize, korupcionaških skandala i toksične političke klime, 57 miliona Brazilaca dalo je svoj glas bivšem padobrancu kako bi uveli promjenu - po svaku cijenu. Enormno odbacivanje Radničke partije (PT), koja je zemljom vladala od 2003. do 2016, uz neutemeljene strahove od komunističke prijetnje, omogućili su Bolsonaru ubjedljivu pobjedu.

Bila je to nepogrešiva formula koja je još tridesetih i šezdesetih u Brazilu dovela na vlast dvije diktature. Milioni slave poraz kandidata PT Fernanda Hadada. To je i indirektan poraz bivšeg predsjednika u dva mandata Lule da Silve, koji je od prije devet mjeseci u zatvoru pod optužbama za korupciju i pranje novca. Njemu je bilo zabranjeno da se kandiduje za predsjednika. Posljednja šefica RT Dilma Rusef opozvana je s mjesta predsjednice Brazila zbog korupcije.

Lula je sprovodio politike socijalne inkluzije za stanovnike favela, i etničke manjine. Kao i svi pripadnici brazilske političke elite, tolerisao je korupciju i policijsko nasilje – ali to nije pravi razlog i objašnjenje zašto brazilska poslovna klasa pruža podršku Bolsonaru.

O Bolsonaru se zna ono što je pokazao za posljednjih 30 godina kao poslanik u parlamentu. To su glorifikacija vojnog režima i s njim povezanih mučenja, divljenje diktatorima, prezir prema manjinama i demokratskim vrijednostima kao što su sloboda štampe, ljudska prava ili nezavisno pravosuđe.

Za vrijeme predizborne kampanje, Bolsonaro je napadao plemenske narode u Brazilu, Afrobrazilce, LGBT-zajednicu, feministkinje i novinare. Nekoliko dana pred drugi krug izbora čak je prijetio da će pohapsiti svoje protivnike, da će ih protjerati iz zemlje, ili čak ubiti. Obećao je oštru borbu protiv kriminala i korupcije i ,,dosad neviđenu čistku" i rekao da ,,čovjek poštuje samo ono čega se plaši". Zalagao se za sniženje poreza, liberalizaciju posjedovanja oružja i izbacivanje „marksističkog đubreta" iz škola i univerziteta.

Bolsonara su podržali bivši glavni stratezi američkog predsjednika Donalda Trampa Stiv Benon i Dejvid Djuk, bivši vođa Kju kluks klana. Francuska desničarka Marin Lepen smatra da su izjave Bolsonara ,,neprijatne".

Bolsonaro su stavovi o nizu pitanja - uključujući pobačaj, rasu, migraciju i homoseksualnost – donijeli nadimak ,,tropski Tramp". Rival za mjesto predsjednika Siro Gomeš otišao je korak dalje i Bolsonaroa nazvao ,,malim tropskim bratom Hitlera".

Bolsonarovo obećanje da će ,,očistiti" Brazil od korupcije pokazalo se posebno popularnim u zemlji koja se suočila sa činjenicom da su desetine političara najvećih stranaka u zatvoru. Ranije je Bolsonaro smatrao da je opravdano ubiti protivnike bivšeg vojnog sistema u državi i rekao da je „za diktaturu". No, pošto je došao do rezultata, rekao je pristalicama da će biti ,,branitelj demokratije" i da će ,,podržati ustav".

Krajnje desničarska kampanja Bolsonara je šokirala strane posmatrače, koji su pitali kako bi kandidat s takvim ekstremnim stavovima mogao da pokrene široku narodnu podršku. Izgleda da su glasači u Brazilu pratili trend koji je evidentan u konfliktnim demokratijama širom svijeta, zamjenjujći politiku nade za ,,antipolitiku" - politiku bijesa, odbacivanja i očaja...

Sada se nazire autoritarna, militarizovana vlada u Brazilu, koju podržavaju ultrakonzervativne snage u brazilskom kongresu, koje su iz parlamentarnih izbora izašle ojačane. To je vlada koja osuđuje abortus, ali se slaže s formiranjem eskadrona smrti i parapolicijskih snaga.

Stupajući na funkciju predsjednika Brazila, Bolsonaro je u svečanom govoru pokazao da mu ne pada na pamet da se približi svojim političkim protivnicima. Pred okupljenim poslanicima, stranim šefovima država i oko 100.000 fanova ponovo je upotrijebio ton predizborne kampanje. Za atentat na njega početkom septembra ponovo je optužio „protivnike otadžbine, reda i slobode", iako istražni organi smatraju da se radi o duševno poremećenom atentatoru bez političkih veza.

Poručio je da njegovim stupanjem na dužnost počinje oslobađanje naroda od socijalizma. U njegovom svijetu su socijalisti – ponekad kaže i „komunisti" ili „marksisti" – svi koji se s njim ne slažu. I on bi, da ih, uz Božju pomoć, spriječi u razaranju hrišćanskog svijeta.

Začkoljica je u tome što takve snage koje opisuje Bolsonaro nikada nisu vladale Brazilom. Brazil je, zahvaljujući koktelu grabljivog kapitalizma i epskog nepotizma, jedna od zemalja s najvećom društvenom raslojenošću na svijetu. Čak i PT, na vlasti između 2003. i 2016, nije se usudila da dirne u vjekovne privilegije elite.

Bolsonaro je još od povratka demokratije sredinom osamdesetih prvi predsjednik zemlje koji je „desnije" od ionako konzervativnog Kongresa. Neki posmatrači su očekivali da pređe na umjereniji diskurs. No, on će se možda opet upravljati prema svom političkom idolu Trampu i krenuti u sukob s Kongresom.

Inauguracioni govor je završio svojim poznatim sloganom: „Naša zastava nikad neće biti crvena." Tome je dodao zlehudu rečenicu: „Zastava će biti crvena jedino ako bude neophodno da prolijemo krv kako bi i dalje ostala zeleno-žuta".

Bolsonaro nije ni tri dana proveo na funkciji, a već je lansirao talas otpuštanja vladinih službenika koji ne dijele njegovu ideologiju. Odobrio je otpuštanje oko 300 činovnika s privremenim ugovorima. Čistka pogađa službenike koje kabinet vidi kao simpatizere centrističkih ili ljevičarskih partija koje su vladale Brazilom od 1985. kada je svrgnuta diktatura. Šef predsjednikovog kabineta Oniks Lorenconi kojeg analitičari smatraju drugim čovjekom nove izvršne vlasti, je pojasnio da talas otpuštanja cilja „socijalističke i komunističke ideje koje su nas u posljednjih 30 godina dovele do haosa" .

Brazil bi mogao postati prva velika zemlja koja je u 21. vijeku dovela fašistu na vlast. Na putu k vlasti Bolsonaro je odbacio i posljednje ostatke etatističke ekonomije koja se tradicionalno vezivala za ekstremnu desnicu, angažovao ultraneoliberalnog ekonomistu Paula Guedasa kao ekonomskog savjetnika i posjećivao Vol strit da osigura političku podršku. Guedas, ekonomista školovan u Čikagu, traži privatizaciju kompletnog brazilskog javnog sektora.

Dolazak Bolsonara na mjesto predsjednika izazvao je oduševljenje među investitorima koji se nadaju liberalizaciji tržišta. Tako je indeks akcija na berzi u Sao Paulu porastao za 3,6 odsto, dok je brazilska valuta ekspresno ojačala za 2,4 odsto prema američkom dolaru.

Ukoliko bude problema, Bolsonaro bi ostatak vlade mogao sastaviti od bivših generala. Jedan od njegovih ljudi, bivši general Hamilton Mourão, izjavio je u septembru u jednom TV intervjuu da će Bolsanaro, u slučaju da mu se civilno društvo suprotstavi, naručiti državni udar protiv sebe i pozvati vojsku da mu pomogne u vođenju zemlje.

Kako je počelo, Brazil može biti srećan ukoliko 2022. još bude slobodnih izbora. Promjena po svaku cijenu može biti veoma skupa.


Slijedom Trampa

Predsjednik Brazila Žair Bolsonaro potvrdio je da će preseliti ambasadu svoje zemlje u Izraelu u Jerusalim. ,,Odluka je donijeta, samo je pitanje kada će biti primijenjena", rekao je po stupanju na dužnost predsjednika.

Bolsonaro je odabrao za budućeg ministra spoljnih poslova Brazila deklarisanog obožavaoca Trampove politike. Arauho, antikomunista i nacionalista hvalio je Trampov pristup spoljnoj politici.

Bolsonarova je odluka kontroverzna jer Izrael tvrdi da je čitav Jerusalim glavni grad te zemlje, dok Palestinci planiraju u istočnom Jerusalimu sjedište svoje buduće države. Izrael je okupirao taj dio Jerusalima u ratu 1967. godine i kasnije ga anektirao što međunarodna zajednica nikada nije priznala, Mnoge zemlje smatraju da se status Jerusalima može odrediti samo u izraelsko-palestinskim pregovorima o miru.

Bolsonaro se kolebao nakon što je početkom novembra najavio da će to učiniti i govorio da još nije odlučeno, očito strahujući da bi mogao da dovede u pitanje izvoz mesa u arapske zemlje u vrijednosti od milijardu dolara. Međutim, sada je minimizirao rizik, rekavši da je ,,veliki dio arapskog svijeta svrstan ili se svrstava uz SAD", a da je palestinsko pitanje umnogome preopteretilo narod u arapskim zemljama.


Milan BOŠKOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1478. 15. februar 2019.       SANADERIZACIJA MILA ÐUKANOVIĆA:Parti...

 

Monitor broj 1477

Monitor broj 1477  8. februar 2019.       Priajtelji iz devedesetih:TAJNE PR...

 

Monitor broj 1476

Monitor broj 1476  1. februar 2019.       AFERA ATLAS:Kako je Prva banka pre...