Monitor.co.me

KOLAŠIN: JOŠ JEDNA RUŠILAČKA PRIVATIZACIJA: Ostali samo dugovi

E-mail Ispis PDF
kolasinKada je krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina počela gradnja Impregnacije označilo je to kraj moratorijuma na investiciona ulaganja u Kolašinu. U tu opštinu se u poslijeratnom periodu nije ulagalo zbog planova o potapanju, odnosno namjere da se prevede Tara u Moraču i izgradi hidroelektrana. Gradnjom Impregnacije počeo je i razvoj kolašinskog privrednog života, završen devedesetih. Impregnacija je dugo odolijevala krizama, ali 2007. godine, došlo je vrijeme i za stečaj u tom preduzeću. Usijedila je i privatizacija...

Bila je to fabrika za proizvodnju i hemijsku zaštitu željezničkih pragova, skretničke građe i TT stubova za elektroditribuciju. Bila je jedina fabrika te tehnologije u Crnoj Gori, a peta u bivšoj Jugoslaviji, kapaciteta 12.000 kubih metara drvnoga asortimana i sa 140-160 zaposlenih. Po kvalitetu svojih proizvoda, dohotku i broju zaposlenih bila je značajan subjekt kolašinske privrede. Za kvalitet proizvodnoga asortimana, atestiranog od Direkcije jugoslovneskih željeznica, dobijala je priznanja, pohvale i plakete. To joj je otvralao jugoslovensko tržište.

Preduzeća pod imenom Impregnacija nema od 2007. godine, kada je privatizovana. Naslijedila je firma Vektranord, u koju je u novembru minule godine uveden stačaj. To je, kažu bivši radnici Impregnacije " još jedna rušilačka privatizacija.

"Kraj zlatnog doba kolašinske drvoprerade desio se davno, to jest, kada je i počela privatizacija Impregnacije, pod vrlo sumnjivim okolnostima i do koje, uvjereni smo, nije trebalo ni da dođe. Tadašnji stečaj mogao je biti izbjegnut. Imali smo sigurno tržište i način da se prevaziđu sve finansijske krize.Imali smo ugled i kakavu-takvu sigurnost",– kažu za Monitor predstavnici bivših radnika Impregnacije.

Uvođenjem stačaja u Vektranord, u vlasništvu grupe biznismena Dragana Brkovića, sada 30 Kolašinca koji su bili zaposleni u toj firmi, dovedeni su u nazavidnu situaciju. Prema obrazloženju Privrednog suda preduzeće nema imovinu, pa je malo vjerovatno da će radnici uspjeti da dobijui dio od 36 zarada koliko im je do ljeta 2015. godine dugovao poslodavac. Prema nezvaničnim informacijama, zemljište na kojem su proizvodni pogoni Brkovićevog preduzeća još su vlasništvo Impregnacije. Zbog čega zemljište nikada nije uknjiženo na novog vlasnika nije jasno, ali bivši radnici Impregnacije tvrde da u Privrednom sudu ne postoje dokazi da je Brković ikada uplatio i euro više od depozita za javno nadmetanje od oko 300.000 eura. Prema kupoprodajnom ugovru, Impregnacija mu je prodata za oko 2, 83 milona eura. U aneksu ugovra između stečajnog dužnika i Vektre Montenegro iz avgusta 2008.godine, piše da je kupoprodajna cijena umanjena za 1, 07 milona eura, u skladu sa zaključkom Vlade br 03-11018 od 28. decembra 2007.godine.

Vektranord duguje 478.000 za poreze, dok dug po blokadi računa, koja traje skoro četiri godine, iznosi 950.000eura. Radnici u pogone fabrike nijesu ušli od ljeta 2015. godine, kada su poslati kući „ kolektivni odmor zbog nedostatka sirovina". Navodno, iz istog razloga odmor im je produžaaavan još nekoliko puta, a nakon toga nijesu mogli stupiti u kontakt niti s vlasnikom niti s mendžmentom.

"Prvo nas je direktorica poslala na 15. dnevni dmor, pa onda produžila za joštoliko. I tako sve do stečaja... U fabriku nijesmo mogli, jedno vrijeme komunicirali smo samo sa stražarom. Vlasnika nije zanimalo kako i da li fabrika radi.Poručivao je, kad smo tražili sastanke s njim, da ne želi ni da nas vidi", - objašnjavaju radnici situaciju u Brkovićevoj firmi.

Ispred kapije Vektrenord" okupljali su se više puta i bivši radnici Impregnacije. Oni godinama pokušavaju da nadležnim predoče svoje sumnje da je u privatizaciji te firme bilo koruptivnih elementa.

Kako su saopštavali novinarima, u pogonima i krugu nakadašnje Impregnacije nakon privatizacije gotovo je sve ili rasprodato ili porušeno. Zbog toga su izrazili sumnju da cilj Vektre nije ni bio pokretanje proizvodnje kako su obećavali, istovremeno najavljujući investiciju od šest miona eura.

Oko 30 radnika je otpušteno kao tehnološki višak pri privatizacijipreduzeća, a ni poslije vise od 10 godina nijesu im isplaćene otpremnine, odnosno nije završen socijalni program.

Dio otpuštenih radnika je i sada na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, dok je dio penzionisan.

Otpušeni do sada nijesu uspjeli da se ni na sudu izbore za svoja prava. Tvrde da advokati mahom odustaju kad shvate da treba da ih zastupaju u sporu protiv Brkovića.

Impregnacija je jedno od nekoliko kolašinskih, nekad uspješnih preduzeća, koje je nakon privatizacije uništeno, a radnici ostavljeni da se godinama bezuspješno predsudovima i obilazeći ministarstva bore za svoja prava. Svima, kažu, ostaje samo da se sjećaju nekadašnjih kolašinskih uspješnih preduzeća, među kojima je bila i Impregnacija, i vremena kada su dobro živjeli.

Period od 1965. do 1990. godine najdinamičniji je period u razvoju te opštine. Prema zvaničnim podacima, u tom periodu u privredi je radilo radilo 2.800 Kolašinca. Kolašin je tada imao 11.200 stanovnika, što je za 4.000 više nego danas. Glavni nosioci razvoja opštine u tom periodu bili su Šumsko-industrijski kombinat (ŠIK) Tara" i Privredno preduzeće Veletrgovina. Postojala je i Fabrika aluminijsko-čeličnih užadi (FAK), sa preko 200 zaposlenih, kao i Fabrika trikotaže.


Dragana ŠĆEPANOVIĆ

 

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1478. 15. februar 2019.       SANADERIZACIJA MILA ÐUKANOVIĆA:Parti...

 

Monitor broj 1477

Monitor broj 1477  8. februar 2019.       Priajtelji iz devedesetih:TAJNE PR...

 

Monitor broj 1476

Monitor broj 1476  1. februar 2019.       AFERA ATLAS:Kako je Prva banka pre...